Film pod nazivom “Big Eyes”, u kojem će pjevačica Lana Del Rej pozajmiti glas glumici Ejmi Adams, stiže u svjetske bioskope 25. decembra, a njegova radnja prati istinitu priču o neobičnoj prevari u istoriji umjetnosti.
Naime, tokom '60-ih godina prošlog vijeka Volter Kin bio je poznat po sentimentalnim slikama, portetima djece sa velikim očima, koje su bile prodavane i za milionske cifre. Ali istina je isplivala na vidjelo znatno kasnije, autor ovih djela bila je zapravo njegova supruga Margaret, koja je svo vrijeme stvarala slike u sjenci svog muža.
Njena priča predstavljena je u filmskoj biografiji koju je režirao Tim Barton, a 87-godišnja slikarka je u razgovoru za “Guardijan” objasnila kako je sve počelo.
Sve je počelo 1946. godine, kada je mladi Amerikanac Volter Kin otputovao u Evropu, kako bi naučio da slika i tamo upoznao svoju suprugu Margaret.
“Tamo sam vidio djecu, žrtve Drugog svjetskog rata, koja su živjela na smetlištu i otimala se oko svakog zalogaja hrane. Pod utiskom, odlučio sam da ih nacrtam, takve tanušne i prljave kose i noseva. Tako je moj život slikara počeo”, pisao je 15 godina kasnije Kin, kada se proslavio.
Ipak, ono što je bilo veoma čudno je to što ovaj slikar nije bio nimalo senzitivan niti melanholičan, već egostični alkoholičar, koji je u svojim memoarima 1983. godine opisao svoj prvi susret sa Margaret.
“Rekla mi je 'Sviđaju mi se tvoje slike. Ti si najveći umjetnik kojeg sam ikada upoznala, a pri tom si i veoma zgodan. Djeca na tvojim slikama su veoma tužna. Boli me kada ih gledam. Perspektiva iz koje ih slikaš i tuga koja se vidi daje mi želju da ih dotaknem', a ja sam joj odgovorio da ne smije to da radi i da niko ne smije da dira moje slike”, pisalo je u memoarima. Tek kasnije se ispostavilo da su uloge zamijenjene. Prema Margaretinim riječima, nakon što se udala za njega on je počeo da prodaje njene slike na štandu na ulici, a jednoga dana kada ga je posjetila, shvatila je po njegovom razgovoru sa mušterijama da se predstavlja kao autor “Velikih očiju”.
Bila je bijesna, jer nije mogla da vjeruje da govori ljudima kako su to njegove slike, pogotovo znajući da ne bi umio da naslika tako nešto ni da mu život od toga zavisi.
“Prošao je opčaravši me šarmom. On je mogao da šarmima bilo koga. Rekao mi je da nam je potreban novac i da će ljudi lakše kupiti sliku ako misle da pričaju sa onim ko ih je naslikao. Da već svi misle da ih je on naslikao i da će im biti konfuzno, ako se odjednom ispostavi da su slike tuđe”, prisjetila se ona.
Kaže da je tada kao rješenje predložio da ga nauči da slika isto, a ona je bila voljna da pokuša.
“Kada nije uspio, ja sam bila kriva za to. Drao se na mene govoreći da ga ne učim dobro, da bi uspio da sam imala više strpljenja. Ja sam pokušavala, ali je prosto bilo nemoguće”, prepričava ona.
Kada je odlučila da tuži svog bivšeg muža, sudija je zbog nemogućnosti da dokaže istinu, odlučio da oboje moraju slikati u sudnici pred svima. Margaret je svoju sliku završila za 53 minuta, dok je Volter tvrdio da ne može da slika jer je iščašio rame
Htjela je da sve razotkrije i napusti ga, ali ju je misao o tome kako će prehraniti sebe i ćerku zaustavila.
Nakon što mu je poslala između 20 i 30 slika, odlučila je da to ne želi više da radi.
“Nema više laži. Od sada ću samo govoriti istinu”, obećala je ona sebi tada, a u oktobru 1970. dala je intervju u kojem je sve otkrila.
To je razbjesnelo Voltera, koji je koristio svaku moguću priliku da se kune u to da su slike njegove, a Margaret je nazivao poremećenom osobom.
Ona se ubrzo pridružila Jehovinim svjedocima i odselila na Havaje, a tokom boravka tamo ponovo je počela da slika, ali sa velikom razlikom, jer su djeca sa velikim očima sada dobila mali osmijeh.
Uskoro je odlučila da tuži svog bivšeg muža, a sudija je zbog nemogućnosti da dokaže istinu, odlučio da oboje moraju slikati u sudnici pred svima.
Margaret je svoju sliku završila za 53 minuta, dok je Volter tvrdio da ne može da slika jer je iščašio rame.
Naravno, nakon toga je dobila slučaj, a sud je naredio da joj Volter isplati 4 miliona odšetete, ali ona nikada nije dobila ni cent, ipak sliku koju je napravila u sudnici i danas drži na zidu.
Volteru je, sa druge strane ustanovljen rijedak psihički poremećaj, koji se zvao poremećaj zablude.
“Takve osobe su u potpunosti normalne, ali imaju poremećaj zbog kojeg su u potpunosti ubijeđene u nešto što nije istina. Često se to održavao kao ljubomorni muž koji je uvjeren da ga žena vara, a Volter je mislio da ja želim da preuzmem zasluge za njegov rad, jer je bio ubijeđen da su slike njegove. Osjećam se krivom, jer da sam ga na samom početku zaustavila ne bi otišlo toliko daleko i on se ne bi razbolio”, ispričala je ona.
Za kraj razgovora ona je otkrila kakvo je za nju iskustvo bilo snimanje filma prema njenoj životnoj priči.
“Veoma traumatično. Bila sam u šoku nekoliko dana. Kristof Valc liči na Voltera, zvučio kao on, ponaša se kao on. A gledanje Ejmi kako prolazi kroz sve što sam ja prošla... Bilo je veoma čudno”, kazala je ona.
Slavni kupovali slike
Do kraja '60-ih, sve poznate ličnosti su kupovale te slike, a među vlasnicima su bili Natali Vud, Din Martin, Džeri Luis i Kim Novak, a Margaret kaže da nije vidjela ni cent od njihove prodaje. “Samo sam slikala. Ali preselili smo se u veću kuću sa bazenom i poslugom, pa nisam morala da radim ništa drugo osim da slikam. Dolazile su i poznate ličnosti, ali ja ih nisam viđala jer sam slikala 16 sati dnevno”, tvrdi Margaret.
Ona dodaje da čak ni posluga nije znala da sama pravi slike, jer je to radila u zaključanoj sobi. A kada nije bio kući, zvao me je na svakih sat vremena da se uvjeri kako radim. Kao da sam bila u zatvoru”, prisjeća se ona i ističe kako je znala i za njegove afere, ali je to nije povređivalo, jer je prestala da ga voli. Sa druge strane ona nije smjela da ima ni prijatelje, a kada je primijetio da se previše vezala za čivavu, šutirao ju je i maltretirao, pa je na kraju bila prinuđena da pokloni psa.
Do tada je već počeo da joj prijeti, govoreći da joj da će je ubiti ako nekome ispriča istinu.
“Znala sam da ima mnogo prijatelja koji su u mafiji. Zaista me je preplašio, ali sam mu tada rekla da ako me ikada udari, napustiću ga pa će ostati bez slika. Ipak, dopustila sam mu a radi sve ostalo”, ispričala je slikarka.
“Ta tužna djeca bila su moja lična osjećanja, koja nisam mogla da ispoljim ni na jedan drugi način”, objašnjava Margaret, koja se nakon 10 godina braka odlučila na razvod, ali joj je on omogućen pod uslovom da nastavi da slika za Voltera.
Bonus video:
