See the girl with the diamond ring/ She knows how to shake that thing Ray Charles, "What'd I say", What'd I say (Atlantic, 1959.)
U međuvremenu sam dobio po ušima, što bi se reklo. Naime, strogo mi je skrenuta pažnja da mi - mi djevojčice i mi dječaci, mi kojima je arhitekturica duboko u srcima - da mi zapravo ne znamo da li iza inicijala M. P. - inicijala kojima je potpisan tekst "Arhitekti traže afirmaciju" - tekst o kojemu je bilo riječi prošle subote - stoji časni novinar, kako sam (nesmotreno) pretpostavio - ili pak ništa manje časna novinarka.
Mi ne znamo, molim vas, je li riječ o M. P. - rodonačelniku arhitektonske kritike na ovim našim veselim prostorima - ili je pak riječ o M. P. - uzoritoj rodonačelnici CG arhitektonske kritike.
Drage dame - žao mi je, iskreno, pogriješio sam - molim vas da mi oprostite. Pokušaću, za početak, da riješim enigmu inicijala M. P. - a ubuduće ću, evo zaklinjem se, strogo voditi računa o tzv. rodnoj senzitivnosti.
Što se tiče mojih stavova o činodejstvovanju Violete-Viki-Viki - naše Vikice, od milja - nekrunisane kraljice CG arhitekturice i pripadajućeg joj CG urbanizma, majke naše arhitektonsko-urbanističke - niko nije osjetio potrebu da interveniše, po bilo kojem osnovu - što je čudno, u neku ruku. Skreće mi se pažnja, sa jedne strane, na nužnost njegovanja tzv. rodno senzitivnog jezika - a sa druge strane niko nije spreman da istupi ispred Viki i da stane u odbranu njenog profesionalnog integriteta (nemojte da se smijete). Biće da nikome nije stalo do suštinski važnih pitanja. Biće da se svima smučilo i od Vikicinog činodejstvovanja i od mojih pokušaja da ukažem na štetne posljedice njenog činodejstvovanja. Biće da je svima muka od svega.
Kako bilo, osjetih da je došlo vrijeme da polako zaključujem ovu seriju tekstova o priključenijima drage Viki - jer nema više smisla, stvarno - svima koji drže do jasnoće odavno je sve jasno - i taman uzeh da se bavim lakšom i zabavnijom temom - kad li...
"Poštovani učesnici i kolege,/ Obavještavamo vas da je 31. januara 2017. godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORiT) donijelo Rješenje o obustavljanju postupka javne nabavke po tenderskoj dokumentaciji broj 114-2296/8 od 18. novembra 2016. godine za postupak javne nabavke za nabavku usluga izrade idejno urbanističko-arhitektonskih rješenja javnih objekata kao i objekata i lokacija od opšteg interesa - izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Obalne zone u Sutomoru, Opština Bar."
Ili u prevodu - pao je tzv. Sutomorski konkurs-nabavka.
Ne znam zašto se ovo obavještenje pojavilo na mojoj omiljenoj adresi - arhitektura.mrt.gov.me - u pretprošli petak, 3. februara - a pomenuto Rješenje je donijeto 31. januara, u pretprošli utorak - a volio bih da znam, da budem iskren. Kladio bih se da je ključni razlog u dubokom preziru koji i Viki i njenih sedam Violetica - s pravom, naglasio bih - osjećaju prema nama mučenicama i nama mučenicima - CG arhitekticama i CG arhitektima - prema nama koji nikako da smognemo kuraži da Vikici barem damo do znanja da nam njene šale na naš račun nisu više zabavne.
Dakle, Viki je ovoga puta baš razvalila. Sutomorski konkurs je dno dna - i teško da bi Viki mogla dublje, mada - nikad ne reci nikad kad je o Vikici riječ. Viki je ovoga puta, ukratko, dobila samo četiri rada što je malo, ako mene pitate, smiješno malo obzirom na njene vrlo visoke aspiracije, barem deklarativno, i sva ona njena silna prenemaganja vezano za visoki kvalitet - i još ispade da su od ta četiri prispjela rada - tri rada škartirana - tri ne valjaju - a jedan je rad, nekako, na jedvite jade, dobacio do treće nagrade. Ili oficijelno:
“Žiri je donio jednoglasnu odluku da od četiri pristigla konkursna rada dodijeli samo treću nagradu radu pod šifrom SOUTHSEA, ponuđača Ivana Miloševića. Odluka ja zasnovana na stavu žirija da nijedan rad nije uspio odgovoriti na programski zadatak u dovoljnoj mjeri da zavrijedi prvu i drugu nagradu, kao ni otkupe.”
Dakle, konačan saldo Sutomorskog konkursa-nabavke je 4 rada - i jedna treća nagrada - uz opasku da je i treći rad pao - pala i je i treća nagrada - vjerovali ili ne, jer je Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda ocijenila da ponuda autora koji stoji iza treće nagrade - nije ispravna - tako da su se stekli uslovi za obustavljanje postupka javne nabavke.
Što bi djeca rekla: puj-pike-ne-važi.
Vikica je, sa svoje strane, uredno okačila Izvještaj Žirija Sutomorskog konkursa-nabavke, a dala je i link na Rješenje - sve imate na: arhitektura.mrt.gov.me - sve nam je na dohvat ruke - sve osim radova - radove Viki nije okačila. Ne mogu da vjerujem da su radovi toliko loši, kako se spekuliše po kuloarima, da je Vikica jednostavno bila prinuđena da nam uskrati zadovoljstvo da analiziramo te radove. Kladio bih se da postoji neki drugi razlog - ali nije na meni, definitivno, da razbijam glavu oko toga. Ako drugarice i drugovi što stoje iza ta tri škartirana rada i te treće nagrade - koja nema nikakvog efekta - smatraju da je sve OK - uključujući i činjenicu da njihovi radovi nisu dati javnosti na uvid - onda je sve OK i što se mene tiče.
Samo bih pomenuo da u tzv. Pravilniku o postupku i načinu sprovođenja javnog konkursa - imate Član 46, koji se odnosi na Javno izlaganje radova, pa kaže: "Raspisivač sve prispjele konkursne radove javno izlaže najkasnije 30 dana od dana dodjele nagrada. / Javno izlaganje radova raspisivač organizuje kao izložbu radova i/ili objavljivanjem na Internetu. / ... Javno se izlažu i radovi koji su isključeni sa konkursa, kao i izvještaj žirija. / Tokom trajanja javnog izlaganja radova, organizuje se javna diskusija o rezultatima konkursa."
Svaki komentar bi bio suvišan, naravno...
Nadajmo se da će biti organizovana javna diskusija, bio bi red - jer pitanja je, kao i obično, više nego odgovora.
Što se tiče cijenjenog Žirija - samo me zanima da li su članovima Žirija isplaćeni honorarčići - da li su cijenjeni članovi Žirija namireni - nadam se da jesu.
Dakle, Viki je uspjela da razbuca i to malo nade koja je polagana u uspjeh njene humane misije - koja bi se mogla svesti na, kako Viki kaže, kreiranje i sprovođenje politika koje će "pozitivno uticati na kvalitet prostora oko nas", odnosno na imperativ stvaranja preduslova da arhitektonsko-urbanisitički kvalitet ispliva na površinu - odnosno na mlaćenje prazne slame.
Viki je fulala, da se razumijemo - osim u slučaju da je Vikicina misija bila upravo u tome - da fula - da dokaže da CG arhitektonsko-urbanistički kadar jednostavno nije dorastao istorijskom trenutku - što je u uslovima strogo kontrolisanog bezvlašća i apsolutne neodgovornosti sasvim realno.
Interesantno je i da nikome nije palo na pamet da se pozabavi pitanjem da li je Viki-Violeta, nesebično potpomognuta od strane sedam vjernih Violetica, sposobna da se izbori sa vrlo složenim zadatkom organizovanja, raspisivanja i sprovođenja arhitektonskih konkursa - zadatkom kojim se u ozbiljnim državama bave strukovna udruženja arhitekata i urbanista. Odgovor bi bio - nije - svakome je jasno da nije - ali Vikica, izgleda, još nije spremna da barem djelić svoje apsolutne moći, barem djelić svojih širokih ingerencija i ovlaštenja prebaci na... vi završite ovu rečenicu, molim vas.
Smrt fašizmu i diletantizmu - sloboda arhitekturici i pripadajućem joj urbanizmu.
Bonus video:
