Gotovo da nijedan domaći film koji se snimao 70-ih i 80-ih godina nije mogao proći bez Ratka Tankosića. Bilo da se pojavljuje u samo jednom kadru ili mu je namijenjena malo veća uloga, legendarni glumac imao ih je u svojoj karijeri više od 90, uglavnom epizodnih. Od svih ostaće upamćene ona iz filma “Specijalno vaspitanje” kada je igrao Sarmu, kao i iz serije “Dome, slatki dome” kada je tumačio lik Komine.
Posljednjih godina Tankosić kao da se povukao iz svijeta filma, posljednja uloga bila je u filmu Gorana Markovića “Falsifikator”, kada je igrao sudiju.
“Nisam odustao od filmova, i dalje snimam. Ali besparica je, malo se filmova snima. Te uloge koje sam ranije igrao ja, a uglavnom su bile negativne, danas snimaju mlađi glumci. Nije to kao u staroj Jugoslaviji. Danas su finansijska sredstva za takve poduhvate minimalna, a ja samo mogu biti zadovoljan brojem filmova koje sam snimio u karijeri”, priča za “Vijesti” Tankosić. Kako kaže, na to što ga posljednjih deceniju sve rjeđe gledamo znatno utiče i to što se za glumce srednje generacije ne piše mnogo uloga.
“Pošto je 21. vijek, novi je i ciklus filmova. I teme koje nam se provlače kroz filmove, preuzeli smo sa Zapada. Uslovi poslije silnih događanja u posljednjih 20 godina uticali su na to da više nema ostvarenja u kojima bi glumci srednje generacije mogli da igraju. Sad se uglavnom snimaju filmovi koji su posljedica događanja i ratova na ovim prostorima, a ja tu ne vidim sebe. U ovim novim mogao bih jedino da igram profesora muzike, ili neke druge škole. Više ne mogu da igram tabadžiju”, smatra glumac, koji je tokom svoje karijere uglavnom igrao negativce - probisvijete, prevarante, lopove i robijaše.
“Sve te uloge su mi drage. Među njima ima i dosta tužnih. Jedino što mi je žao, je što nijesam mogao više da doprinesem kako bi ti likovi bili bolji, ali sam dobijao manje prostora”, objašnjava Tankosić.
No, dva puta je obukao i policijsku unuiformu i to u filmovima “Razvod na određeno vreme” i “Teška koža 2”.
“Mnogo je teže odigrati negativca, drugačiji je odnos prema liku u odnosu na ovo. Policajac je statičan, dovoljna je samo uniforma. Dosta tih uloga raznih sam imao, za mene velikih, ma koliko da sam bio u kadru. Ljudi me uglavnom pamte po “Specijalnom vaspitanju”, kao i čuvenim Kizi i Komini”, kaže on.
Iako su njegove dijaloge često citirali, Tankosić nema omiljeni.
“Kad sam počeo profesionalno da se bavim glumom, na licu mjesta sam znao da osmislim situaciju lika koji igram sa žargonom ili gestom”, tvrdi glumac, kojeg nikad nijesu poistovjećivali sa ulogama.
“Nisam imao priliku da doživim da me ljudi gledaju kroz uloge. Uglavnom su mi se lijepo javljali na ulici. Najpopularniji sam bio kao Sarma, a čak je i na akademiji bila ta antologijska scena. No, ja se nikad nijesam opterećivao slavom jer ona je kod nas prolazna. Slobodan sam umjetnik koji živi od danas do juče. Ranije je bilo od danas do sjutra, ali sad je nova deviza “od danas do juče” jer smo juče bolje živjeli nego danas”, kaže Tankosić koji jedino žali što nije imao priliku da igra glavnu ulogu u nekom projektu. Ipak, svjestan je da takav angažman mnogo zahtjevniji.
“Imao sam glavne uloge, ali u filmovima gdje je bilo nekoliko likova koji su bitni za radnju. Nikad nijesam imao samostalnu glavnu ulogu koja nosi čitav film, jer to je veoma zahtjevno. Takva uloga nosi cijeli projekat i od nje zavisi kako će on izgledati, kako će ga prihvatiti kritika publika”, smatra Tankosić svjestan da pojedine uloge, sve i da su mu nudili, ne bi mogao da ih dočara na pravi način.
“Nikad ne bih mogao da igram Šekspira. On je lijep, a ja sam ružan. Eto, to je glavna uloga, ali džaba kad nije za mene”, objašnjava, i dodaje da je bilo angažmana koji su mu nuđeni, ali ih je odbio. “To je zato što mi se nijesu sviđali, a i zbog finansija. Valjda zbog toga što sam igrao negativce, znali su da mi nude neke glupe, morbidne i bezvezne. Ne moram ja sve da igram. Neka igraju i malo drugi. Sad dolazi vrijeme mladih i talentovanih”, priča glumac, dodajući da među mlađim kolegama ne vidi svog nasljednika.
“Možda ga nema jer se snimaju drugačiji filmovi, sa previše nasilja. Zato ih i ne gledam”, priznaje Tankosić.
Specifičan način na koji glumi, pomogao je njegovom kolegi Bodi Ninkoviću da dočara lik Kize u seriji “Dome slatki dome”, jer ga je gradio upravo prema Tankosiću. No čuveni Komina ne vjeruje da je to baš bilo tako.
“Boda je akademski školovan glumac, tako da ne vjerujem da sam mu bio od velike pomoći. Sjećam se tog snimanja, zahvaljujući iskustvu koje je stekao lako je ušao u taj lik. Kroz razgovor na snimanju uspio je da izgradi lik Kize”, prisjeća se Tankosić koji je prvu ulogu dobio 1972. godine u ostvarenju Srđana Karanovića “Društvena igra”.
“Bio sam klinac, a taj film snimali su reditelji koji su završili prašku školu. Do tada su se snimali isključivo partizanski filmovi, a oni su željeli da se nešto izmijene. To je bio svojevrsni eksperiment. Našli su mene, dopao sam im se kao faca i pitali me: “Šta misliš da ti Lepa Lukić (koju jako poštujem), pjeva na uvo, a ti joj staviš 100 dinara”. To je tada bila velika lova. Svidjela mi se ideja, pristao sam da igram u tom filmu, bilo mi je zabavno na snimanju, a još sam dobio honorar za to. Eto, danas kad izađu sa akademije jedva čekaju da snime film. Čini mi se da bi i sami dali novac samo da se pojave”, zaključuje Tankosić.
Slikar koji voli snažan kolorit
Posljednjih 30 godina, Tankosić pored glume ima još jednu ljubav. Riječ je o slikarstvu.
“Slikarski talenat sam pokazao kao dječak, a 80-ih sam aktivno počeo da se bavim slikanjem. Ne radim to iz hobija, već se profesionalno bavim slikarstvom i član sam Udruženja likovnih umjetnika Srbije”, ispričao je Tanasković čija je izložba nedavno otvorena u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić".
“U pitanju je retrospektiva mog rada, a slike su stare više od 30 godina. Jedva sam uspio da ih skupim za izložbu. To su ulja na platnu, a teme su komplikovanije. Ne slikam pejzaže, već stvaram iz glave pokušavajući da prenesem na platno sve što mi se u životu dešavalo, sve te negativne energije kojima sam bio okružen”, opisuje Tankosić čije radove krase jarke boje.
“Ljudi vole snažan kolorit. Čista i jarka boja nije dokaz negativne energije. Naprotiv. To je dokaz da čovjek, bez obzira na to kako se osjeća, želi da ljudima oko sebe i posmatračima, pošalje pozitivnu energiju. Ne možemo svi na Balkanu da budemo u negativnom kontekstu. Stalno smo u nekoj negativi”, smatra glumac.
Najgori period za slikanje, po njegovom mišljenju, bile su 90-te, ratne godine.
“To je bio mrtav period za slikarstvo. Do 90-tih su se slike prodavale jer je postojao srednji stalež. Međutim, ratnih godina je bilo drugačije. Slika je mogla da se da za litar benzina”, prisjeća se Tankosić.
Nije lako slobodnom umjetniku
Tankosić već godinama ima status slobodnog umjetnika, a to, kaže, ne bi preporučio ni najgorem neprijatelju.
“To znači da si ti slobodan cijeli dan i noć i moraš da radiš nešto što znaš. Bez ikakvih mjesečnih primanja, slobodan umjetnik u današnje vrijeme može da bude samo neko ko ima veliko nasljeđe ili brata i sestru da ga finansiraju. Kao slobodan umjetnik, cijeli život se borim da preživim. Na ulici se ponašam pristojno, i ne smijem da kukam. Nekada su ljudi mislili da imam puno para jer glumim i slikam, a danas znaju da se od umjetnosti teško živi. Danas snimiš jedan film i ko o zna kad opet, a honorari su sitni. Kad me zovu da glumim u nekom projektu i čuju cifru honorara, najčešće kažu: 'Brate pa gdje ti to tražiš. Još nijesmo ušli u Evropsku uniju'”, priča on.
Poslije “pada u mrak” nikada više se nisam bavio boksom
Iako se nerijetko u biografiji Tankosića pojavljuje podatak, da se prije glume bavio boksom, on je to demantovao.
“Nikad se nijesam bavio boksom. Trenirao sam samo tri mjeseca boks, dok me jedan nije opaučio po vilici. Kad sam 'pao u mrak' otišao sam i nikad više nijesam imao želju da se bavim boksom. U to vrijeme je bilo popularno da se trenira boks, gledali smo mečeve. Međutim, sve to nije dovoljno da se može reći da sam bio bokser”, objašnjava Tankosić. Ipak iskustvo od tri mjeseca pomoglo mu je u karijeri, pošto je u nekoliko filmova igrao boksera i dežurnog tučaroša.
Bonus video:
