Prije petnaest godina Nil Moric producirao je mali film o uličnim trkama koji je nazvao “Paklene ulice” (The Fast and the Furious), a sljedećeg mjeseca Universal će ponovo u bioskope distribuirati to ostvarenje. Za Morica, posljednja decenija bila je puna posla, a razlog je to što su “Paklene ulice” postale svjetski popularna franšiza. Posljednji, sedmi dio zaradio je na bioskopskim blagajnama 1,5 milijardi dolara, a Moric je trenutno na setu gdje završava još jedan nastavak, a u razgovoru za “Entertainment Weekly”, on se prisjetio kako je sve počelo.
Kako izgleda tipičan dan na setu danas u poređenju sa snimanjem prvog dijela?
Svake nedjelje putujem na relaciji Los Anđeles-Atlanta, a u avionima imamo televizore i mogu reći da sada na svakom letu vidim dio franšize. Sjedinjene Američke Države su preplavljene filmom “Paklene ulice”, a mene puno uspomena veže za taj prvi dio. Često ne mogu da se sjetim kada vidim, koji je tačno dio u pitanju, jer ih je bilo toliko! Moj sin me često podsjeća, govoreći mi šta se desilo u kojem dijelu.
Čega se sjećate kada je u pitanju rad na prvom dijelu?
Tada još nisam bio u braku. Nisam imao moje dvoje djece. Snimali smo film u Los Anđelesu, što je danas rijetkost. To mi vraća puno uspomena na različita mjesta u tom gradu u kojem sam odrastao. Samo snimanje u Los Anđelesu je bilo nevjerovatno. Nevjerovatno je što smo u tom gradu snimili tako mali film ne znajući u šta će prerasti za 15 godina.
Definitivno zvuči niskobudžetno u odnosu na nove djelove
Da, bio je to ulični nivo snimanja. Mislim da nam niko od novinara tada nije došao na set. Bili smo ljudi koji rade na malom projektu za koji nikoga nije briga. Mislili smo da će snimak o trkama biti samo dopunjavanje filmskog kalendara u februaru, a odjednom, postao je ljetnji hit. Stvar se potpuno preokrenula.
Uvijek smo vjerovali da radimo nešto super. Ideja o tome da smo svi porodica nikada se nije promijenila. To je nešto što imamo od prvog dijela i čega se nismo odrekli ma koliko franšiza rasla. I trenutno se osjećamo kao velika proširena porodica. Zapravo, prije dva dana sam pričao telefonom sa Gal Gadot (Igra Žizel u četvrtom, petom i šestom dijelu). Zvao sam je da joj čestitam, nakon što sam konačno pogledao “Betmen protiv Supermena”. Iako više nije u našem projektu, ona je i dalje dio naše porodice.
Neki ljudi su uz franšizu od samog početka. Kako je bilo sastaviti glumačku ekipu za prvi dio?
Ranije sam radio sa Polom Vokerom na filmu “The Skulls”. Prije toga sam razgovarao sa njim. Sa druge strane, sa Vinom Dizelom je to bila prva saradnja, ali od tada smo radili zajedno na još puno filmova. Sa Mišel Rodrigez sam takođe radio na puno filmova i veoma je volim. Svi ljudi koji su radili na prvom dijelu ostali su međusobno u kontaktu. To je jedna od najboljih stvari zbog koje smo i u mogućnosti da ponovo prikazujemo prvi dio 15 godina nakon premijere.
Želim da ga ponovo gledam na velikom platnu. Trenutno smo svi u Atlanti na snimanju, ali mislim da ćemo svi zajedno otići da ga pogledamo kada stigne u bioskope.
Da li ste imali osjećaj da film može prerasti u franšizu, dok ste snimali prvi dio?
Prvi put kada mi je palo na pamet da bi moglo uslijediti još nešto nakon završetka bilo je tokom testnog snimanja u Čatsvortu. Upalilo se svjetlo, a ljudi su postali uzbuđeni, aplaudirali su. Kada smo poslije izašli na parking i vidjeli kako ljudi voze svoje automobile, znali smo da imamo nešto.
Koliko se proces rada promijenio od snimanja prvog filma?
Svaki glumac poznaje svoj lik veoma dobro. Sada mnogo više slušamo šta oni imaju da kažu po pitanju svojih likova u određenim situacijama. Ne bi bilo pošteno da to ne radimo. Uključili smo sve ljude u sami proces stvaranja i to čini ove filmove posebnim.
Bonus video:
