Ivana Dimić dobitnica je 63. NIN-ove nagrade za roman godine za djelo "Arzamas" u izdanju "Lagune". Za njen roman glasalo je troje članova žirija (Tamara Krstić, Jasmina Vrbavac i Mihajlo Pantić), dok je dva glasa dobio roman “Hornika sumnje” Vladislava Bajca (Božo Koprivica i Zoran Paunović).
Ivana Dimić (Beograd, 1957) autorka je pet knjiga kratkih priča, niza drama , dramatizacija i TV scenarija. Ona je peta žena koja je dobila ovu nagradu, poslije Svetlane Velmar-Janković (1995), Dubravke Ugrešić (1988), Grozdane Olujić (2009) i Gordane Ćirjanić (2010).
Ivana Dimić kaže da je svoj roman “Arzamas” (Laguna) naslovila tako jer se u njemu radi o sreći i smrti, napominjući da je to i ime zatvorenog grada u kojem su naučnici pravili atomsku bombu i podsjećajući da je Školovski u “Energiji zablude” (knjizi o Tolstoju) kazao: "Sreća i smrt - eto to je arzamaski užas".
"Ovo je priča u kojoj se prepliću realno i magično, san i java, stvarnost i onostrano. Svojim majstorskim pripovijedanjem autorka uspijeva da nas uvede u prostor između jave i sna, u neko čarobno mjesto. Autorka pored snova govori i o pisanju, o piscima, ljubavi, smrti, životu, sudbini... Pored svojih monologa ubacuje i prizore drame sa likovima majke i ćerke koje se i svađaju i bezgranično vole. Tako se smjenjuju dvije različite literarne forme - priča i drama . 'Arzamas' je vrhunsko djelo umjetničke proze, veoma neobično i nesvakidašnje", navodi se u opisu romana.
Ivana Dimić, diplomirani je dramaturg, autor brojnih kratkih priča, drama , dramatizacija i TV scenarija. Osim toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika i radi kao dramaturg u beogradskim pozorištima. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212. Član je Srpskog književnog društva od 2001, a od 2005. ima status istaknutog umjetnika. Objavljene knjige priča: Crna zelen (1995), Mahorka, mastilo i muž (1998), Uzimanje vremena (2001), Ima li koga? (2006), Popis imovine (2009). Osvojila je Nagradu Tiba festivala za najbolji dramski tekst za Zmajovine pangaloze (2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave Henri Šesti i Ženski orkestar (2012).
U najužem izboru za nagradu bili su i romani “Susret pod neobičnim okolnostima” Vladana Matijevića, “Pa kao” Vladimira Tabaševića i “Hronika sumnje” Vladislava Bajca.
Nagrada će Ivani Dimić biti uručena 23. januara na obilježavanju 82 godine postojanja NIN-a. Prva NIN-ova nagrada dodijeljena je 1954. godine.
Mozaik napravljen od dijaloga
"Forma mog romana je zanimljiva i nesvakidašnja, budući da je to jedan mozaik napravljen od dijaloške forme koja se smjenjuje sa proznim okvirom, kazala je Tanjugu Ivana Dimić. Dodala je da je uživala pišući knjigu u penziji bez rokova i opterećenja.
"Imala sam vremena da sve skockam kako mi se dopada. Dijaloška forma u knjizi se tiče banalnog življenja, a prozni dio pripada metafizici u kojoj se razmatraju samoća, ljubav, smrt, bolesti... Od početka do kraja knjige prisustvujemo razapinjanju glavne junakinje na krst koji se pravi od banalne svakodnevice i njenog unutrašnjeg promišljanja šta joj se sve događa”, kazala je Dimić. Ona je dodala da roman govori o demenciji majke koja umire i ćerke koja sve to proživljava sa njom.
"Vrlo jednostavna priča koja traje kroz fragmente. Kao ljudskom biću i piscu meni je stalo da takvu priču završim tako da ljubav pobijedi smrt. Forma romana je jako zanimljiva i vjerujem da je to prije svega isprovociralo žiri da mojoj knjizi dodijeli tako vrijednu nagradu”, kazale je Dimić.
"Arzamas je, inače, mjesto u Rusiji koje je Staljin pretvorio u grad za naučnike”, objašnjava Dimić.
“Tamo su naučnici pravili atomsku bombu. To sam saznala naknadno. Ime romanu dala sam po jednoj knjizi koja se na teorijski način bavi djelom Lava Tolstoja. Arzamas je topomnim za grad u koji je otišao Tolstoj i gdje mu je smrt na uvo šapnula 'To se ti mene plašiš'. U toj knjizi piše 'Sreća i smrt to je arzamaški užas'. Priča o bolesti smrti je arzamaški užas u kojem se nalaze majka i ćerka, junakinje mog romana”, objašnjava Dimić.
Bonus video:
