Poznatog holivudskog glumca Denzela Vošingtona ovih dana publika širom svijeta u bioskopima gleda u glavnoj ulozi u filmu "The Equalizer". Jedan od najpoznatijih afro-američkih glumaca koji ima iza sebe višedecenijsku karijeru i brojne zapažene uloge ponovo se obreo u ulozi opasnog momka, a o tome, religiji, statusu zvijezde i mnogim drugim stvarima pričao je za "The Talks".
Da li voliš da igraš loše momke?
Kao glumac u pozorištu naučiš da nikad ne igraš loše momke, jer moraš da voliš ono što jesi. Ne možeš da kažeš: "O, ja sam loš momak". Kako da igraš to?
Da li utiče na tebe lično kada istražuješ mračne likove koje igraš?
Ne, za mene je to nešto poput testamenta, spiritualno putovanje. Ja vjerujem u Boga. Ne plašim se ljudi, plašim se Boga.
Lijepo je vidjeti te veselog pošto na ekrani nije često tako?
To nije tačno.
Pa u svakom slučaju nisi radio puno komedija?
Takva je samo priroda posla. Prvo sam bio čovjek za biografije. "Stiv Biko? Zovite Denzela. Malkolm X? Denzel! 'Remember the Titans', 'Hurricane'? Zovi Denzela". Odjednom se neko okliznuo i poslao im "Training Day". Od tad su počeli da me zovu da igram loše momke.
Da li često odbijate uloge?
Apsolutno. Moja karijera je bazirana na odbijanju. Sidni Pojtjer mi je prije mnogo, mnogo godina kazao da prvih četiri ili pet filmova koje napraviš stvaraju tvoj imidž u poslu. Tako da sam imao puno sreće što sam drugi film radio sa Normanom Džuisonom, treći sa Sidnijem Lumetom, a četvrti "Cry Freedom" sa Ričardom Atenborouom za koji sam i bio nominovan prvi put. Bilo je dosta drugih filmova u kojima sam mogao da igram, ali nisam.
Kao koji?
Jednog od njih sam zvao "The Nigger They Couldn't Kill" (Crnja kojeg ne mogu da ubiju). Bio je užasan. Rekli su mi da je to komedija. Ma da, kako da ne. Odbio sam to. Ponudili su mi tonu novca i ozbiljno sam razmišljao o tome, ali sam odustao. Čekao sam i šest mjeseci kasnije dobio "Cry Freedom". To govorim mladim glumcima - moraju da naprave kompromis, da odu u pozorište i čekaju.
Lako je to reći, ali teško učiniti kad ti neko nudi 20 milionna dolara?
Tužno je što u ovom ubrzanom društvu i biznisu mnogi mladi glumci ne dobiju šansu da se razviju. Izgledaju dobro, imaju 20 godina i bum - odjednom su postali zvijezde, a nikada zapravo nisu naučili da glume. Glumci koje najviše poštujem su pozorišni. Viola Dejvis, Meril Strip, one su došle iz pozorišta, znaš?
Da li crnci dobijaju dovoljno šansi da igraju glavne uloge u ovakvom filmskom sistemu?
Prije svega ne znam što je sistem, ne znam ni da li postoji. To je samo gomila ljudi koja pokušava da se obogati. To je to. Ne postoji neki komitet koji sjedi okolo i kaže: "E ovakav je sistem". Više je to u fazonu: "Hej, ako Džo Blek može da nam napravi 100 miliona dolara, nabavite nam još deset takvih". Mislim da je ovaj biznis takav. I da je najgori za žene, crne ili bijele svejedno.
Napuniš 40 godina i odmah hoće da te se oslobode?
Ali možeš da imaš 70 godina i da imaš djevojku koja ima 25. Mislim da ima dosta prostora za unapređenje administrativne strane. Ne znam nijednog crnca koji je šef neke producentske kuće. Ali nije njihov posao da brinu o tebi. Ljudi jednostavno pričaju o onome što znaju.
Kako to misliš?
Mislim da ne možeš da napraviš priču o afro amerikancima iz geta u Filadelfiji. Mislim da ne bih mogao da napravim film o tome kako je imati 16 godina i odrastati u Berlinu, jer ne znam kako je to. Pišeš o onome što znaš. I imaš ekonomska ograničenja. Niko ne želi u Holivudu da potroši 100 miliona dolara na film o 16-ogodišnjem klincu iz Berlina. Da li to znači da imaju predrasude prema 16-ogodišnjim klincima iz Berlina?
Istina, ljudi se ponekad previše unose u takve stvari?
Neko me je jednom pitao da li mislim da zbog rasizma nisam osvojio Oskara za "Malcolm Xa". Odgovorio sam da sam ja glasao za Al Paćina. On je bio nominovan osam puta i nije osvojio Oskara. Ja sam nominovan tri puta, a pobijedio sam jednom. Misliš li da oni mrze amerikance italijanskog porijekla? On jednostavno nije osvojio Oskara, ko zna iz kojeg razloga. da li postoje predrasude? Da, naravno. Sa obje strane, na svakoj strani. Da li je to jedini razlog? Ne, ne vjerujem u to. Ja sam živi dokaz da to nije tačno.
Ne pričam o religiji već o spiritualnosti
Da li si religiozan?
Ne pričam o religiji, pričam o spiritualnosti.
Koja je razlika?
Religija je za mene priča: "Moj Bog je u pravu, a tvoj nije". Religija je stanje čovjeka. "Ako si musliman, ne možeš da budeš hrišćanin". To je za mene religija. Kada kažemo: "O, Bog te neće spasiti, gorećeš u paklu jer nisi pio sok od jabuke u utorak i četvrtak" ili koju već ludost. Žao mi je nemam neko mišljenje o tome, zar ne? (smijeh)
Nijesam baš velika holivudska zvijezda, tako su me nazvali...
Vježbao si u pozorištu prije nego što si postao holivudska zvijezda?
Pa ja nisam baš velika holivudska zvijezda. Ja sam glumac, a nazivaju me zvijezdom. To nisam ja. Prije svega sam ljudsko biće, a moja profesija je gluma. Ljudi vole da ti daju titule. Oni kažu da si buduća zvijezda, pa si onda zvijezda, pa si onda istrošena zvijezda. (smijeh) Tako da se ne opterećujem tim titulama. Moj posao, moja profesija je gluma.
Da li prezireš titulu filmske zvijezde?
Kako god da me neko zove nemam problem sa tim, samo što ne idem okolo pričajući kako sam ja filmska zvijezda i da treba svi da mi se klanjaju. Ja sam samo zabavljač.
Bonus video:
