Ne morate biti Nil Armstrong da bi šetali po mjesecu. Dovoljno je samo da pročitate novi roman Obrada Nenezića, koji je preksinoć promovisan u Nikšiću, i da krenete u “obilazak” mjeseca. Za razliku od Armstronga morate biti spremni, kako je zapisao književni kritičar mr Goran Radojičić, da tumarate po paklu, jer Nenezićevi “Šetači” su balada o gubitnicima, crna hronika jedne mladosti.
Moderatorka večeri, prof. Jelena Krsmanović, kazala je da su “Šetači” drugi Nenezićev roman, ali da autor nije samo romanopisac već i dramaturg, scenarista, reditelj, pjesnik.
Nenezić je podsjetio da je roman, za koji je kazao da je postmodernistički i da istražuje ulicu, politiku i ideologiju, nastao po motivima scenarija za igranu TV seriju za koju je dobio nagradu Televizije Crne Gore 2000. godine, a posvećen je mladim ljudima iz prošlog i ovog vijeka.
“Fajteri u romanu uličarenje ne smatraju ničim lošim, već viteškim jer nijesu imali repere od kojih bi naučili druge sisteme vrijednosti. ‘Šetači’ su priča o urušavanju sistema vrijednosti, o novom vremenu u kome je nepovratno nestala srednja klasa”, kazao je Nenezić i dodao da svuda postoje kvartovi poput Majdana i oko njega zid ćutanja. U romanu su, kako je kazao autor, glavne zvijezde sumnjivi biznismeni, “silikonske” djevojke, potkupljivi političari, a sve je to “začinjeno” teškim tranzicionim vremenom koje stvara dramatiku i u kome pisac može da uživa, ali ne i književnost.
Prema njegovim riječima gledajući film “Bilo jednom u Americi”, a kasnije čitajući roman “Lovac u žitu”, poželio je da Crnoj Gori “podari” takav jedan film. Napisao je scenario za igranu TV seriju, dobio nagradu, ali isti nije ekranizovan, pa je odlučio da on “oživi” scenario. Tako su nastali “Šetači”, u kome glavni junak, Ivo Džada, koji je pripovjedač, pisac i novinar, čitaoce vodi kroz roman. Priznao je da voli neorealizam i da je u romanu namjerno “pomiješao” naratorsko i pripovjedačko, ali i uveo kolumnu, novinarsko-književni žanr koji nas čeka u budućnosti. Smatra da je kritika sa pojavom novih medija i njihovom komercijalizacijom izgubila svoju svrhu, posebno ako se ima u vidu, kako je kazao, da pojedini kritičari prikaze rade na osnovama iz XIX vijeka.
Korice romana, koji predstavja ukoričeno “istraživanje ekstaze ulice koje će privući pažnju svih koji vole kriminalističke teme”, uradio je Mićo Kadović koji je Nenezića, prema njegovom priznanju, predloženim rješenjem “kupio za čitav život”.
Pošto je autor izabrao da se bavi neprofitabilnim poslom i da živi od pisanja i ovaj roman, kao i prethodni, “Osmijeh za Mariju Mihailović”, izdao je sam. Možda i zato, kako je istakao, jer voli svoju slobodu, a to je ujedno i jedini način da se bori protiv amaterizma i čitave najezde pisaca.
Veče nije moglo da prođe bez priče o pozorištu i o Nenezićevoj aktuelnoj predstavi “Sveti i prokleti”, koja je inspirisana ljubavlju Kosare i Vladimira, ali i o predstavi o Jeleni Savojskoj, čija premijera će biti 13. jula. Obje predstave su drame u stihu a tako će biti, kazao je Nenezić, i ubuduće sa svim istorijskim temama.
Promociju romana u kome je “oživljeno” vrijeme kada se znalo da je “ulica svačija i da svakoga čeka, prije ili kasnije. Ona je odana i kulturi i politici i ideologiji“, organizovali su bivši učenici OŠ “Luka Simonović” generacija 78/79”, kojoj i Nenezić pripada. Veče su upotpunili sadašnji učenici škole, mladi pijanista Marko Lazović i Lucija Perović, na trubi.
Bonus video:
