Na početku, sve je bajkovito i veselo. Svaki trenutak jedva čekamo, no nakon nekog vremena, naviknemo se, postanemo nezadovoljni ili, pak, utonemo u rutinu. Tada vjerujemo da znamo sve o partneru i potrebno je puno više od samog zajedničkog vremena da bismo ponovno osjetili uzbuđenje. Uglavnom su za to glavni krivci nesvjesni obrasci razmišljanja kojima katkad pristupamo.
Kada započinjemo ljubavnu vezu, fokus nam je uglavnom na partnerovim vrlinama. Oduševljeni smo njegovim načinom razmišljanja, pristupom, sposobnostima kao i izgledom. Cijenimo i najmanju sitnicu koju učini za nas i takođe, brzo opraštamo greške.
Ali, u određenom trenutku počinjemo uzimati njegove vrline zdravo za gotovo. S vremenom sami prebacujemo fokus na mane jer smo na vrline već navikli. Zato nam se katkad dogodi da počnemo cijeniti ono što imamo tek kada to izgubimo.
Kako bismo to izbjegli, trebamo se svakodnevno podsjećati zbog čega smo sa svojim partnerom. Vrline i dalje postoje, kao i sve ono u što smo se zaljubili. Sami biramo hoćemo li razmišljati o tome i cijeniti zajedničke trenutke, ili ćemo vikati jer nije oprao posuđe.
Kao što smo u stanju uzeti partnera zdravo za gotovo, jednako tako smo i u stanju okrivljavati ga za sve ono što ne funkcioniše u odnosu. Imamo određena očekivanja za koja, ako se ne ispune, partner postaje glavni krivac. Koliko često razmišljamo o tome kako je partneru s nama?
Čeka li on jedva doći kući da biste proveli vrijeme zajedno? Šta mu još možemo pružiti da bismo postali bolji partner? Umjesto da razmišljamo o ovim pitanjima, češće nam je fokus na onome što partner treba napraviti za nas da bismo mi bili srećni. Partner je tu da s njim budemo srećniji i da nam život bude ljepši u zajedništvu, ali nije tu da bi nam nadomjestio ono što nam nedostaje. Maknimo fokus s partnera i onoga što bi trebao dati, i razmišljajmo o tome što možemo pružiti.
Ponekad se dovodimo u lažni osjećaj sigurnosti zbog kojeg mislimo da se više nije potrebno truditi jer smo postigli ono što smo htjeli. No, kako bismo i za nekoliko godina uživali s partnerom, potrebno je stalno kretati se prema naprijed.
S našim ličnim napretkom raste i naša veza. Ako nismo dovoljno posvećeni sebi i ako se redovno ne preispitujemo, onda ni veza nema prostora za razvoj. Kako bismo to i ostvarili, potrebno je pomaknuti se s mjesta i odlučiti se za napredak. Jedino konstantnim radom na sebi možemo ulagati u našu vezu. Jedino tako svakodnevno osvježavamo svoj odnos, postajemo bolja verzija sebe i pružamo partneru slobodu. Jedino tada možemo s uzbuđenjem zajedno koračati kroz život, dijeliti iskustva kao životni partneri i zaljubljivati se ponovno jedno u drugo iz dana u dan, prenosi Fokus.
Bonus video:
