Lice kome gledaoci Dnevnika na Televiziji Vijesti vjeruju je Adnan Prekić. Novinarstvom se bavi devet godina, a sve je počelo u Radiju Crne Gore. Nakon toga postao je pripravnik na Televiziji Vijesti, zatim novinar, a onda i urednik. Prekić priča za Puls o izazovima, angažmanu na Filozofskom fakultetu, neprijatnostima u poslu i ljubavi prema tome što radi.
"Ono što je najveća prednost ovog posla je da nijedan dan ne može da liči na onaj prethodni. Svaki novi Dnevnik je priča za sebe, sa drugačijim temama, ljudima i fokusom na određene priče. Naravno da pada teško činjenica da morate da pogledate sve moguće i nemoguće izvore informacija, da procijenite šta je važno, šta nije, ali na sve se to čovjek vremenom navikne. Činjenica da na posao idete sa osmijehom na licu jer znate da će se dešavati nešto novo dovoljna je da zaboravite na sve poteškoće", kaže za Puls Adnan Prekić i priča o odgovornistima koje novinarstvo nosi.
"Povjerenje je za mene prva asocijacija za odgovornost, preciznije povjerenje gledalaca. Televizija Vijesti je uspjela da se nametne kao medij u koga gledaoci imaju najviše povjerenja. Oni očekuju da sve što čuju bude tačno, brzo, odmjereno i novo. To je najteži dio posla, ali i najzahvalniji jer znate da vam ljudi vjeruju i da ono što objavite njima nešto znači. To traži dodatna preispitivanja, opreznost i traganje za pravim uglom iz kojeg ćete gledati na probleme koje obrađujete u vijestima" objašnjava novinar.
Iako je svima poznat kao urednik i voditelj Dnevnika na Televiziji Vijesti, Prekić ima i drugi posao - asistent je na Filozofskom fakultetu
Iako je svima poznat kao urednik i voditelj Dnevnika na Televiziji Vijesti, Prekić ima i drugi posao. On je asistent na Filozofskom fakultetu, katedra za istoriju. Taj posao posebno voli, jer se za njega školovao.
"Osim toga, to je posao koji ostavlja prostora za kreativnost u radu sa studentima ali i kritički odnos prema prošlosti. Ako ne razumijete prošlost, male su vam šanse u sadašnjosti i budućnosti. Od razumijevanja prošlosti cijelo društvo može imati koristi, a meni je istorija pomogla i u novinarstvu jer se doktorska teza koju završavam bavi političkim idejama i ideologijama u Crnoj Gori. Ta iskustva i te kako mogu da vam pomognu i u novinarstvu", ispričao je Prekić.
Na radiju je počeo sa novinarstvom i sjeti ga se veoma rado.
"To je, moram priznati, moj najdraži medij i najvažnije lekcije iz novinarstva naučio sam upravo na radiju. Inače, mislim da je radio najbolji medij za početak jer traži fokusiranost, sažetost u iskazu i brzinu, koja je veoma važna u modernom novinarstvu. Nakon tri i po godine u Radiju Crne Gore, stigao je poziv iz Televizije Vijesti, koja se tek osnivala. Tu sam, jedan od prvih i od samog početka bio sam dio te priče", kaže Prekić.
On smatra da je od novinarstva dobio neprocjenjiv dar – upoznavanje različitih ljudi.
"Prosto je nevjerovatno na kakve sve ljude nailazite dok pripremate priče, istražujete ili se sa njima slučajno sretnete. To je jedna od najvećih prednosti ovog posla jer vam daje priliku da svakodnevno učite i proširujete svoja iskustva", kazao je Adnan Prekić.
Na ulici ga, priznaje, redovno prepoznaju, ali se na to već navikao.
"Mislim da je to sastavni dio svakog javnog posla. O tim stvarima razmišljate kada počnete da radite, a poslije na njih ne obraćate pažnju. Bilo je dosta zanimljivih sutuacija, ali su sve one bez izuzetka bile prijatne", otkriva Prekić.
Na pitanje šta je njegov najveći ponos, Adnan kratko odgovara - "Porodica"
Na pitanje šta je njegov najveći ponos, kratko odgovara: "Porodica", a ta riječ je i u odgovoru na pitanje šta mu ljudi najviše zamjeraju.
"Mislim da mi porodica zamjera što puno radim ", zaključuje.
Kad voditelj gleda u plafon
Neprijatnosti su, otkriva, dodatni dio rada u studiju, iako to gledaoci rijetko primijete.
"Televizija je komplikovana igračka i dovoljno je da u cijelom lancu nastane samo jedan problem i već ste u frci. Na sreću, cijela ekipa Televizije Vijesti je dobro uigran sistem pa greške, i ako se pojave, brzo se u hodu rješavaju. Da ne bih izbjegao odgovor, sjetiću se situacije od prije nekoliko godina kada je par minuta prije Dnevnika, nestalo struje. To ne bi bio neki problem da su agregati radili kako treba, ali nisu, pa su radili samo reflektori i kamera, bez komunikacije sa režijom i kolegama. Na polovini Dnevnika, ničim izazvane, uključile su se kamere i snimile me kako gledam u plafon. Bez komunikacije sa režijom nisam imao pojma da sam u programu. To je trajalo nekih 5-10 sekundi nakon kojih sam primijetio crvenu lampicu na kameri i nastavio sa Dnevnikom kao da ništa nije bilo. Na sreću, nikome nije palo na pamet da to sačuva", prisjetio se Prekić.
On priznaje i da je stalna opasnost smijeh u programu jer ga je teško kontrolisati.
"Sa koleginicom Draganom Unković se veoma dobro poznajem i pauze između priloga često koristimo za šalu. Nekad se to otme kontroli, a smijeh je teško kontrolisati, naročito u živom programu", jada se Adnan Prekić.
Galerija
Bonus video:
