Misofonija (sindrom selektivne osetljivosti na zvuk) je stanje u kojem određeni zvukovi toliko izluđuju ljude da u njima izazivaju bes, iritaciju, gađenje ili, u ekstremnim slučajevima, nasilje.
Stanje poznato kao misofonija mnogo je kompleksnije od jednostavne "mržnje prema zvukovima". Zvuk koji izaziva rekaciju varira od osobe do osobe, a oni koji pate osjećaju se kao da ih je neko udario u stomak ili da ih je više puta ubola pčela.
Britanski naučnici su otkrili da ovo stanje ima stvarnu biološku osnovu i da je ono mnogo više od razdražljivosti. Skeniranje mozga pokazalo je da ljudi kojima je zvuk žvakanja, disanja ili drugih zvukova nepodnošljiv imaju anomaliju na mozgu.
Istraživači s Univerziteta Njukasl su kod ljudi koji pate od misofonije pronašli razliku u frontalnom režnju, što sugeriše da je ovo stanje, prema kojem su medicinski radnici u prošlosti bili skeptični, zaista stvarno.
Takođe su otkrili da osobe koje pate od misofonije doživljavaju ubrzan rad srca i znoje se kada čuju zvukove koji ih iritiraju.
Autori studije navode da je razlog "mehanizam za emocionalnu kontrolu" koji uzrokuje da njihov mozak ubaci u petu brzinu kada čuju iritirajuće zvukove.
"Ova studija pokazuje kritične promjene na mozgu koje su dokaz da je misofonija pravi poremećaj", rekao je dr Sukbinder Kumar s Instituta za neuronauku Univerziteta u Njukaslu.
Profesor kognitivne psihologije Tim Grifits izrazio je nadu da će ova studija pomoći osobama sa ovim poremećajem.
Olana Tensli Henkok iz Kenta ispričala je da je imala osam godina kada su joj porodični ručkovi postali nepodnošljivi.
"Zvukovi koje su pravli članovi moje porodice tokom jela natjerali su me da idem da jedem u svojoj sobi. Mogu to opisati jedino kao osjećaj da želim nekoga da ošamarim", rekla je Olana.
Osobe koje imaju misofoniju pokrete gledaju krajičkom oka, a izlivi ljutnje mogu da dolaze i vizuelnom stimulacijom, poput repetitivnih pokreta nogama, tijelom ili vrpoljenjem. Postoji nekoliko tretmana za ovaj poremaćaj, ali lijeka nema, prenosi klix.ba.
Bonus video:
