Ostarjeli medijski mogul koji živi u Njujorku sa svojom trećom ženom, okružen je gomilom djece i raznim koristoljubivim likovima koji vrijeme provode tračareći o tome ko će naslijediti porodični konglomerat. Očajni da pridobiju pažnju svog oca, potomci rade sve što mogu da ga impresioniraju – od preuzimanja online start-up kompanija do dolazaka na porodična okupljanja sa helikopterom.
Zvuči poznato, ali Džesi Armstrong, scenarista nove visokobudžetne TV drame “Succsession” (Nasljeđivanje), ističe da ova priča nema nikakve veze sa australijskim medijskim magnatom Rupertom Mardokom. Armstrong je ranije napisao scenario za nikad snimljeni film o Mardoku i njegovoj porodici, ali tvrdi da ta poređenja sa ovom serijom proizilaze iz činjenice da u Velikoj Britaniji nema visokoprofilnih medijskih barona.
Ono što je sigurno je da ova serija od 10 epizoda kombinuje komediju punu psovki sa dramom visokih uloga te zadire u sve veću fascinaciju načinom na koji globalni biznisi kreiraju našu medijsku i samim tim i političku scenu.
Serija počinje prikazujući osamdesetogodinjeg Logana Roja koji voli da se igra sa ambicijama svoje djece da mu preuzmu tron i njegovog već viđenog nasljednika Kendala koji pokušava da preuzme start-up kompaniju dok mu pomoćnici konstantno sugerišu da nozove oca da mu pomogne. Nakon nesreće koja se desi na porodičnoj zabavi, postaje jasno da stvari oko nasljedstva nijesu riješene za Kendala te se tri njegova brata Konor, Roman i Šiv upliću u priču i kreiraju niz konfliktnih situacija u svojoj borbi za kontrolu nad medijskom imperijom. Mada često djeluju kao da nijesu svjesni realnosti dok se neki od njih ponašaju kao derišta, sve četvoro braće dijele iste slabosti, istu želju da budu voljeni kao i bilo ko drugi.
„Oni su ljudska bića koja imaju svoje vrijednosti. Ako si neko ko je rođen u ultrapoznatoj dinastiji kako da pobjegneš od toga? To nije situacija za koju će svako misliti da je tragična. Neko će reći – Je*eš njih, vidi koliko imaju novca i moći. Ali ako bolje razmislite o tome, shvatićete da je i to u neku ruku tragična situacija”, priča Arm.
U svijetu američke televizije (najbogatije medijsko tržište na planeti), dinastija Mardok nije usamljena. Neke od najvećih kompanija u Americi kontroliše po jedna familija. Tu su Trampovi desničarski prijatelji, Sinklerovi, koji posjeduju većinu lokalnih TV stanica. Zatim, Samner Redstoun koji kontroliše CBS i Viacom. Devedesetpetogodišnjak imao je nekoliko dugih parnica oko nasljedstva sa svojom ćerkom, kao i nekoliko značajno mlađih bivših djevojaka. Porodica Robertskontroliše Comcast, američkog kablovskog giganta koji posjeduje NBC i trenutno se sa Rupertom Mardokom bori da preuzme Sky TV.
„Zaista smo imali odakle da krademo ideje kada je u pitanju dinastijska politika i disfunkcionalne porodice“, kaže Armstrong koji ističe da je humor ono što izdiže ovu seriju iznad klasičnih drama o haotičnim životima multimilionera.
„Ako izostavite komični element, sve te loše odluke, užasnu korporativnu strukturu, us*ane umjetničke izbore, ponižavanja, onda im samo radite PR. Ovakve ljude morate predstaviti kroz komediju“, objašnjava Armstrong.
Ova serija se takođe osvrće na to kako je svijet došao do trenutnog stanja sa Donaldom Trampom u Bijeloj kući. „Ako ste zainteresovani za sje*ano stanje američke politike, onda ne morate da budete naročito nadareni da biste shvatili koliko je medijska klima bila bitna u stvaranju toga“, smatra Armstrong.
„Succession“ predstavlja vrhunac Armstrongove karijere a HBO je već naručio drugu sezonu sa Vilom Ferelom kao izvršnim producentom. Ovo lansira britanskog autora u prvu ligu američke televizije gdje su budžeti, ali i ulozi mnogo veći. Nije loše za čovjeka koji je počeo da radi sredinom ‘90-ih, kratko i kao istraživač za premijere. Uskoro se okrenuo komediji i sa Semom Bejnom stvorio peep šou da bi se onda s Armandom Janučijem posvetio seriji The Tick of It koja mu je donijela slavu. Ta serija je na komičan način prikazala unutrašnji život Vlade i imala je ogroman uticaj na britansku političku kulturu, mada ne potpuno na pozitivan način. Mnogi politički savjetnici i novinari koristili su seriju kao neku vrstu uputstva, a kao rezultat toga, mnogi zaposleni u britanskom parlamentu tvrde da je jedina razlika između modernog Vestminstera i the Tick of It to što ljudi ne lutaju okolo mrmljajući „Ovo je kao u the Tick of It“.
„Ne možeš kontrolisati način na koji će tvoje djelo biti primljeno ali the Tick of It nije zamišljen kao set instrukcija. Scenaristi vole da čuju kako se nešto što su napisali prelilo u stvarni svijet, ali ta serija nije zamišljena kao radosna proslava načina na koji se ovi ljudi ponašaju”, brani se Armstrong.
“Tramp je drugačija vrsta mete”
Armstrong kaže da ne planira da se vrati svjet britanske političke satire. Mada je pisao za „Veep“, gdje Džulija Luis Drajfus igra američku potpredsjednicu, Armstrong ne namjerava da radi seriju o Donaldu Trampu. Ipak, dodaje da su sporedni likovi oko lidera često interesantniji od samog šefa.
„Tramp je tako neobičan, on je potpuno drugačija vrsta mete. Ne slažem se da je nemoguće raditi satiru u doba Trampa, samo morate biti smiješni i shvatiti iz kojeg ugla da pristupite. Kad bih se ja bavio Trampom, sigurno se ne bih zaletio da gledam pravo u sunce“, priča Armstrong.
Bonus video:
