Začarana šuma: Bajka o poznatim bajkama

Što se tiče koreografije, ona je na očekivano vrhunskom nivou, za šta treba zahvaliti Robu Maršalu koji je talenat dokazao u mjuziklima „Čikago“ i „Devet“
618 pregleda 1 komentar(a)
Začarana šuma, Foto: Beta/AP
Začarana šuma, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 24.01.2015. 17:08h

Začarana šuma (Into the woods, Rob Marshall, 2015)

Svaki žanr ima svoje legende, a ako govorimo o mjuziklu, jedna od najvećih je Stiven Sondhajm. U njegovoj gotovo šest decenija dugoj karijeri, Sondhajm je stigao da bude tekstopisac klasika kakav je „Priča sa zapadne strane“, ali i kompozitor „Paklenog berberina“. Njegovi tekstovi su pretočeni u knjige, pri čemu gotovo da nema nijedne značajnije nagrade vezane za pozorište ili film koju nije dobio. Ove godine, oskarovac Rob Maršal, koji je i sam poznat po radu na mjuziklima, ekranizuje Sondhajmovu predstavu „Začarana šuma“ u kojoj se klasične bajke posmatraju na nov način.

Pekar (Džejms Korden) i njegova žena (Emili Blant) su prokleti od strane zle vještice (Meril Strip). Kako bi se kletva skinula, vještica traži da joj donesu ogrtač koji je crven kao krv, kravu boje mlijeka, kosu boje kukuruza i cipelicu boje zlata. U potrazi za ovim predmetima, oni će postati dio najpoznatijih priča braće Grim kao što su „Crvenkapa“, „Čarobni pasulj“, „Zlatokosa“ i „Pepeljuga“.

Sondhajmov mjuzikl, odnosno Maršalova ekranizacija, počiva na originalnim verzijama bajki braće Grim. One su znatno surovije od onih koje su opštepoznate, pa tako Pepeljugine sestre kidaju dio noge ne bi li im cipelica pristajala. Kako je studio Dizni producent filma, jasno je da je većina ovih detalja ublažena, ali ipak nagovještena.

Što se tiče cjeline, djelo se jasno može podijeliti na dvije polovine. Prva, koja je znatno uspješnija, pripovjeda četiri dobro poznate priče koje su majstorski isprepletene. Najmlađi, koji možda nisu pročitali sve bajke, ovdje mogu da ih vide na jednom mjestu bez pozivanja na prethodno iskustvo. Pojedini djelovi („Čarobni pasulj“) se više čuju nego vide, dok se kroz druge prosto otpleše. Pored toga, nepotrebnom ironijom se djelu nasilno ne nameće ozbiljnost, već se atmosfera postiže nadahnutom scenografijom. Tako je uspješno prenesen duh mjuzikla koji je na inteligentan način isticao zajedničke osobine različitih bajki, što je naročito vidljivo u uvodnoj numeri. Svaka bajka počinje iz želje, a magična šuma je metafora za život i sve ono nepredvidljivo u njemu. Nije neobično što je šuma neophodna kako bi bajki uopšte i bilo, jer upravo ono što označava prijetnju ujedno vodi ka ostvarenju želja.

Druga polovina, u kojoj gledamo nastavak priča, znatno je manje uspješan. Razlog za to treba tražiti u nesaglasju između Sondhajmovog predloška i Diznijeve produkcije. Za razliku od narativnog kolaža na početku, nastavak nudi analizu karaktera glavnih junaka i ujedno razotkriva njihovu motivaciju. Odjednom postaje važnije šta se poručuje, nego šta se dešava. Tako se bajka naglo pretvara u seansu kod psihologa, pri čemu livada u šumi igra ulogu Frojdovog kauča. Scenarista Lapin, koji je ujedno režirao i pozorišnu verziju, ovdje je imao nemoguć zadatak da relativno mračnu i depresivnu analizu ogrne u raspjevano Diznijevo ruho. Krajnji rezultat je da glavni junaci prave problematične izbore iz moralnog ugla koji će najmlađima djelovati nelogično, a odraslima nepotpuno.

Što se tiče koreografije, ona je na očekivano vrhunskom nivou, za šta treba zahvaliti Robu Maršalu koji je talenat dokazao u mjuziklima „Čikago“ i „Devet“. Glumačka podjela je očekivano izuzetna, što je takođe karakteristika Maršalovih projekata. Od muzičkih numera, po duhovitosti i kvalitetu se najviše ističe duet dva princa, koji parodično razotkriva ispraznost njihove uloge u bajkama. Drugi inovativan motiv je Džekovo prepričavanje avanture sa džinovima koje se u potpunosti oslanja na maštu gledalaca, kao i priča u priči koja se otkriva na kraju.

Osnovni kvalitet „Začarane šume“ nije film sam po sebi, koliko činjenica da se kroz njega može nazreti genijalnost Stivenovog predloška. Davno prije nego što su nastavci i prethodnici ušli u pop kulturu, Sondhajm je pionirski i smisleno povezao zajedničke elemente u bajkama kako bi napravio novu. Iako ovo djelo ne uspjeva da u potpunosti prenese tu viziju, njeni najznačajniji elementi su tu, dok bi u manje vještim rukama vjerovatno i dalje bili izgubljeni u šumi.

Ocjena: 6/10

Bonus video: