Prije nekoliko dana u bioskope širom svijeta stigao je film “The Runner” u kojem glavnu ulogu tumači Nikolas Kejdž. Ovoga puta, glumac se našao u ulozi Kolina Prajsa, kongresmena iz Luizijane koji se suočava sa seks skandalom koji prijeti da mu uništi političku karijeru, a u razgovoru za Time magazine, on je pričao o ulozi koju smatra jednom od većih u posljednjih deset godina.
Tvoj lik se u filmu suočava i sa problemom izlivanja nafte u more. Da li je to na neki način uticalo na tebe, lično?
Jedino zbog toga što sam vidio efekte takve nesreće na gradu koji mi je jedan od omiljenih na svijetu. Tako nešto je zatvorilo ribarsku industriju, restorane… sve je to povezano. Nju Orleans je ponosan na to što sa drugima može da podijeli jedinstvenu i specijalnu kuhinju. Tamo se puno koriste školjke, ribe i krabe. Izlivanje nafte uništava ta dobra, a onda puno ljudi gubi poslove, samim tim grad gubi novac.
Tvoj karakter ima problem u vidu seks skandala. Zašto se takve stvari dešavaju političarima?
To je jedan od razloga zbog kojeg sam snimio ovaj film. Vidio sam kako se to dešava i širi nevjerovatnom brzinom. Bez pominjanja imena, pročitao sam puno priča o različitim ljudima kojima se to dogodilo i počeo sam da mislim da je to postao jedan od načina da političar pobijedi ili izgubi, u zavisnosti od toga da li je seks skandal povezan sa vama ili vašim protivnikom. To je trka u kojoj učestvuju ljudi koji su kao i svi ostali. Svi oni mogu biti privučeni nečim što se u društvu smatra neprihvatljivim. Ukoliko ih zateknete u tome, možete ga izbaciti iz igre i to se dešava sve češće. Htio sam da predstavim to, bez stajanja na ičiju stranu. To je prosto reflekcija onoga što sam video. Čak i u mom svijetu ima takvih stvari. Kao glumac, primjećujem to kada su u pitanju recenzije i kritike filmova.
Da li čitaš recenzije i kritike?
Da i ne. Nekada pročitam bez obzira na to da li je loša ili ne, ako mi je zaista stalo do lika koji sam igrao. Čak i u lošim kritikama, pročitao sam par puta da je priča dobra i srećan sam zbog toga. Nekada sam znao da donesem odluke kako bi izazvao željeni efekat, znajući da ću zbog toga dobiti negativne kritike. Ali na kraju sam uspio u onome što sam želio. Počeo sam da glumim kada sam imao 15 godina, tako da ću brzo proslaviti 40. godišnjicu od kako sam u svijetu glume. Kada sam počinjao, želio sam da budem Džejms Din, a on je preminuo u 24-oj godini. Ja ću uskoro napuniti 52, a opet veoma rijetko sam dobijao priliku da pokušam da budem kao on. Morao sam da zalazim u druge sfere koje su me interesovale, koje su mi držale uzbuđenje kada je u pitanju film. Gledao sam Branda, Nikolsona, Paćina, Hopkinsa i pitao se šta oni to rade, a potom pitao sebe, šta ja mogu da uradim da budem jedinstven u glumi.
Da li se tvoj način pripremanja za ulogu promijenio sa godinama?
Izmijenilo se u smislu da sam dosegao nivo kada ne moram da se mučim tokom snimanja cijelog filma. Ne znam kako da to opišem riječima, to je poput groznice… Na neki način bolje razumijem sebe. Čitam novine i price koje me dotaknu do srca i to iznesem. Primijetio sam da sa godinama lakše dolazim do emocije koja mi je potrebna.
Da li imaš tremu prije svakog snimanja?
Volio bih da je tako. Snimanje filma nije slično ni jednom drugom poslu, jer nikada ne znaš ko će ti biti šef. Ne znaš ko će ti biti kolege.
Da li ćeš se trenutno bazirati na uloge kao što je ova u filmu “The Runner”?
Uzeću sve što mi se ponudi, a u tom trenutku bude smatrao da je to dobra šansa za mene. Želio sam da budem taj koji će ukazati na stvari koje se dešavaju u mojoj državi, oko nas, a kada su u pitanju političari. Od 2013. godine i snimanja filma “Joe” pokušavam da pronađem mirniji pristup filmskom performansu.
Da li bi ikada mogao da budeš političar?
Ne. Nisam uvrnut i čudan na taj način. Često se pitam šta natjera ljude da se bave politikom uopšte. Volim da mislim kako su odabrali tu profesiju je rim je stalo, ali često se zapitam da li je to tako.
Bonus video:
