Engleska spisateljica romana za omladinu Endži Sejdž, autorka je romana iz serijala o neobičnom junaku Septimusu Hipu: “Magika”, “Let” i “Medika”, koje je objavila Laguna. Septimus Hip, junak ovih avantura je izgubljeno dijete, neočekivani junak, ali i moćni čarobnjak. Sedmog sina kome je s razlogom dato ime Septimus Hip, jedne noći iz kolijevke krade babica koja ga proglašava mrtvim. Te iste noći otac ukradenog djeteta, Sajlas Hip, nalazi u snijegu tek rođenu djevojčicu ljubičastih očiju. Hipovi primaju bespomoćno novorođenče u svoj dom, daju bebi ime Džena i podižu je kao svoju. Ali ko je ova tajanstvena djevojčica, i kakva je sudbina zadesila njihovog voljenog sina Septimusa?
Serijal o Septimusu Hipu je ispunjen radošću, pobjedom i lukavstvom, prepun je izvanrednog humora i maštovit.
Endži Sejdž je rođena u Londonu i odrasla u dolini Temze, Londonu i Kentu. Autorka je brojnih knjiga u nastavcima za djecu. Endži Sejdž živi u Somersetu, u Velikoj Britaniji odakle je govorila za ART.
Kada biste se predstavljali našoj čitalačkoj publici u Crnoj Gori, šta biste rekli o sebi kao spisateljici?
- Mene najviše zanima pisanje o ljudima i smatram da su likovi ti koji priču oživljavaju. Takođe sam zaista uživala u stvaranju svijeta koji moji likovi nastanjuju. Imala sam toliko sreće sa serijalom o Septimusu Hipu, i zato što sam otkrila svijet za koji mi se čini da ima svoj život i živost koja je bila stalni izvor ideja. Ja vjerujem da je pisanje avantura i povremeno mi se učini da sam tek počela pisati. Pisanje serijala o Septimusu Hipu doživjela sam kao putovanje radi otkrića i nadam se da ću ići na još mnogo takvih putovanja. Rođeni ste u Londonu, odrastali u dolini Temze i Kenta, sada živite u Kornvolu, koliko je život u Engleskoj uticao na tematiku Vaših knjiga?
- Mislim da je snažan osjećaj za britansku istoriju i folklor podupirao moje pisanje. Ja uživam na Zapadu Engleske - živim sada u Somersetu - a ovdje još uvijek postoje mjesta za koja se može reći da posjeduju osećaj za misteriozno i da su u vezi sa prošlošću. Mjesta na kojima sam odrastala izgleda da su sada izgubila tu vezu, danas je veliki dio Engleske vrlo zauzet tako da je ostalo malo i prostora i vremena za osjećaj bilo kakve spone sa našom istorijom.
Vaš prvi roman, „Magika: Septimus Hip“, naišao je na izuzetno dobar prijem kod čitalaca. Jeste li to očekivali obzirom da ste njegov sadržaj dugo vremena imali u glavi, da ste zaista puno vremena utrošili smišljajući i pišući tu knjigu?
- Provela sam jako dugo vremena razmišljajući o Magiki prije nego što sam počela pisati. Djelimično zato što sam bila zauzeta radeći kao ilustratorka i imala tako malo slobodnog vremena, a dijelom i zbog toga što nijesam napisala pravi roman prije toga i nijesam bila previše sigurna kako da ga započnem. Tek kada sam bila nekoliko mjeseci bez rada na ilustracijama, bila sam spremna da počnem da pišem prvih nekoliko poglavlja i bila sam zapanjena koliko je to dobro išlo. Osjećala sam se kao da sam već poznavala svijet o kome sam pisala i likove koji su upravo ušli u njega, kao da su mi bili oduvijek poznati. Pretpostavljam da je to rezultat onog u što sam utrošila mnogo godina razmišljajući upravo o tom svijetu, prije nego što sam počela uopšte nešto pisati. Ko je Septimus? Kako ste stvorili lik ovog malog avanturiste i njegov čudesni svijet, toliko čudan da ga ni on, Septimus, nikad nije spoznao dovoljno? Koliko Vam je vaša ljubav prema drevnoj istoriji pomogla u tome?
- Samog Septimusa, kao lika, bilo je sjajno upoznati. Morala sam prvo izgraditi moj svijet, a praviti zaplete je, čini mi se, teže, smatram da nijesam svjesna stvarnog stvaranja likova, iako, naravno, to radim. Ali nekako, ovo je dio pisanja i ne moram da aktivno radim na tome. Likovi stižu naizgled potpuno formirani, zajedno sa njihovim imenima.
Kada sam prvi put upoznala Septimusa na pravi način, on je imao samo deset godina, tako da sam ga polako upoznavala kako je odrastao, što je bilo vrlo interesantno. A ja sam se zabavljala pišući o njemu u kasnijem serijalu, „Tod Hunter Moon“, gdje je on tada već dvadesetjednogodišnjak i prilično voli da flertuje. Ko bi to pomislio?
Mislim da je moja ljubav prema istoriji infiltrirana u sve aspekte serijala i podupire mnogo načina na koji svijet funkcioniše
Mislim da je moja ljubav prema istoriji infiltrirana u sve aspekte serijala i podupire mnogo načina na koji svijet funkcioniše.
Šta Vas je privuklo pisanju knjiga ovoga žanra?
- Nijesam shvatila da sam pisala u bilo kome žanru u to vrijeme! Mislila sam da sam pisala avanturističku priču sa malo magije u njoj. Bila sam pomalo šokirana kada su knjige označene kao fantazija, pošto ih ja stvarno vidim kao knjige o odrastanju u drugačijem svijetu. Ali zato što svijet nije naš - a tu su i neka čudna stvorenja sa malo magije u njemu - stavljen je u žanr fantazije, jer ljudi vole da označe stvari. To je sramota, jer mislim da je to odbilo neke čitaoce, jer Septimus Hip nije klasična fantazi priča.
Koliko ste vaših osobina utkali u osobine porodice Hip Wizarding i u neke druge likove?
- Pretpostavljam da mislite koliko je mog karaktera u likovima knjige? Teško mi je reći jer nijesam bila svjesna stavljanja bilo koga dijela sebe u njih. Ali čak i tako, pretpostavljam da postoje mnogi elementi mene u likovima. Znam da Septimusova opčinjenost medicinom potiče od mene. Rekla bih da nijesam drugačija od Marsije Overstrand, što uzimam za kompliment! Mislim da svi pisci vjerovatno koriste svoju ličnost i životna iskustva za svoje pisanje, neki očito više od drugih. Sigurna sam da nijesam drugačija.
Osim serijala o Septimusu Hip, Vi ste autor i serijala o Araminti Spuki i Vandi Vizard. Koliko je teško pisati priče o životima u ukletim kućama, o neobičnim ljudskim sudbinama, čudnovatim bićima, vampirima, duhovima?
- Knjige o Araminti Spuki su za mlađe čitaoce i mnogo su jednostavnije nego što su knjige o Septimusu, a fokus je takođe veoma na humoru. Dakle, to je bila odlična prilika da se zabavite sa svim vrstama sablasnih stvari. Moj cilj je bio da to ne bude previše strašno. Željela sam da istražim vrstu bližeg prijateljstva koje se ponekad može razviti u iritacije i rivalstvo i ja sam zaista voljela da pišem o likovima kao što su Araminta i Vanda, posebno kada su ljute jedna na drugu.
Uklete kuće, duhovi i sve vrste čudnih stvorenja su uvijek interesantni da bi se pisalo o njima i nekome daju puno više prostora u zapletu. Na kraju pisanje se svo vrti oko mašte zaista i ponekad je lakše zamisliti čudne stvari nego sasvim normalne, svakodnevne stvari.
Kako biste predstavili čitaocima ove serijale, u najkraćem?
- Septimus Hip je porodična saga puna avanture i magije. Araminta Spuki je zabavna priča o prijateljstvu i duhovima. Da li zaista vjerujete u Magik?
- Da, nakon što sam napisala Septimusa Hipa!
Jednom ste rekli da ne čitate knjige fantazi žanra, da ste ih čitali u doba kada ste bili tinejdžerka. Mislite li da su sada čitaoci Vaših knjiga uglavnom tinejdžeri?
- Ne, ne uopšte, moji čitaoci su svih uzrasta.
Čitaoci serijala Araminta Spuki su vjerovatno mlađi od tinejdžera, jer su te knjige veoma ciljane za dob od sedam godina do oko dvanaest.
Dok je Septimus Hip pogodan za one od oko devet godina pa naviše, može se čitati u bilo kojoj dobi - i zaista jeste tako. Moj najstariji čitalac ima osamdesetpet godina. I ja ovaj serijal posmatram kao preletački u svakom smislu te riječi. To je priča za svakoga, o otkriću, emocijama, odnosima i porodici. A ako, poput mene, ne čitate fantaziju, još uvijek možete pročitati Septimusa Hipa i uživati u tome.
Portret Henrija VIII u tajnom tunelu
Na prvi pogled, postoji velika tematska sličnost između ova dva serijala. Ipak, postoji i velika razlika, ne samo po obimu njihovih knjiga?
- Serijal Araminta Spuki je za mnogo mlađe čitaoce i svaka knjiga se može zasebno čitati. Ja stvarno nijesam istraživala mnoge stavke u njima, to je bilo samo za zabavu. I dok upoznajemo Aramintu i Vandu prilično dobro tokom serijala, one se u suštini baš i ne mienjaju mnogo, dok u Septimusu Hipu neki od glavnih likova prolaze kroz ogromne životne promjene i razvoj likova.
U Septimusu Hipu svijet je mnogo kompleksniji nego što je u serijalu o Araminti Spuki i čini se da su površno slične po temi, ali ja mislim da knjige nude vrlo različite stvari. Septimus Hip je prije svega o ljudima i njihovim odnosima s drugima i mogu ih čitati i odrasli i djeca.
Da li su Vas možda neki ljudi, koje poznajete, inspirisali da po njima modelujete neke likove u Vašim knjigama?
- Nijesam svjesno stvorila nijedan lik prema osobi koju ja znam. Likovi su zapravo sami za sebe.
Jeste li pronašli tajni tunel koji vodi od Vaše stare kuće prema crkvi? Kakvu misteriju krije taj tunel?
- Tunel je navodno povezivao našu kuću sa crkvom preko puta. Nijesmo ga pronašli, ali smo našli zidnu sliku Henrija VIII iz 16. vijeka u stilu Hansa Holbajna. Što je sasvim dovoljno otkriće za sada! Mi ćemo ostaviti tunel da ga naredni vlasnici otkriju.
Bonus video:
