Ida iz Bijelog Polja ide u prvi razred srednje struč ne škole. Želi da postane pomoćnik kuvara. Ona je dijete sa posebnim obrazovnim potrebama i jedna od junakinja dokumentarnog filma “ Ne odustaj , nastavi”, koji će publika imati priliku da vidi 17. marta u Podgorici.
Film “ Ne odustaj , nastavi” je priča posvećena djeci sa smetnjama u razvoju, koja zbog predrasuda društva ili straha roditelja, ne dobiju priliku da se obrazuju i profesionalno ostvare. Dodatno, ta djeca ranije nisu imala priliku da obrazovanje nastave u svojim gradovima, nego su se, do uvođenja inkluzije, uglavnom školovala u Resursnom centru, u Podgoricu.
Priča, pored Ide, prati njenu sugrađanku Anu, Katarinu i Ismara iz Pljevalja i Gordanu iz Herceg Novog. Ta djeca su nakon osnovne, upisala srednje škole u svojim gradovima. Publika će u filmu vidjeti kako su ih u školama prihvatila druga djeca, nastavnici...
“Ovo je veliki doprinos uopšte socijalnoj inkluziji djece sa smetnjama u razvoju”, kažu iz nevladinih udruženja koja su partnerski radila na projektu u okviru kojeg je sniman film.
Rasema Hakalo iz bjelopoljskog NVU “Oaza” kaže da je u borbi za inkluziju najteža borba sa predrasudama - kako među roditeljima koji imaju djecu sa smetnjama u razvoju, tako i u zajednici uopšte.
“Nekad i roditelji djece odustaju od njihovog daljeg obrazovanja. Djeca završe osnovnu školu, a roditelji zbog straha, umora, nedostaka sistemske podrške, lošeg rješenja servisa asistencije u nastavi... odustaju i ne upisuju djecu u srednje škole”, kazala je ona.
Hakalo je majka 28-godišnjeg mladića sa smetnjama u razvoju, koji nije imao priliku da se obrazuje. Jedna je od pet roditelja iz Bijelog Polja koji su prije petnaestak godina bili spremni da javno govore o svom djetetu. Tada je kroz NVU počela bitku za uključivanje djece sa smetnjama u razvoju u društvo i ta bitka traje i danas. NVU “Oaza“ danas broji 86 roditelja i isto toliko djece sa smetnjama u razvoju.
“Mnogo je toga urađeno tokom proteklih godina, ali predrasude su i dalje prisutne, čak i među roditeljima koji su često u strahu od odvajanja, razmišljaju kako će škola prihvatiti njihovo dijete, kakvog je senzibiliteta nastavni kadar...”, kaže ona.
Hakalo smatra da je u školama neophodna ozbiljna edukacija nastavnika, te da bi i na fakultetima trebalo uvesti posebne predmete koji su u vezi sa radom sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama.
Nastavni kadar, dodaje, mora imat i stručnost i senzibilitet.
“Nažalost, mi u Bijelom Polju i danas imamo nastavnike koji smatraju da ta djeca ne bi trebalo da pohađaju redovnu nastavu sa vršnjacima. U manjini su, ali ih ima”, kazala je ona.
Hakalo dodaje da u bjelopoljskim školama nisu obezbijeđena pomagala za djecu sa oštećenjem vida i sluha, kako bi ona mogla da kvalitetno prate nastavu.
“Filmom želimo da ukažemo na to da djeca sa smetnjama u razvoju treba da u svojim gradovima idu u srednje škole, da škole treba da se prilagode djeci, a ne da se djeca prilagođavaju njima”.
Film “ Ne odustaj , nastavi” je sniman u okviru projekta “Individualna tranzicija u socijalnoj inkluziji”, koju realizuje Udruženje roditelja “Staze”, u saradnji sa udruženjima “Rastimo zajedno” iz Podgorice, “Zračak nade” iz Pljevalja, “Oaza” iz Bijelog Polja i “Nova šansa” iz Herceg Novog.
Reditelj filma je Nikola Vukčević iz Galileo produkcije, a film je sniman u partnerstvu sa NVU Progressive Films.
Premijera filma je 17. marta, u podgoričkom bioskopu Cineplexx, u 18 časova. Detalji o daljim prikazivanjima će biti objavljeni na stranici NVU “Staze” (facebook.com/NVU.Staze).
Divovski snažna borba mnogih majki
Vukčević ne krije zadovoljstvo zbog rada na filmu “ Ne odustaj , nastavi”.
“Imam utisak da su ta djeca i njihovi roditelji kroz udruženja i istrajnom borbom uradili više od državnih institucija koje bi trebalo da se bave pitanjem inkluzije. I da i to što je dobro u državnim institucijama više postoji zahvaljujući pojedinačnim marljivim ljudima, nego što je to sistemski urađeno”, kazao je on “Vijestima”.
Za Vukčevića je ono što rade majke Ceca i Sanela iz Pljevalja, Rasema i Nejra iz Bijelog Polja, te desetine drugih iz svih krajeva Crne Gore ne što “divovski snažno”.
“Imam potrebu da ih zagrlim. Rukama ili filmom, nema razlike”, kaže on.
Galerija
Bonus video:
