Pored Nikole Rakočevića i Andrije Kuzmanovića, glavne uloge u seriji „Jutro će promeniti sve“ RTS produkcije, a u režiji Gorana Stankovića, Vladimira Tagića i Milice Tomović, tumače i mlade srpske glumice Jovana Stojiljković i Isidora Simijonović.
Dok Stojiljković publika trenutno može da vidi u bioskopima kao Sofiju u filmu „Južni vetar“, Simijonović iza sebe ima niz uloga, među kojima je i ona iz serije „Ubice mog oca“, a pažnju regiona privukla je svojim glumačkim debijem u filmu „Klip“.
Njih dvije pričale su za dodatak „Play“ ranijim zajedničkim saradnjama, ali i projektu „Jutro će promeniti sve“ koji prikazuje četvoro prijatelja na raskrsnici između mladosti i odraslog doba.
Na početku razgovora, Stojiljković je otkrila više o svom liku iz serije koja se emituje od ponedjeljka do četvrtka na RTS-u u 22 sata, a epizode se mogu pogledati i na rtsplaneta.rs.
„Anđela je djevojka koja na samom početku serije djeluje kao da ima sve novo, stabilnu vezu, posao i uređen život za osobu svojih godina”, počinje ona.
“Međutim, ona se budi i pita da li je sve to dovoljno i da li je to ona. Anđela je jedna od onih osoba koje su poslušno i strpljivo, korak po korak radile sve što je ‘najbolje’ za njih i sve ‘kako bi trebalo’. Uglavnom, u nekom trenutku, a ove godine jesu ključne, postavlja se pitanje - gdje sam tu ja i da li su sve te potrebe lične ili one koje mi vaspitanje i društvo nameće”, pojašnjava Stojiljković.
Sa druge strane, Simijonović tumači Sašu, vlasnicu noćnog kluba, pa otkriva šta to njen lik povezuje sa djevojkama njenih godina na našim prostorima, a po čemu se razlikuje.
“U vremenu u kojem živimo nije lako potpuno ‘osvojiti’ svoj život i stvoriti životni prostor u kome ste se izborili za svoju slobodu i samostalnost, kako u egzistencijalnom, tako i u emotivnom smislu“, kaže glumica.
„Tu borbu svako vodi sam i taj svijet kroji onako kako zna i umije suočavajući se sa preprekama kako u okolini, tako i sa samom sobom. Sva četiri lika, kao i Saša, imaju neki svoj način da u toj borbi pobijede i vjerujem da publika uvijek može da se poveže sa najmanje jednim od njih“, zaključuje ona.
Koliko ste se pronašle u vašim likovima i njihovim životnim pričama, s obzirom na to da se radi o junakinjama u 30-im godinama, a vi ste nešto mlađe?
Simijonović: Mislim da začeci problema sa kojima se naši likovi bore upravo i jesu u ovim našim godinama. Pitanja koja sebi postavljaju počinju da se javljaju i ranije, ali ih je mnogo lakše preskočiti, i „tjeratii dalje“. Imaš utisak da imaš vremena, samim tim i mnogo mogućnosti. Dok se okreneš to vrijeme isklizi i stvari se naglo zaoštre, upravo u tim razmišljanjima crpjela sam empatiju i inspiraciju za svoj lik.
Stojiljković: Mislim da su pored godina koje junaci imaju važne i okolnosti u kojima se nalaze... To je ta faza u životu kada se završi fakultet, ko ima sreće dobije zaposlenje, emotivno je već ostvaren ili na putu ka tome da se ostvari u ulozi roditelja... Nije bilo teško zamisliti koju godinu više. A negdje je i očekivano da žene, mlade djevojke brže sazrijevaju od mladića. Zato ova četvorka djeluje logično uspostavljena kao ekipa koja se druži i provodi vrijeme zajedno.
Šta je to što vas je „kupilo“ i zbog čega ste prihvatile ulogu?
Simijonović: Sam scenario pružao je bogat dramaturški razvoj likova i situacija, bilo mi je uzbudljivo i glumački vrlo izazovno da se upustim u takav put kroz rad na ovom liku. Takođe sam vjerovala u autore i njihovu čistu ambiciiju i ideju.
Stojiljković: Prije svega talenat i poznavanje dosadašnjeg rada autora serije Vlade Tagića i Gorana Stankovića. Obradovalo me je kada sam čula da će par epizoda režirati i Milica Tomović koja je takođe jedna od talentovanih reditelja ove generacije. Imam veliko povjerenje u ovaj tim i mislim da su napravili veliku stvar osmislivši cijelu priču i uzbudljiv unutrašnji svijet junaka iz serije. Poznajući ih očekivala sam temeljan rad i vizuelni identitet koji i ja volim i podržavam.
Ova serija se po mnogo čemu razlikuje od ostalih sa naših prostora koje smo do sada imali priliku da gledamo, šta je po vama to što je posebno preporučuje gledaocima?
Simijonović: Zanimljiva je činjenica da je prosjek godina autora i glavnih glumaca koji su radili na ovoj seriji 33. Mislim da je ta mlada energija i vizura nešto čemu svakako vrijedi dati šansu.
Stojiljković: Najvažnije je što se osjeća uložen veliki trud, strast i želja za novim pogledom na mlade i generalno ljude koji nas okružuju. Autentična je, gluma je uvjerljiva, režija i fotografija posebna, nalik filmskoj estetici prije nego TV serijama na koje smo navikli. To je ono što možemo da gledamo na stranim kanalima, zato mislim da je važno i značajno da postoji i na našim prostorima.
Čini se, da je ovo prva serija sa ex-Yu prostora koja se ozbiljnije bavi ljudima koji su u ranim 30-im godinama. Koje teme se obrađuju u samoj seriji? Može li se reći i da je na neki način socijalno angažovana?
Simijonović: Svakako da ona to jeste. Ona postavlja pitanja na koja i sami likovi traže odgovore. Pitanja egzistencije, prioriteta, slobode, hrabrosti, ljubavi, zrelosti. Sva ona se sublimiraju u jednom koje je najvažnije za sve nas, a to je: Šta su za mene sve ove vrijednosti, koja je moja jednačina i kako da čuješ svoj glas u kakofoniji zvukova koji te zbunjuju?
Stojiljković: Jeste. Serija se bavi ljudskim dušama, sociološkim problemima, porodičnim i ljubavnim odnosima... Ono što je bila glavna ideja je saosjećanje sa glavnim junacima i prepoznavanje i poistovjećivanja sa situacijama u kojima se oni nalaze. Važno je da se gledaoci za njih vežu, prate, a možda i nađu rješenja i odgovore na pitanja koja i njih muče.
Može se reći da ste obje svoj filmski debi imale zajedno, za potrebe filma “Klip”. Kako je bilo ponovo se naći na istom setu? Da li vam je lakše da radite sa nekim sa kim ste i ranije sarađivali?
Simijonović: Nas dvije smo nakon “Klipa” igrale zajedno i u pozorišnoj predstavi “Pazi ‘vamo”, Bojane Lazić u pozorištu Boško Buha, prije nego što smo upisale studije. Odavno smo postale prijateljice, a “Jutro...” nas je ponovo spojilo na setu, naravno da nam je drugarstvo i dobro razumijevanje veoma prijalo u radu.
Stojiljković: Naravno. Isidora i ja se znamo i prije profesionalnog ulaska u ovaj posao. Jako sam srećna što smo imale priliku da ponovo zajedno radimo i to na projektu koji je trajao pet mjeseci. Sreća je i zadovoljstvo biti u okruženju koje ti prija. Tu su i Andrija Kuzmanovic i Nikola Rakočević sa kojima sam, takođe, već sarađivala, tako da nije bilo teško napraviti dobru i zajedničku energiju prijateljstva i dugog poznanstva koje junaci u seriji žive.
„Jutro će promeniti sve“ se od ostalih projekata razlikuje i po tome što nije snimana u klasičnom studiju, odnosno na jednoj lokaciji, već na, kako se navodi u jednom tekst više od 300. Koliko vam je to posao učinilo zanimljivijim, a koliko napornijim?
Simijonović: To je moglo samo da donese dobro seriji, kako u vizuelnom i atmosferskom aspektu, tako je i meni prijalo da igramo scene na autentičnim lokacijma.
Stojiljković: Važno je što su reditelji insistirali na tome, gledaocima to djeluje još uvjerljivije i cijeloj priči daje filmski ton. Iako je naporno za cijele ekipu, rezultat je sjajan i to je ipak najvažnije.
Galerija
Bonus video:
