„Konak kod Hilmije“, serija koju mnogi porede se kultnom britanskom „‘Alo ‘alo“, a koja je mnogo više od toga, uskoro bi se mogla sa Top kanala preseliti i na regionalne televizije, dok se u međuvremenu, nakon velikog interesovanja publike, snimaju nove epizode prve sezone.
Neposredno po završetku snimajućeg dana, glavni glumac Emir Hadžihafizbegović, za „Play“ prenosi utiske sa seta, priča o saradnji sa kolegama sa kojima je radio i na drugim projektima, između ostalog i seriji „Lud, zbunjen, normalan“.
„Veoma sam srećan zbog serije ‘Hilmijin konak’, jer sve miriše na regionalni mega projekat, s obzirom na to da je pobjednička ekipa ponovo u igri – Feđa Isović, sjajni pisac serije ‘Lud, zbunjen, normalan’, piše i ovaj tekst, Elvir Jukić režira, a dosta kolega sa mnom učestvuje u projektu i svi su sjajni glumci, Tarik Filipović, Darko Tomović, Bojan Perić, Milena Vasić, Marko Cindrić...“, ističe bosanskohercegovački glumac.
„Dakle, dosta je glumaca iz regiona, a naručilac je kuća SDB i oni su izvršni producenti, moram pomenuti i Neleta Garićakoji je veoma zaslužan za ovaj projekat i naravno produkciju Fist, na čelu sa Dariom Pušićem i njegovom ekipom“, dodaje sagovornik dodatka „Play“, koji ne krije zadovoljstvo brojkama koje odražavaju rejting.
„Ono što je zanimljivo je, da je gledanje i dijeljenje prvih pet epizoda bilo nevjerovatno, radi se o pregledima do dvjesta hiljada na Youtubu. Snimanje prve sezone završavamo 15. jula, sa 24 epizode i, naravno ovo što govorim je hipoteza, ali duboko vjerujem da ćemo raditi dvije, tri, četiri sezone, s obzirom na to da se radi o seriji koja je za kratko vrijeme na eksperimentalnom kanalu postigla vrlo visok rejting gledanja. Od septembra će, mislim, krenuti da se prikazuje i na drugim televizijama u regionu“, podijelio je Hadžihafizbegović.
Na pitanje koliko mu kao glumcu smeta to što se danas glumački projekti ne mogu zaštiti od piraterije, pa publika serije gleda na Internetu, što se može shvatiti i kao da se trud glumaca, režisera, scenarista... ne cijeni, kaže:
„Postavili ste pitanje i dali odgovor. To je sudbina nas umjetnika, da nam se autorska prava godinama zakidaju, da nas rabe i u elektronskim i drugim medijima, mi za to nemamo nadoknadu, ali sve je to posljedica jedne kakofonične situacije i nesređenog sistema vrijednosti unutar zemalja u kojima živimo. Za sada je tako, vidjećemo šta se može promijeniti u vremenima koja su ispred nas“.
Iako ga publika gotovo uvijek povezuje sa likovima iz projekata u okviru žanra komedije, Hadžihafizbegović iza sebe ima dosta dramskih likova, ipak, uloge ne dijeli na taj način.
„Imam široku lepezu likova od teških psiholoških drama do sitkoma i komedija - Samir ‘Lud, zbunjen, normalan’, Fadil Opančić u seriji ‘Dva smo svijeta različita’, Hilmija u ‘Hilmijinom konaku’... Posao koji se meni ponudi je nešto što prvo mora proći kroz moju glumačku duhovnu vertikalu, onda ja odlučim da li ću tome pristupiti na način da prihvatim ili odbijem ulogu“, otkriva on.
„Nekada sam odbijao glavne uloge u igranim filmovima, a prihvatao one od jednog dana snimanja. Taj lik koji mi ponudi scenarista i reditelj, mora biti kompatibilan sa mojim izgrađenim sistemima vrijednosti unutar posla koji se zove gluma“, smatra on.
„Ima jedna anegdota, ja imam 64 igrana filma, a recimo sa Brankom Šmitom sam radio četiri filma, a imam pet dana snimanja, zato što su to bili filmovi koji su mi se veoma dopali i pristajao sam da radim uloge od jednog dana. To je danas problem mladih glumaca, što kada im se ponudi uloga od jednog ili dva dana, misle da je to neko glumačko poniženje ili da ne treba da rade. Mislim da je to greška, ne postoje male i velike uloge, već dobre i loše, a Hilmija je sjajno napisana uloga i ja je sa velikom strašću posvećenošću i odanošću prema glumi, igram“, tvrdi glumac.
„Naravno, dešava se da sa Feđom Isovićem dogovorim neke stvari koje ja dodam liku u smislu proširene replike i zaista, radi se o jednom šeretu koji se u tim vunenim vremenima između ‘41. i ‘45 snalazi na način što gleda da njegova egzistencija i njegov konak opstanu“, nagovještava on.
„On mora unezvijeren da igra na četiri strane - jedna vrlo pitoreskna uloga. Kroz taj konak prolaze i ustaše, i četnici, i partizani, i švabe... To je neka daleka alegorija na seriju ‘’Alo ‘alo’ i ono što je između ostalog privuklo gledaoce je ta patina i sepija ‘40-ih godina. Dugo se na prostoru Jugoslavije nije pojavila ni serija, ni igrani film koji tematizuje Drugi svjetski rat i mislim da je jedan od razloga uspjeha serije i ambijent u kojem se sve to dešava“, odgovara Hadžihafizbegović.
„Sarajevo se kao semantička i leksička kategorija internacionalizovala u svijetu i ne postoji kasirka na Novom Zelandu koja ne zna za grad Sarajevo, a sa druge strane, veliki uspjeh kultnog filma ‘Valter brani Sarajevo’ je doprinio interesovanju ljudi s obzirom na to da imamo lik Bojana Perića iz Beograda koji igra lik Valter“, poručuje glumac i ističe da se u „Konaku kod Hilmije“ spojilo puno kvalitetnih faktora.
„Od sjajnog scenarija, reditelja, glumaca, pikantne teme i naravno produkcije, pa bih još jednom pohvalio SDB grupu i United Media produkcije, koji su pokazali senzibilitet za cijeli taj dramaturški kontekst i prepoznali ga kao nešto dobro“, poručuje on.
Mnogi glumci koji su, poput njega, imali priliku da zaigraju i više komedija kažu da se na setu često dešavaju situcije i anegdote puno smješnije od onoga što se vidi na malim ekranima, što Hadžihafizbegović potvrđuje, ali i nagovještava da će publika imati priliku da vidi i dešavanja iza kamera.
„Postoji making-of odnosno film o filmu ili priča o seriji, pa paralelno sa snimanjem serije snimamo i to. Imamo čovjeka koji nas snima dok pripremamo scene, šta se dešava nakon stop kadra ili unutar garderoba, tako da će to biti veoma interesantno ljudima da pogledaju. Naravno unutar serije je puno sjajnih glumaca, duhovitih i svakodnevno se dešavaju anegdote ili vezane za samu scenu ili dobar duh i auru koja je nad cijelom serijom“, otkriva on.
U međuvremenu, film „Žaba“ koji je nastao po istoimenoj predstavi, a u kojem bosanskohercegovački glumac tumački glavnu ulogu za koju je nedavno dobio nagradu u Firenci, prikazuje se na filmskim festivalima.
„U decembru je deset godina od igranja te kultne predstave i 250. izvođenje i drago mi je što će film, kako sam čuo, biti i na festivalu u Herceg Novom i biće mi drago da prisustvujem. Prošle godine je naš film ‘Muškarci koji ne plaču’ pokupio sve glumačke nagrade, ja inače imam tri mimoze i tri puta sam proglašen najboljim glumcem na tom festivalu“, podsjetio je on.
„Što se tiče projekta radimo i predstavu ‘Tri sestre’ Antona Pavloviča Čehova u Kamernom teatru. Puno posla, ali kad se ljudi dobro organizuju sve se može stići“, smatra glumac koji koristi priliku i da se osvrne na crnogorsku glumačku scenu.
„Pozdravio bih crnogorske kolege, prije par godina sam radio film ‘Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa’ sa Nikolom Vukčevićemi nosim puno impresija sa snimanja. Želim dobar vjetar u leđa crnogorskoj kinematografiji, kao i crnogorskom teatru koji je možda jedan od najboljih u regionu. Takođe bih pozdravio Mladena Nelevića, mog prijatelja sa kojim već godinu dana radim ‘Audiciju’“, poručuje on.
Ovaj projekat, koji je pokrenut nakon 30 godina pauze, bilježi veliku gledanost ne samo u regionu, već i u Evropi, a kako kaže Hadžihafizbegović, uskoro će se kultna predstava odigrati i pred crnogorskom publikom.
„Mi smo do Nove godine sigurno u Crnoj Gori. Znam da naš menadžer planira da igramo u Podgorici, Baru, Cetinju, Budvi, Ulcinju, Nikšiću i možda još nekoliko gradova. Nedavno smo se vratili iz Australije, bilo je sjajno“, prenosi utiske glumac, a zatim otkriva i kako je naći se na sceni sa kolegama sa kojima je posljednji put radio prije tri decenije.
„To je vrhunski osjećaj. Mi smo prije svega dobri prijatelji, bez obzira što smo na raznim meridijanima. Jasmin Geljo živi u Kanadi, Mladen u Podgorici, Željko Ninčić u Beogradu, nas četvorica - Saša Petrović, Admir Glamočak, Senad Bašić i moja malenkost u Sarajevu, ali nekako mi smo jedni druge zaključali u srce i bacili ključ prije 30 godina i ne treba nam, kad se vidimo nastavimo tamo gdje smo stali. Veoma se volimo i poštujemo, i mogu vam reći jednu stavar na nivou fenomena, kad se obučemo u te kostime, osim mene koji sam dobro smršao u odnosu na prve audicije, mi se nismo ni vizuelno puno promijenili“, pohvalio se on.
„Fenomen te predstave traje, imamo polivalentu publiku, heterogenu i starosno i intekektualno... a najbolji dio naše publike su djeca roditelja koji su imali 20 i 30 godina kada smo to igrali ‘88. i ‘89“, tvrdi on, a zatim priznaje da je na ideju o ponovnom pokretanju predstave i sam bio skeptik.
„Mislio sam da ne treba jahati mrtvog konja i dirati riplijevske cifre od 120 hiljada prodatih karata u Beogradu, sedam hiljada u Morači... međutim, publika me je razoružala. Imali smo pet hiljada u Splitu, šest u Zagrebu, 12 u Sarajevu, pune dvorane u Rijeci, Mostaru, Bihaću, Beogradu, Novom Sadu, Švedskoj, Njemačkoj“, pohvalio se glumac koji će sa istom predstavom uskoro posjetiti i Crnu Goru.
Jurislava Korenića vratili na mjesto koje mu pripada
Pored glumačkog posla, Emir Hadžihafizbegović je protekle dvije godine i direktor Kamernog teatra 55, a kako objašnjava, na tu funkciju je došao nevoljno.
„To je moj domicilni teatar u kojem radim 19 godina. Na toj sceni sam odigrao blizu 700 predstava. Nisam imao ambiciju da budem direktor pozorišta, ali sam se na nagovor glumaca i kolega prihvatio toga, s obzirom na to da živimo u svijetu kada nekompetentni ljudi preuzimaju važne funkcije. Jedna takva ekipa je bila spremna da preuzme jedno od najboljih pozorišta na prostoru ex-Yu, pa sam se ja žrtvovao i poturio leđa pod tu priču i nisam se pokajao“, podijelio je glumac.
„Vrlo dobro radimo, imamo divan festival - Dani Jurislava Korenića, čovjeka koji je postament teatarskog života i u Sarajevu i u BiH, i osnivač je Kamernog pozorišta 55, Pozorišta mladih, MESS-a, Profesionalne zajednice pozorišta... i mi smo ga sada vratili na mjesto koje mu pripada“, zaključio je on.
Bonus video:
