Stiven Sigal godinama je gradio imidž prepoznatljivog heroja akcionih filmova. Guru borilačkih vještan pokrenuo je i karijeru bluz muzičara, a u njegove vještine sa gitarom ne tako davno mogli su da se uvjere i Crnogorci kada je nastupao na našem primorju. Sa “Gardijanom” je pričao o tome kako povremeno radi kao policajac, kao i o novom filmu. I da, naravno, o prijateljstvu sa Vladimirom Putinom.
Snimaš novi film "The Mercenary: Absolution" u Bukureštu. Zbog čega si prihvatio ulogu Džona Aleksandera, osjećajnog plaćenika?
Uvijek pokušavam da nađem nešto drugačije u odnosu na prethodne uloge u kojima su me ljudi gledali. Htio sam da igram nekog misterioznog lika koji je na ivici i za kojeg ne znaš da li ga voliš ili mrziš sve do sredine filma.
Da li si se identifikovao sa njegovom željom da "uradi makar jednu dobru stvar prije nego što umre, pa makar umro radeći je"?
To sam sve ja napisao. Te riječi, to je moje djelo.
Što ti je još na listi želja?
Tonu stvari želim da uradim u životu, zbog čega sam između ostalog i postao policajac, kako bih pomagao ljudima. Ne želim da postanem policajac koji je egoističan i maltretira ljude okolo. Htio sam da tu ulogu iskoristim kako bih bio skromno ljudsko biće koje bi pomoglo slabima i onima koji ne mogu da se odbrane, koji su pokradeni, silovani, možda ubijeni. Na taj način mogu da pomognem drugima da od svijeta stvorimo ljepše mjesto.
Koje su tvoje dužnosti?
Praktično sve. Ali najviše volim kad formiram tim sa kojim ću loviti visokorizične prestupnike, naoružane i opasne. Ubice, pljačkaši banki, silovatelji, kidnaperi... Njih najviše volim da hapsim.
Da li si uhapsio nekoga takvog?
Na stotine. Ne znam koliko stotina.
Da li te je bilo strah?
(smijeh) Slušaj. Kad razbiješ vrata i u tvom timu je gomila likova koji su naoružani, a na nalogu piše "naoružani i opasni" ili "nasilna prošlost", moraš da budeš baš glup pa da se ne plašiš. Strah te čini lucidnim. Ne trudim se da izigravam nekog super čovjeka. Ja sam obično ljudsko biće.
Ali neko ko gleda tvoje filmove bi mogao da pomisli da si neki supermen?
Ne znam za to. Ja sam obični dečko sa sela.
Što je loše sa nasiljem u filmovima?
Filmovi pokušavaju da personifikuju život sa svim njegovim mahinacijama. To znači da ćeš putovati mostom između svetog i profanog. Vidjećeš divne stvari, ali i ružne, vulgarne, nasilne.
Da li i dalje predaješ borilačke vještine?
Naravno da da.
Učitelj, policajac, glumac, muzičar... Imaš li vremena za hobije?
Nemam hobije. Samo svoje vještine unapređujem.
Da li kuvaš, kao u "Under Siege" filmovima?
Ne, užasan sam kuvar.
Kako ti je bilo kada si sa svojim bluz bendom “Thunderbox” svirao u Velikoj Britaniji?
Publika je bila spektakularna. Možete to da vidite na Jutjubu.
Postoje li neke vještine koje su potrebne i bluz muzičaru i akcionom heroju?
Ne znam zaista. Ne znam da li se nešto preklapa tu. Mislim da to baš i ne bi trebalo upoređivati.
Kritičari su pisali o tome kako su tvoji nastupi prilično opušteni. Može li se reći da si opuštena osoba?
(smijeh) Da, uglavnom.
Što te nervira najviše na snimanju?
Neprofesionalizam. To me najviše zabrinjava.
Da li i dalje planiraš da se baviš politikom?
Nikad se ne zna.
Kako si se osjećao kada je Vladimir Putin predložio da budeš ruski izaslanik u SAD?
Okej. Izvini ako zvučim neučtivo, ali bih volio da se držimo priče o filmovima, jer sad već zalazimo previše u politiku. Držimo se muzike i filmova.
Okej. Da li su se tvoje uloge promijenile kako stariš?
Ne baš.
Ko je za tebe najveća akciona zvijezda na svijetu?
Ne znam. Trenutno je moj favorit Doni Jen.
Šta s njim?
Bolji je od svih ostalih.
Bonus video:
