Ponekad su emocije jaka reakcija na nešto što se dogodilo, a ponekad nas mogu posjetiti iz vedra neba, naizgled ničim izazvane i ničim uzrokovane, poput melanholije, tuge ili radosti.
Poput vremenskih prilika one dođu i prođu, ali utiču na naše mentalno stanje.
Ponekad, neke emocije nas prate mnogo duže nego što bismo htjeli, te se počinjemo pitati kada će njihov pritisak popustiti. U ovakvim situacijama najčešće se radi o tuzi zbog gubitka drage osobe ili ljutnji zbog nečijih postupaka.
Kada osjećamo da nas neke emocije proganjaju, to je najčešće zbog toga što se bojimo da ih zaista osjetimo.
Emocije poput očaja ili bijesa su vrlo moćne, te je prirodno da ne želimo da ih osjetimo u punoj snazi. Sigurno ne želimo dopustiti da nas osjećaj bijesa preplavi ia kažemo neke stvari koje ćemo kasnije žaliti. Zbog toga kada se suočavamo s ovakvom situacijom korisno bi bilo postaviti svojoj podsvijesti pitanje: Koliko dugo treba da budem s ovom emocijom, koliko dugo treba da je nosim prije nego prođe?
Ako pitanje postavite iskreno i čekate, odgovor će stići. Možda je postavljanje vremenskog ograničenja tehnika koja treba da vam omogući da osjetite emociju. Sjedite i otvorite se emociji koja vas proganja. Sve što treba da uradite je da je osjetite. Nemojte je ponovo odbacivati, vezati se uz nju ili djelovati na osnovu nje. Dovoljno je osjetiti je u punoj snazi. Jednostavno joj dopustite da prostruji kroz vas.
Emocije imaju svoj prirodni ciklus, te možete biti potpuno sigurni da će kada dosegne svoj maksimum započeti njena silazna putanja, i da će potpuno nestati.
Na kraju ćete shvatiti kako je punoća emocije, bilo negativna ili pozitivna, katalizator koji vam treba za potpuno izlječenje.
Bonus video:
