Kampanju za ulazak Crne Gore u NATO podržale su mnoge javne ličnosti, između ostalih rukometašica Radmila Petrović, pjevačica Milena Vučić, trener Dragan Adžić, kreatorka Milena Đurđić, ali je učešće Milutina-Mime Karadžića podiglo najviše prašine.
Proslavljeni crnogorski glumac i producent nekih od najgledanijih televizijskih formata za “Vijesti” je otvorio dušu i ispričao kakve je posljedice taj angažman imao po njegov život, zašto se pokajao zbog učešća u ovom projektu i zbog čega je tražio da bude izuzet iz kampanje.
Zašto ste prihvatili učešće u kampanji za NATO?
Sve što sam radio, radio sam da učinim nešto što bi bilo značajno i boljitak za Crnu Goru, ukoliko uopšte moja riječ može nešto da doprinese. Da li će Crna Gora ući u NATO ili neće, stvarno me ne zanima, niti ja imam išta od toga. Ja sam glumac i cijela moja priča je vezana za to da kao glumac ne treba da učestvujem ni ja, ni bilo ko od mojih kolega, u ovakvim varijantama. Zahvaljujući toj kampanji izložen sam nekim pohvalama i porugama, potpuno nepotrebno, a nemam ništa od toga, niti će mi se išta promijeniti u životu.
Nadam se da Crna Gora zna svoj put, pa će odabrati onaj pravi bez obzira na mene. Tako je bilo uvijek. Kad sam prihvatio da radim spot, u tom spotu nijesam izgovorio NATO niti bilo šta drugo, govorili smo o ljepoti i sigurnosti Crne Gore, to je bila moja priča. Spot je mogao da se koristi u nekoj emisiji, a to što je stavljeno kao bilbord i dodatak za tu kampanju me je razljutilo, pa sam zvao i zamolio da se to skine i oni su to uradili. Nemam nikakav ugovor, nijesam za to primio novac, nijesam politička ličnost - zato nije trebalo to ni da radim. Čak nijesam ni mogao da pretpostavim da će ova priča da izazove halabuku. To mi baš nije trebalo.
Kakvo je vaše mišljenje o NATO?
Nijesam mnogo upućen u priču - šta bismo dobili, a šta izgubili. Želim da Crna Gora odabere pravi put, hoće li on zavisiti od izbora naroda ili političara, ne znam. Ja nijesam taj koji o tome može da odluči, niti moj glas tome može da doprinese. Nikad u životu nijesam glasao ni u Crnoj Gori ni u Srbiji. Prosto, smatrao sam da kao glumac nema potrebe da glasam i potpuno sam apolitičan.
Može li jedna ličnost da utiče na mišljenje građana učestvujući u određenim kampanjama?
Mislim da ne može. Nijedna javna ličnost ne može da doprinese tome. Šta koga briga šta misli Mima Karadžić? Ja sam glumac, mnogi ljudi će da komentarišu da sam zaradio novac, neki da nemam pameti, treći, opet, šta mene briga jer živim u Beogradu... Niko od njih neće da usvoji nešto i da kaže, Mima je stao iza toga, treba i ja”. Intimno mogu da osjećam bilo šta, ali to ne znači da treba da utičem na bilo koga da misli kao ja. Žao mi je što sam ikad učestvovao u bilo kakvoj kampanji. Vrlo često sam bio iskorišćen u tim varijantama, gdje se moja izjava citirala u nekom smislu. A nikad te izjave nijesu bile takve kao što su izgledale kada se citiraju. Stvarno sam čovjek koji cijelog života živi od glume, i nadam se da će tako i ostati. Naučio sam lekciju i nikad se više time neću baviti.
Jeste li ikad imali problema što ste stali u odbranu neke ideje?
Sve to što sam radio mi nije odmoglo kao glumcu, već kao čovjeku. Danas zbog te NATO kampanje trpim komentare od nekih ljudi koji mi zamjeraju što sam dao svoj doprinos tome. Nijesam imao predstavu kad sam snimao taj spot da će biti tako prikazan i u kakvoj se kampanji koristi. Da su me zvali i objasnili o čemu se radi, rekao bih da to može neko drugi da odradi, ne moram ja. Što se tiče nekih drugih projekata, tačnije serije “Budva na pjenu od mora” i filma “Gorčilo” mislim da bi bilo ko da je bio na vlasti nas podržao, jer smo samo donosili, nijesmo oduzimali ništa. Sumo sumare, kad svedemo računicu koliko bi Budva ili Crnogorsko primorje, i neki gradovi na sjeveru morali da izdvoje sredstava za reklamu da su se pojavljivali onoliko na televizijama, mislim da bi koštalo četiri puta skuplje.
Jeste li nekad odbili učešće u nekoj kampanji?
Mnogo puta sam odbio i zato mi je žao što sam pojedine stvari prihvatao. Nisu to bile kampanje i politički govori, ali mi nikad ne bi palo na pamet da dođem u dodir sa politikom, jer sam cijelog života bio glumac koji zabavlja narod i to ću i ostati. A svima onima koji su mi zamjerili mogu da kažem da su potpuno u pravu i da mi je žao što sam u tome učestvovao. Apelujem i na sve moje kolege, muzičare, glumce, uopšte javne ličnosti da ne učestvuju u bilo kakvim kampanjama.
Ima i glumaca koji su dobili neka sredstva, novac ili druge varijante, ja nijesam dobio ništa. Žao mi je što sam ikad učestvovao u ijednoj kampanji, a ova posljednja me baš naučila pameti. Siguran sam u pametnu odluku Crne Gore, ali bez mog učešća, možda bi trebalo zaboraviti na sve podjele po partijama i idejama kako da nam država ide dalje i da svi stanemo u odbranu pršuta i kobasica, kastradine, koje su ponos i najpopularnija ponuda Crne Gore, a neki stručnjaci je proglašavaju nezdravom i na kraju će je i zabraniti.
Pokušao da pomogne svojoj Budvi
Kao glumac bili ste predsjednik Savjeta institucije Muzeji i galerije u Budvi. Kako ste se snašli u toj ulozi?
Bila je to formalna priča, a tu sam bio volonterski. Kad mi je to predloženo mislio sam da ću imati varijantu da pomognem i animiram javnost da češće posjećuju te institucije, ali nijesam u tome ništa uspio. Zato sam i izašao iz toga, jer ne vidim svrhu da u tome postojim. Prisustvovao sam tu na dva sastanka i to je bilo sve moje učešće koje je postojalo, a pri tom ni o čemu nijesam odlučivao, jer te institucije imaju svoje direktore.
Glumio sam, držao kafane i od toga uvijek ostao u minusu
Mnoge vaše kolege se bave i drugim poslovima kako bi zaradili za život, jeste li vi bili u takvoj situaciji?
Nijesam bio prinuđen. Jedino što sam radio, a nije bilo vezano za glumu - držao sam kafane. Posljednjih godina držao sam vino bar i uvijek sam, sa finansijske strane, izašao sa minusom. Ali ja sam to volio da radim, pogotovo što su se u tom posljednjem lokalu okupljali glumci, prijatelji. Međutim, rentiranje je bilo preskupo, bilo je nemoguće plaćati, pa sam izašao te priče. Meni je žao što su neke moje kolege prinuđene da rade neke druge poslove liše glume i vrlo često sam se sretao sa kolegama koji su završili glumačku akademiju, daroviti su, a moraju da rade druge stvari i ne bave se glumom.
Ja nijesam morao da radim jer sam čitavog života zarađivao kao glumac. Doduše, nijesam zarađivao previše, što potvrđuju i tri sezone serije “Budva” gdje smo u jednom trenutku imali šest miliona gledalaca nedjeljno u regionu, što su najbolje po prometu osjetili turistički poslenici. Doprinijeli smo velikom dolasku pogotovo Hrvata, Makedonaca i Slovenaca na Crnogorsko primorje, a serija je tamo bila jako popularna, ali mi lično smo izašli sa finansijskim minusom.
Nikad nijesmo zaradili novac i dobili od države pare koje bi to opravdale. Dovijali smo se na hiljadu i jedan način. Imali smo podršku od čelnih ljudi iz Splendida, Queen of Montenegra, Zelenog gaja, koji su nam pomogli dajući nam sobe, izlazeći u susret da snimamo kod njih. Oni su pomogli da snimamo tu seriju, više nego država. Mi tu seriju ne bismo mogli da snimimo bez učešća Opštine Budva i TO Budva, ali mnogo više novca je dala Prva TV gdje je emitovana serija, nego Crna Gora.
Bonus video:
