Štitna žlijezda ne može pravilno da funkcioniše bez joda. Ovaj mikroelement organizam nije u stanju sam da proizvede, već ga je potrebno unositi hranom ili vodom bogatom jodom.
Kada štitna žlijezda duže vrijeme nema dovoljnu količinu joda, ona ovaj deficit nadoknađuje uvećanjem sopstvenog tkiva, zbog čega dolazi do pojave strume.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije gotovo 70 odsto svjetske populacije pati od deficita joda.
Iako se u mnogim zemljama kuhinjska so jodira, smatra se da se ishranom dnevno unese svega 80 mg ovog minerala, a preporuka je minimalno 150 mg na dan.
Jod se prvenstveno koristi u prevenciji smanjene funkcije štitne žlijezde, ali često se primjenjuje i kao sastojak sirupa za iskašljavanje sekreta iz bronhija, za prevenciju razvoja fibrocističnih promjena na dojkama, u slučaju vaginitisa... Kod pojave prekomjerne funcije štitne koristi se takozvani radioaktivni jod.
Ipak, trebalo bi istaći da i previše joda, kao i premalo narušava zdravlje. Zato se dodatni unos joda ne savjetuje onima koji žive u oblastima u kojima zemljište i hrana sadrže dovoljne količine ovog minerala.
Naglo uzimanje velikih količina joda može da dovede do poremećaja u proizvodnji hormona tiroide kod ljudi koji imaju normalnu funkciju ovog organa.
Kontraindikacije za suplementaciju jodom su i upotreba antitiroidnih ljekova i antikoagulansa, lakova za pritisak i diuretika.
Namirnice bogate jodom su mlijeko i mliječni proizvodi, brusnice, jagode, maline, banane, krompir i pasulj, prenose Večernje Novosti.
Bonus video:
