Moja prva velika ljubav koja i dan danas traje je rad sa djecom i za djecu. U svakom od nas čuči dijete i najveća nesreća za čovjeka je kada pusti da to dijete u njemu odraste. Zato ljudi imaju problem u komunikaciji i bivaju neshvaćeni - kaže za „Vijesti“ poznati srpski glumac i dječji zabavljač Milorad Mandić Manda.
Zbog toga ne dozvoljava da dijete u njemu odraste i nestane, jer zna da dok god je tako imaće onu toplinu, ljubav i dobrotu koju djeca nose.
„Kada odrasli dozvole da ih to dijete u njima napusti postaju slični onima koje su kritikovali, zbog kojih su strahovali i plakali. Ne dam to dijete u sebi nikome i danas kada me sretnu oni koji su odrastali uz moje bajke, a sada su roditelji, kažem im da ne dozvole da dijete u njima nestane“, kaže čovjek koji je u „Bajkama za laku noć“ u više od 270 epizoda uspavljivao djecu.
Njegova djeca, Marija, Marko, Filip (iz prvog braka) i Andrija (iz drugog) imali su privilegiju da slušaju „unikatne“ bajke stvarane samo za njih, a Manda je konačno mogao da priča priče koje sa svakim novim kazivanjem imaju neku izmjenu.
Debitovao je u filmu „Već viđeno“ 1987. glumeći jednog Zorana, a onda su se ređali likovi popa, slikara, advokata, seljaka, kriminalca, inspektora, čak i premijera…
Sve je osvojio ulogom u filmu „Lepa sela, lepo gore“ i likom Milašina u seriji „Selo gori, a baba se češlja“. Bio je i Terza, Runda, Mileta, major Rahim, profesor Mile, inspektor Kunc... Sada je kapetan Uzelac.
Maštao je da bude pilot, zatim ljekar, a dobio je titulu Viteza od Čarapanije na 20. međunarodnom festivalu humora i satire Zlatna kaciga u Kruševcu.
Anjin i moj brak podsjeća na klinačke ljubavi
Ove godine proslaviće deceniju braka sa glumicom Anastasijom - Anjom, sa kojom ima sina Andriju. Priznaje da njihova ljubavna priča podsjeća na “one klinačke ljubavi” gdje od
druženja, nastaje prijateljstvo, zatim simpatija i na kraju ljubav.
“Prije sam govorio samo da mi supruga ne bude iz profesije. Samom sebi sam težak i još mi fali neko ko isti zanat radi, pa kada se
udruže te dvije ’težine’ to je nezgodno za zajednički život. Ali, sa godinama, sa svim onim što život nosi u određenom dobu, i kada sretnete Anju, shvatite da to nije tako. Iz naše ljubavi rodio se Andrija i sada smo toliko vezani da ne štedeći roming moramo znati u svakom trenutku gdje se ona druga osoba nalazi“, sa osmijehom kaže Manda, jer upravo mu u tom trenutku zvoni telefon.
Naravno, sa druge strane je Anja.
Kao što mu dobro funkcioniše brak sa glumicom, tako mu dobro ide i gluma sa suprugom
Kao što mu dobro funkcioniše brak sa glumicom, tako mu dobro ide i gluma sa suprugom.
„Što se glume tiče, tu nema veze da li smo u braku ili ne. Ono što sa njom prođem na sceni, prolazim i sa koleginicama. Da možemo to raditi porodično onda bi predstave vjerovatno bile na sastancima kućnog savjeta, a ne u pozorištu“, kaže Manda.
Ne dijeli uloge na najdraže i manje drage, ali pošto spada u grupu ljudi koja nikada nije zadovoljan ostvarenim, sa određene vremenske distance uvijek nađe bolje rješenje za ono što je već urađeno.
Pošto u filmu nema „popravnog“, tu je pozorište, pa se često događa da predstava nakon velikog broja izvođenja „ne liči“ na onu premijernu. To je, kaže Manda, logičan slijed jer je predstava “oživjela i porasla”.
Iako je serija „Ravna gora“ podijelila gledaoce, ne na četnike i partizane, već na one koji smatraju da su događaji predstavljeni autentično a drugi da su falsifikovani, Manda smatra da je i ta priča, „po pravdi boga“, trebalo da bude ispričana.
„Kod nas podjela uvijek ima, prosto - takav smo narod. Nažalost, zahvaljujući tim podjelama i živimo tako kako živimo - nesrećni, a divan narod, a divna zemlja. Sve imamo, a izgleda da nam pameti jedino nedostaje. Ravna gora jeste teška tema, ali ako je po pravdi božijoj, treba je ispričati. I to su ljudi, dio našeg naroda, dio naše istorije. Ne vidim ni jedan razlog da mi prvo ne naučimo da poštujemo sami sebe i one svoje, makar i ne mislili isto“, kaže Manda.
Nedavno je dobio novu, veoma zahtjevnu ulogu - postao je vršilac dužnosti upravnika najstarijeg srpskog pozorišta za djecu „Boško Buha“, na čijoj sceni je debitovao još 1987.
„Nije mala stvar kada kolektiv kaže da želi da budem na čelu kuće. To doživljavam kao čin povjerenja, poštovanja i ljubavi. Oni mi vjeruju i to povjerenje ne smijem iznevjeriti. Sada sam u mojoj porodici ’Boško Buha’ u ulozi domaćina i moram da vodim računa o 59 porodica. Tu su i sva ona djeca za koju treba i dalje izgarati, raditi još bolje, ljepše, brže“, kaže Manda.
Bez kulture se ne može u Evropu
U vremenima krize kultura prva strada, a Manda je riješio da se bori za očuvanje kulturnog identiteta nacije.
„Poštujem stremljenja ka novim integracijama, i evropskim i svjetskim, poštujem želju da se zakonima što prije dovedemo u red, ali ne razumijem hoćemo li tamo da odemo kao nepismeni ljudi. Kako će nas tamo gledati, poštovati, ako svoju kulturu bacimo pod noge. Čiju ćemo onda kulturu da njegujemo. O kom jeziku, istoriji, o kojim kvalitetima i vrijednostima ćemo da pričamo?“, kaže glumac.
Bonus video:
