Novinar Tufik Softić rekao je da se i danas boji za svoj, kao i za živote svoje porodice, pošto se za deset godina praktično ništa nije promijenilo u otkrivanju ljudi koji su više puta pokušali da ga ubiju.
Softić je to naveo svjedočeći u postupku koji je pokrenuo protiv države, tražeći odštetu od 100.000 eura, zbog desetogodišnje neefikasne istrage, u kojoj nijesu pronađeni ni napadači, ni nalogodavci pokušaja ubistva i bombaškog napada u dvorištu njegove kuće.
Novinar je naglasio i da mu je strah pojačan od kada mu je, bez objašnjenja, u decembru prošle godine ukinuto policijsko obezbjeđenje, koje mu je dodijeljeno u februaru 2014.
"Dugo vremena sam sanjao udarce koje sam zadobio te večeri i to je bilo toliko slikovito da sam bukvalno osjećao bol sve dok ne bi došao sebi i shvatio da zapravo sanjam taj događaj”, ispričao je novinar.
On je dodao da je sve počelo kada je objavio više tekstova o kriminalnim grupama na sjeveru Crne Gore, nakon čega su prvo uslijedile prijetnje, a zatim i fizički napad na njega, kada su ga nepoznata lica nebrojeno puta palicama izudarali po glavi, u prisustvu jedne od njegovih kćerki.
"Mjesec dana po izlasku iz bolnice nijesam imao želju da izlazim iz kuće... osjećao sam neizvjesnost i strah od ponovnog napada”, rekao je novinar.
On je naglasio da je odmah nakon prvog napada policajcima nabrojao imena osoba koje sumnjiči da su povezana sa tim događajem.
"Prije svega mislim na Draška Vukovića i Dragana Labudovića, koji nijesu saslušani od strane nadležnih institucija...”, istakao je Softić.
Dodao je i da je on par puta saslušan u svojstvu građanina, da nikad nije dobio poziv od ODT-a, niti od sudije za istragu, te da je tek nakon deset godina saznao ko je sudija za istragu, odnosno nakon dobijanja spisa.
"Kasnije sam uvijek prvi izlazio do svog automobila, po pet minuta prije ostalih članova porodice ne bih li provjerio situaciju na terenu, zbog bojazni od ponovnog napada”, istakao je novinar, dodajući i da je kćerku koja ga je zatekla u lokvi krvi morao da vodi kod psihoterapeuta.
Nakon toga je, u avgustu 2013. nastupio drugi napad, kada je odjeknula eksplozija, takođe, u dvorištu njihove porodične kuće, nakon čega je dobio policijsko obezbjeđenje, zbog čega su bili malo mirniji.
"Nakon što mi je ANB u decembru ukinuo obezbjeđenje, opet se vraćamo na isto i svi se osjećamo veoma ugroženo”, istakao je novinar.
Naglasio je i da se gotovo svakodnevno susreće po gradu sa osobama koje sumnjiči za napade, dodajući da je pisao o kriminalnim grupama koje su predstavljale ogranak kriminalnog klana Darka Šarića u Beranama, a koje je predvodio Draško Vuković.
"Postoji jedno mjesto gdje ja izlazim u Beranama, u prizemlju zgrade u kojoj radim i baš u taj lokal počeo je da dolazi i Draško Vuković, a srijećem ga i po gradu, naročito od 2014.”, rekao je novinar.
Suđenje se nastavlja 19.maja, do kada vještak neuropsihijatar Stanko Milić treba da utvrdi intenzitet duševnih bolova koje je trpio Softić.
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je obustavilo istragu zbog pokušaja ubistva od prije više devet godina, zbog nedostatka dokaza, dok Osnovno državno tužilaštvo još uvijek izviđa ko je, prije skoro četiri godine, postavio bombu pored Softićevog automobila parkiranog u dvorištu.
Istraga o pokušaju ubistva Softića pokrenuta je tek sedam godina nakon što su ga dvojica muškaraca palicama tukla po glavi. Tih sedam godina Osnovno tužilaštvo je pokušavalo da nađe dokaze za nanošenje teških tjelesnih povreda, nakon čega je krivično djelo prekvalifikovano u pokušaj ubistva, ali opet bez uspjeha.
U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu i beranskom Osnovnom tužilaštvu tvrde da nije njihova krivica što prikupljeni dokazi u postupcima pokušaja ubistva i bombaškog napada na novinara još nijesu dovoljni za krivično gonjenje nalogodavaca i napadača tih događaja.
Procijenili da je bezbjedan nakon tužbe
Novinaru je 2014. dodijeljeno policijsko obezbjeđenje, jer je Agencija za nacionalnu bezbjednost imala saznanja da mu prijeti opasnost.
Na osnovu njihovih podataka, iza napada na Softića stoje pojedini pripadnici klana Darka Šarića o čijim je nezakonitim poslovima pisao.
Ubrzo nakon što je podnio tužbu protiv države, policijsko obezbjeđenje mu je ukinuto, sa obrazloženjem da više nije ugrožen. Jedini osuđeni u slučajevima napada na novinara je Draško Vuković i to zato što je lagao policiju i tužioce u vezi sa pokušajem ubistva i istragu skrenuo u pogrešnom pravcu.
On je sa Osnovnim tužilaštvom u Beranama potpisao sporazumno priznanje krivice i platiće 1.700 eura.
Bonus video:
