Prva je u istoriji crnogorskog karatea osvojila najsjajniju medalju u borbama - zlato na Evropskom prvenstvu za kadete 2006. godine. Prva je od sticanja nezavisnosti osvojila seniorsku medalju u karateu - EP na Tenerifama 2012.
U međuvremenu je isti podvig ponovila u Budimpešti i Istanbulu. Prva je i jedina u istoriji crnogorskog sporta osvojila medalju na 1. Evropskim igrama u Bakuu - bronzu u kategoriji do 68 kilograma. Prva je i jedina od sticanja nezavisnosti osvojila i svjetsku seniorsku medalju u karateu ove godine u Lincu. Prva je i jedina sa medaljom u olimpijskom karateu u istoriji Crne Gore!
Karatistkinja podgoričkog Omladinca, Marina Raković, čije ime je ili prvo ili jedino u analima crnogorskog karatea od sticanja nezavisnosti, dvije decenije bespoštednog i upornog rada naplatila je i priznanjem za najbolju crnogorsku sportistkinju u 2016. godini.
"Obećala sam prije tačno godinu u intervjuu vašem dnevniku da će 2016. godina biti najuspješnija u mojoj dosadašnjoj karijeri. Cilj mi je bio prva svjetska medalja pod našim nacionalnim obilježjem i ispunila sam obećanje. U međuvremenu se ostvarila i moja prognoza da će karate biti olimpijski sport, što se tokom OI u Riju i obistinilo, i napokon mogu da sanjam san svih sportista - učešće na OI u Tokiju 2020. godine. I eto novog motiva za svakodnevni rad i usavršavanje, pošto sam prethodnu godinu radila više nego ikad, jer više nije postojala zakonska barijera da dobijem što mi je rezultatima pripadalo prošle godine. Bila sam razočarana, ali iz toga sam izišla još jača i željnija uspjeha", počinje priču za "Vijesti" sjajna karatistkinja.
No, do Tokija, 28-godišnju Raković očekuju još tri sezone, sa brojnim prestižnim takmičenjima i još neostvarenim ciljevima.
"Nikada jedna crnogorska ekipa u borbama nije osvojila medalju na najvećim takmičenjima, i to će mi biti prioritet na Evropskom prvenstvu u maju ove godine. U Istanbulu smo prošle godine pokradene za ulazak u finale, ali mi u Omladincu pod rukovodstvom Žarka Rakovića, trenera i selektora ženske reprezentacije Crne gore u borbama, imamo sjajnu ekipu i samo je bitno da sve budemo zdrave. Na Svjetskom prvenstvu u Lincu Jelena Maksimović je imala problema sa povredom koljena, pa se nadamo da ćemo ove godine imati više sreće. Maksimović ima evropsku seniorsku bronzu, ove godine je u Monpeljeu to uspjelo i Dragani Konjević, dok su Ana Drašković i Anja Jović izgubile u borbama za medalje. Kvalitet, dakle, imamo, ali je mala baza tradicionalni problem ne samo našeg karatea, već sporta uopšte. Ja, recimo, u Crnoj Gori nijesam poražena još od 2000. godine, a nedostatak sparing partnerki nadomještamo dovođenjem karatistkinja iz inostranstva".
Šta je još gorući problem crnogorskog karatea?
"Nedostatak novca za odlazak na najprestižnije turnire, kako bi se dostigla bolja priprema i sakupljali bodovi u rejtingu Svjetske karate federacije (WKF). Postojala je želja u našem Savezu i Upravi za mlade i sport, ali je sve to bilo nedovoljno. Od uključenja karatea u olimpijski program, Crnogorski olimpijski komitet (COK) nam je zaista svesrdno izlazio u susret, pa smatram da će ubuduće sve biti neuporedivo lakše i bolje. I motiv veći, jer su nagrade za rezultat neuporedivo veće u olimpijskom sportu".
Kakav je program rada najuspješnije crnogorske sportistkinje?
"Naporan, ili tačnije rečeno spartanski. U sedam časova počinje satom rada u teretani, da bi potom do 9.30 sati imale prvi karate trening. U 13 sati počinje drugi, dvosatni trening, a od 18.30 sati imam ulogu trenera polaznicima karate škole od osam do 11 godina, sve do 19.30 sati kada mi počinje treći dvosatni karate trening. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom imam uz to i po sat rada kao fitnes instruktor. U sali sam i za Novu godinu, Božić, slavu... Odlasci na takmičenja mi dođu kao izlasci. Eto, recimo u najljepšem sjećanju su mi ostali Baku i Tenerife, i to ne samo zbog podatka da sam prekinula 18-godišnji post crnogorskog karatea, pošto je Vladimir Joković prethodno osvojio evropsku medalju 1994. godine. Upravo smo od Jokovića, moj suprug, trener i selektor Žarko i ja, dobili izuzetno vrijedan poklon za svjetsku medalju".
Učešća na turnirima Premijer lige za veliki broj bodova koje donose, te zvanična takmičenja, iziskuju velika ulaganja. Kakvi su izgledi da ispratite taj program?
"Sav dosadašnji trud bio bi mi uzaludan bez pomoći vlasnika firme Enikom Nenada Ivanovića, koji je u najvećoj mjeri finansijski ispratio program našeg rada. Zahvaljujući njemu, Srđi Miljaniću i obećanoj podršci COK-a možemo da se posvetimo pripremi za prvo takmičenje u novoj sezoni - Pariz openu 26. januara. Ja, za sada, jedina imam i normu za Svjetske igre u poljskom Vroclavu od 20. do 30. jula, što uz pomenuto prvenstvo Starog kontineta čini izuzetno naporan kalendar".
Omladinac ima žensku ekipu za svjetski vrh, samo fali uslova
Ženska ekipa Omladinca je sijala strah uprkos lošim uslovima, a tri njene članice imaju evropske i svjetsku medalju.
"Imali smo razumijevanja, pa recimo osvajač svjetskog srebra 1990. godine, Veselin Mićović našoj ženskoj ekipi omogućava besplatno korišćenje teretane. Ne izostaje ni pomoć sportskog direktora selekcija, Dragoljuba Fatića. Nadamo se boljem, jer imamo i obećanje gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, da će nam kao najboljem klubu omogućiti besplatne termine u SC "Morača" . Biće, dakle, bolje, ali će biti teže, jer su ulaskom u program OI krenula i neuporedivo veća ulaganja. Samo će prvih deset sa WKF liste biti na OI i to u svega tri kategorije. Konkurencija će, dakle, biti udvostručena. Sa visinom od 182 centimetra meni odgovara i teška, ali i kategorija do 61 kilogram, koliko sam imala u borbi za medalju u Lincu. O tome će selektor odlučivati u zavisnosti od interesa ekipe, jer ima puno mladih talentovanih takmičarki koje čekaju šansu.
Bonus video:
