Srpski glumac Boris Milivojević, kojeg posljednjih dana gledamo i kao voditelja kviza "Zlatni krug", nedavno je boravio u Podgorici povodom svečane projekcije filma "Spomenik Majklu Džeksonu", u kojem igra glavnu ulogu.
On je za "Vijesti" pričao o planovima da pokrene muzičku karijeru, o medijima i kako pokušava da prodre dublje od zvaničnih istina, a odgovorio nam je i zašto ga ne gledamo često u glavnim ulogama. "Igrao sam glavnu ulogu kod Milutina Petrovića u malo poznatom filmu ‘Zemlja ljubavi, istine i slobode'. To je jedan fenomenalan film koji je tadašnji režim stavio u jedan termin u 11 ujutro kada djeca uglavnom gledaju crtane filmove. Ako ikad iko uspije da dođe do njega, preporučujem ga, mada mislim da je to skoro nemoguće. Igrao sam u 'Zaboravljenima', to je bilo prije 25 godina i evo sad ponovo glavna uloga. To su sve ozbiljne uloge, a ne komične kao što su ljudi navikli od mene. Nije mi nikad bilo važno da igram glavnu ulogu, dok god mi je to što radim dobro", istakao je glumac.Ljudi vas znaju kao nekoga ko je uvijek nasmijan i pozitivan. Volite li više ozbiljne ili komične uloge? Jesam pozitivan. Ne uvijek, u fazama kao i većina. Ali znam da je ovaj život kratak i da ga treba živjeti punim plućima i da treba ostaviti nešto malo bolje nego što smo zatekli, ako je to ikako moguće. Podjednako volim i jedne i druge uloge. Kroz komediju isto može mnogo toga da se kaže, ljudi kad se smiju često se smiju i svojoj muci, prepoznaju se. Pretpostavljam da i taj mučeni Bole, da su se ljudi u njemu prepoznali, da ga vole. On jedini nije gazda u "Crnom Graji". Oni su svi gazde, šefovi, što svi ovdje hoće da budu. Bole sve trpi, ali ima neki svoj mini svijet. Kad sam malo razmišljao o tome što se tu dešava, bez obzira što je komedija, shvatio sam da možda treba naći ključ u tome. Ne treba vjerovati u sve što vidiš na televiziji, ne treba da ti određuje mejnstrim što ćeš da obučeš i koga ćeš da voliš. Treba stvarati svoje krugove. Otvarati se prema sebi u svom nekom svijetu. I onda će to da se širi. Mislim da je to jedini način da se stvari promijene nabolje na globalnom nivou.Kritikovali ste medije u intervjuima, a sada vodite jedan kviz. Da li ste prinuđeni da to radite zbog materijalnih razloga? Glumci bi trebalo da se bave uglavnom nekim unutrašnjim ljudskim potrebama, nekim ozbiljnim problemima. I taj kviz je neka zabavna emisija, površna igra. Tu nema onoga što je moj posao u stvari. 'Tvoje lice zvuči poznato', reklame neke koje sam radio, sve to sam mislio da u životu neću raditi. Ali došlo je vrijeme takvo da ili ću živjeti jako skromno, moliti oca i majku dok su živi da mi daju za parče hljeba ili ću da radim. I drugi ljudi moraju da rade u životu neke stvari koje inače ne bi, tako i ja.
Imate li tu privilegiju da odbijete nešto što vam je ponuđeno? Naravno. Ali sve manje. Divno je što sam snimio ovaj film ("Spomenik Majklu Džeksonu"). Volio bih više da imam takve poslove, naravno.Što vam je u planu sljedeće? Baš kad sam završio snimanje filma prije dvije godine od novca koji sam zaradio sam kupio kompjuter i zvučnike, zvučnu kartu, neke programe. I radio sam muziku, napravio stotinak pjesama. Do kraja godine nadam se da ću izbaciti prvi spot. Eto pod stare dane... Kaže moja mama: "Sine vrijeme ti je da počneš, pošto si mlad" (smijeh). Riješio sam da odživim taj san, da istjeram do kraja bar jedan spot, pa da vidim ima li smisla dalje raditi.Kakva muzika je u pitanju? Pošto sam glumac i bavim se različitim žanrovima, tako je i u muzici. Na kraju sam shvatio da tu postoji neki zajednički izraz, prelaz na bubnjevima mi je sličan u jednoj pjesmi kao i u drugoj, neki ton, nešto tu postoji... Ali različite su pjesme, od neke popularne muzike do alternativne, etno. Sve to je kod mene pomiješano. Nekad je pjesma više na rep foru, nekad džez lagani ili hevi rok.
Koliko vam je snova ostalo neostvareno? Ovaj sa muzikom nadam se da ću da riješim. Ne bih volio da mi se desi da se na postelji kajem što nisam nešto uradio. Volio bih da završim sve zbog čega sam ovdje i što znam da mogu.Da li i dalje ne gledate televiziju? Već šest godina ne gledam TV. Ne zato što mrzim televiziju, već se tako desilo da sve što me je zanimalo sam tražio sam na Internetu, nisam pitao što će da bude na TV-u. A i dok sam gledao, gledao sam "History Channel", "Fashion TV" zbog muzike taj chill out mi odgovara... Inter:e još uvijek nekako loiuslobodna teritorija tu mogu da nađem to me zanima. Tehnologija i inovacije, koliko toga se krije od nas u tom nekom zvaničnom stavu vlasti... topam, grebem ispod površine. Mislim da u jednom trenutku televizija više neće biti tako popularna.
Bonus video:
