Još malo je ostalo do Noći vještica, a Džejmi Li Kertis, koja je svoje ime izgradila upravo ulogom u istoimenom horor klasiku, u novom intervjuu za “The Interview Magazine” priča o svojim strahovima, horor filmovima, ulozi u novoj seriji „Scream Queens“ i tome kako je posmatraju njena djeca.
Proslavili ste se ulogom u filmu „Noć vještica“. Kako je taj film uticao na vaš život?
Ne bih bila ovdje, ne bih uopšte imala ovaj život da nije bilo tog filma. Sve što imam dugujem Džonu Karpenteru, koji je nekako davne 1978. u malenoj kancelariji vidio nešto u meni i dodijelio mi ulogu u svom filmu vrijednom 300 hiljada dolara. Igrala sam bebisiterku i tog trenutka moj život se promijenio. Zato su za mene horor filmovi uvijek bili veoma važni i jako ih poštujem, iako ih privatno ne volim i ne gledam.
Nikada ne gledate horor filmove?
Ne mogu da ih gledam. Znam da ne izgledam tako, ali veoma lako se uplašim. A ne volim da se plašim, u tome ne vidim ništa zabavno. Zato za tako nešto neću dati novac, niti ću dopustiti ljudima oko mene da mi tako nešto urade, da mi, recimo, priđu s leđa i uplaše me. Moja djeca su veoma rano naučila - nikada ne plašiti mamu. Nemojte mi pripremati žurku iznenađenja, takođe. Ne volim iznenađenja.
Ali, vi volite da plašite ljude, zar ne?
Znate šta? Moj posao je zaista privilegija. Da budem iskrena, ja sam 56-godišnja žena koja ne vlada posebnim vještinama. Čim sam završila srednju, počela sam da se bavim glumom i radila sam sve što su tražili od mene, iako često nisam ni znala šta radim. Ne biste željeli da me pitate za savjet, jer vam neću dati dobar. Ne govorim šest jezika, ne umijem da pjevam, tek pomalo igram. Ali imala sam privilegiju da stvorim karijeru, a ona se, slučajno, temelji na plašenju ljudi.
Trenutno igrate u seriji „Scream Queens“. Neke stvari koje vi i vaše kolege u seriji treba da kažete su prilično surove. Kako gledate na to?
Ova fantastična serija je zapravo socijalna satira. Mi, u stvari, kažemo ono što ljudi misle. Znate, svi živimo u nekom zaštićenom balonu i pokušavamo da izgledamo i da se ponašamo na određeni način. Ova serija odbacuje sve predrasude, ulazi u sam centar ljudskog ponašanja i prikazuje ih onakvim kakvi zaista jesu - mračna, nesrećna, bijesna, frustrirana bića koja očajnički pokušavaju da se drže zajedno. A u seriji je fantastično što gledaoci misle da dobro poznaju svakog lika, a ustvari nemaju pojma ni o čemu. Svi ovdje nose maske. A serija te maske skida svake nedjelje i osjećaj je sjajan.
Pričali ste ranije da su odnosi na setu zategnuti, zbog takmičarskog duha među glumicama. Šta možete o tome da kažete?
Imamo grupu glumica i glumaca koji nemaju pojma o seriji. Čitamo scenarije, ali potpuno smo slijepi. Rajan Marfi, Bred Falčuk i Jan Brenan znaju sve o seriji, ali neće da nam kažu (smijeh). Zatim, imamo tu zanimljivu dinamiku, jer svake nedjelje ispada po jedan lik iz igre. Ako smo svi ostali, držimo se zajedno... Kao preživjeli. Znate one TV emisije u kojima stalno neko ispada, i naša priča je slična, tako da je prisutna kao neka borba za opstanak. Veoma je zanimljivo vidjeti grupu glumica i glumaca u toj situaciji.
Da li vaša djeca gledaju vaše filmove?
Da, naravno, ali njih nije briga, zaista. Jer, kada ste dijete nekog poznatog, život vaših roditelja je pod svjetlima reflektora od trenutka kada ustanu do trenutka kada odu u krevet. Kada imate porodicu, to je priličan disbalans. Moja djeca su mi jasno stavila do znanja da sam fina, ali da imaju sopstvene živote, snove i ciljeve, a naš posao kao roditelja je da od njih napravimo zvijezde porodice, a ne da to uvijek budemo mi. Veoma je teško to postići.
Bonus video:
