Kolašinski slikar Miroslav-Miro Šuković prvi put će se predstaviti beogradskoj publici. Izložba “Suze i sveci” trajaće od 21. do 26. maja u galeriji “Štab”.
Umjetnik, koji svojim djelima, , kako kaže, “pokušava da razbije iluzije i saopšti ogoljenu istinu”, u razgovoru za “Vijesti”, objašnjava kako je izložbe, na neki način, “posveta rumunskom piscu i filozofu Emilu Sorianu”.
“Naziv izložbe 'Suze i sveci' izabrao sam po istoimenoj Sorianovoj knjizi. Njegova razmišljanja o smislu postojanja, o čovjekovoj misiji, o zlu, kao pkretačkoj snazi istorije, i pokušaju vraćanje vjere u ljudsku vrstu, su mi jako bliska i često su predmet mog promišljanja”.
Šuković je zadovoljan što će se predstaviti Beograđanima, između ostalog, i što je nekoliko renomiranih tamošnjih umjetnika najavilo dolazak na izložbu. Biće to prilika da se “uživo” upoznaju sa stvralaštvom Kolašinca. U galeriji “Štab” biće izloženo 35 slika, nastalih, uglavnom, tokom minule dvije godine. Idaja da dobitnik nagrade Cetinjskog likovnog salona 2015. godine bude gost tog izložbenog salona potekla je od Igora Miškovića, gitarsiste džez kvarteta “Hashima”. Šuković smatra da se autorska muzika tog sastava odlično veže sa poetikom njegovih radova.
"Na mojim slikama su likovi i glave običnih ljudi. Nekada su prikazani sa oreolom svjetlosti i patnje, a nekada iz njih izbija nesputano zlo i mržnja. To je lična introspekcija, to je moj pokušaj razbijanja iluzija i saopštavanja ogljene istine posmatraču, na što je moguće, iskrenijiji i direktniji način, bez bojazni da li će se to dopasti ili ne.”
Kolašinski slikar objašnjava da su njegovi radovi “opomena i molitva, kako lična, tako i molitva za čovjeka uopšte”. To je, takođe, kaže, “traženje finih slojeva duhovnosti i dobrote, ali ni malo optimistična vizija čovjeka i savremenog društva”.
Šuković ističe da su njegovo “djelovanje i akcija inicirani potrebom za oslobođenjem iz nekog egzistencijalnog zatočeništva i nelagodnosti”. Neka djela nastaju, kaže, lako, nega s mnogo muke, ali on uživa u tim “fantastičnim putovanjima sa neizvjesnim ishodom”.
“Onog trenutka kad počenem da crtam sve zavisi samo od mene i neke 'više sile'. To je hod po neutabanim stazama na kojima se pojavljuju znaci i simboli, koji su za mene njaveća dragocjenost i doživljavam ih kao poruke 'više promisli'. U procesu ima dosta muke, svakom crtežu se posvećujem cijelim bićem i mislim da se ta iskrenost i posvećenost osjeti u mojim radovima. Mora postojati tenzija borbe na život i smrti”, smatra umjetnik.
Sa stvaranjem svakog novog rada, Šuković kaže, ima i iluziju novog početka, pa tako pravi “iluziju diskontinuiteta vremena i olakšava sopstveno egzistiranje”. Izbjegava da svrstava svoje radove, jer ne želi da ih na taj način ograničava.
“Ako bi nedgdje trebalo svrstati to što radim, onda bi to bilo njabliže figuratnivnom egzistencijalizmu. U centru mog interesovanja je čovjek i to u svom dvosmislenom aspektu. Trudim se da prenesem jaku emociju, koja jako djeluje na posmatrača, kako bi vidio sebe, svoje zlo i svoje dobro. To je i moj lični egzorcizam. Kroz mistiku i tajanstvenost prizora težim da dostignem nešto uzvišeno, što daje mir i što je utjeha namučenim i iskeženim glavama, čija patnja neće biti uzaludna”.
“U novijoj crnogorskoj umjetnosti malo je slikara koji se sa tolikom predanošću, svim svojim bićem i cjelovito vezuju za temu koja ih obuzima. Ta neposredna i čista predanost temi manifestuje se, istovremeno, i snažno, i jednostavno, bilo da je riječ o liku, figuri, prostoru ili nekom drugom sadržaju”, napisala je o kolašinskom umjetniku mr Lucija Đurašković.
Bonus video:
