Likovna sezona u Galeriji "Velimir A. Leković" otvorena je izložbom grafika “Tuš reminiscencije” Svetozara Dedića. Poznati pomorac iz Bara u svojoj 65. godini prvi put je izložio sugrađanima djela nastala tokom decenija provedenih na pučini.
"Čitav život sam proveo na moru, 10-15 godina sam radio na kopnu. Pomorci su posebna sorta, vjerovatno najosjetljiviji radno sposobni ljudi priobalnog područja, iako na oko izgledaju strašno grubi. Ali oni pate, čitav život čeznući za porodicom, ljubavlju, tako da ta nit provijava kroz neko izražavanje, u ovom slučaju kroz moj crtež. Ove slike i crteži koje sam radio godinama, nisam namjeravao nikome da pokazujem, niti da ih izlažem. Poklanjao sam ih dragim prijateljima, sad mi je drago što ne stoje u nekom zapećku, prije svega zbog petoro unučadi. Odlučio sam se za tuš iz praktičnih razloga, iako je to teška tehnika - na brodu, kad valja, nije lako sačuvati slikarski materijal”, kazao je na otvaranju izložbe Dedić.
Pred mnogobrojnim posjetiocima izložbu je otvorio Dedićev prijatelj, ugledni crnogorski slikar Muharem Muratović, najavljen kao glavni “krivac” što je do ove izložbe došlo.
"Cijeli život poznajem Sveta Dedića, ali, priznajem, nedovoljno, jer sam tek nedavno saznao da on i slika! Slučajno sam u njegovom stanu vidio na podu poređane slike, prišao da vidim o čemu se radi i iznenadio se prvo kada sam vidio kakvi su radovi, a potom još više - da su oni Svetovi! Zajedno sa Milunom Lutovcem odlučio sam da Dedića večeras izvedemo na 'suđenje' pred javnost, i neka ne misli da će biti oslobođen, ovo mu je obaveza da nastavi”, kazao je otvarajući izložbu Muratović.
Upravnik galerije “Velimir A. Leković” mr Milun Lutovac naglasio je da umjetnik nije umjetnik po izboru teme, “već po načinu njene obrade, što Dediću polazi za rukom”. U katalogu izložbe, Lutovac je zapisao da Dedić igrom sjene na papiru tušem kao jedan od “smjernih čuvara uspomena” pokušava ponoviti ono što je bilo.
"Svaka od uspomena, a bilo ih je na svim morima, poziva da se o njoj stvori metafora, kojoj će ona biti prepoznatljiva kao slika. Uspomene su na kraju krajeva dozivanje onog odsutnog. Tako se i u radovima Svetozara Dedića svaki čulni opažaj u isto vrijeme pretvara u simbol sa značenjem”, naveo je Lutovac.
Bonus video:
