Iza Miloša Samolova stoji mnogo uloga. Neke od njih su, kaže, dobre, neke manje dobre, ali dodaje da glumac nije uvijek u stanju da napravi remek-djelo.
Više od decenije zaposlen je u beogradskom pozorištu "Duško Radović", a publiku je zauvijek privolio ulogom simpatičnog veterinara homoseksualca u filmu "Parada".
Priznaje da je svoj novi film "Smrdljiva bajka", u kome igra sa Žarkom Lauševićem i Jelenom Đokić, gledao sa najiskrenijim uživanjem.
"Privukao me je dobar scenario i vjera u Miroslava Momčilovića koji je moj prijatelj i reditelj sa kojim volim da sarađujem. Mislim da je taj film snimljen vrlo pošteno, da je na neobičan način ispričana jedna ljubavna priča i najiskrenije sam uživao dok sam ga gledao", kaže na početku razgovora Miloš Samolov.
- Kada vas čovjek pozove telefonom i čuje vam glas, ima osjećaj da ste ljubazni, da volite ljude. To je moj utisak. Da li vi u životu vjerujete u te prve utiske i da li vam se dešava da ipak u tome pogriješite?
Najljepše vam hvala na komplimentu. A što se ljubaznosti tiče, zaista se trudim da budem, pa ne bih mogao da kažem, uvijek ljubazan, ali vaspitan da... Apsolutno vjerujem u prve utiske, iako izuzetak potvrđuje pravilo.... Ali najčešće prvi utisak ne vara. Ima tu nečeg pomalo neobjašnjivog u međuljudskim odnosima.
- Ove godine dobili ste nagradu Zoranov brk. Koliko vam, kao glumcu, znače nagrade?
Svaka pohvala znači, to je nekako normalno. Svako priznanje je lijepo, ali se trudim da se nikako ne osjetim samozadovoljnim zbog toga. Mislim da uživanje u sebi unazađuje umjetnika i sprečava ga da napreduje.
- Šta je ono što vas u glumi očarava?
Igra! Obožavam da se igram i to je ono što me drži u ovom poslu. To istraživanje, kopanje po svojim osjećanjima i kreativno razmišljanje me, nadam se, neće skoro napustiti. Bez igre nema mašte koja je neophodna glumcu.
- A šta može biti opasno po jednog glumca?
Rutinizirano shvatanje posla. Čim pomisliš da je nešto lako i da možeš 'lijevom nogom' da uradiš, obavezno se udari u zid. Nema lakih uloga i ako ih tako shvatimo, nećemo nikako napredovati.
- Igrali ste homoseksualca u "Paradi". Kako gledate na podjele koje vladaju ovim svijetom?
Uvijek sam se vodio onom 'živi i pusti druge da žive". Nikada mi nije bilo jasno zašto bih branio drugima da rade, izjašnjavaju se ili bilo šta drugo, što mene ne ugrožava. Čak mi je to priklanjanje većini u stereotipima uvijek bilo i pomalo kukavičko ponašanje. Pa ako je neko druge boje, vjere, nacije ili seksualnog opredjeljenja, kakve to veze ima kakav je čovek, a slozićete se, to je najvažnije....
Čuvajte se teške hrane!
- Nova je godina, sve je okićeno, vlada pravi praznični duh. Šta u svojim sjećanjima vezujete za ovaj praznik?
Jao, pa nadam se da neću zvučati previše nostalgično, ali već skoro deceniju me novogodišnja ulična atmosfera podsjeća na studentske proteste '96. godine i novogodišnju euforiju koju nikada neću zaboraviti.
- Koliko se poimanje praznika i neke nove nade promijenilo kod vas otkad ste postali otac?
Moram priznati da sam sve zabrinutiji i skeptičniji... Nisam siguran da li je to zbog godina ili te ogromne promjene u mom životu. Ali čim se malo zagledam u sina, nekako je sve veselije i nada se vraća...makar i na silu (smijeh)... A Vuk (2) mi je apsolutni pokretač, šta drugo da vam kažem.
- Šta biste željeli u 2016?
Želje u novoj godini su mi vezane isključivo za porodicu i dijete.
- Kakvu poruku šaljete našim čitaocima?
Poželio bih svim čitaocima srećnu Novu godinu i čuvajte se teške hrane!
Galerija
Bonus video:
