"Dugo sam mislio da će to biti gluma, od koje još nijesam u potpunosti odustao. Voditeljski posao se nametnuo spontano. Još u školi, u organizacijama za scenske i medijske nastupe, profesori i instruktori su prepoznali moj talenat u prezentovanju stavova i stvari, i za besjedništvo. Tada počinju prva interesovanja za kontakte sa medijima", kaže Radonjić za “Puls”. Dodaje da je kao srednjoškolac radio u TV Budva, a zatim se kao student druge godne fakulteta zaposlio na RTV Atlas.
• Kada je život lijep?
"Onda i samo onda kada mu mi sami dopustimo da takav bude. Zapravo je satkan od pozitivnih i negativnih stvari, ali smjena ovakvih raspoloženja daje ljepoti života dinamiku. Ono na čemu insistiram, jeste da prilikom objašnjavanja sintagme koju naslov emisije nosi, kažem kako je svaki momenat, sat, ili dan, period za sebe. Period koji ima svoju auru, i koji nikada više ne možemo vratiti da bismo nešto uradili ili izbrisali postupak.
Dakle, ako prije pet minuta nekoga nijeste zagrlili, a osjetili ste potrebu, to ne možete ispraviti. Stoga uvijek u datom momentu uradite ono što želite i osjećate, naravno, ako svojim djelovanjem ne ugrožavate nekoga. To će zasigurno učiniti život ljepšim. Takođe, kada dopustite da vam ljubav bude stimulans, to život posebno čini lijepim."
• Emisija ide uživo, da li je odgovornost za izgovorenu riječ veća?
"Gledaoci često ne obraćaju pažnju na to da li emisija ide uživo ili je snimana, pa riječi imaju jednaku težinu i u jednoj i u drugoj formi. Naravno, u snimljenim emisijama ili prilozima ne smije se desiti gramatička greška jer je voditelj ili reporter imao dovoljno vremena da pripremi i promisli.
Ukoliko je pak živi program u pitanju, kakav je slučaj sa "Život je lijep", svaka riječ nosi dovoljno težine, jer se emituje u terminu od 16.30 do 17.30, za publiku od sedam do 107 godina. Morate se prilagoditi svačijem nivou i senzibilitetu da biste bili razumljivi populaciji kojoj prezentujete dnevne aktuelnosti. Ako se u živom programu dogodi greška, bitno je da se ispravite, a držim da je u tim slučajevima zanimljivo i lijepo našaliti se na svoj račun."
• Osim voditeljskog posla, baviš se i reporterskim. U čemu se više pronalaziš?
"Voditeljski i reporterski posao u emisiji "Život je lijep" su u konstantnom sadejstvu i prožimaju se. Ono što snimite na terenu, montirate i od tog materijala napravite prilog, kasnije najavite i prezentujete u emisiji. Tako da ste u bliskim momentima i voditelj i reporter. I jedno i drugo mi je podjednako drago. Pošto izvještavam sa dešavanja iz oblasti kulture, izazov da u tom momentu uživam u događaju, spojim posao i zadovoljsvo. Sa druge strane, jedan od ljepših osjećaja je i onaj kad vam reditelj u studiju odbrojava 10 sekundi do početka emisije."
• Pratiš zbivanja iz kulture. Da li ima dovoljno dešavanja u Crnoj Gori i da li bi više volio da pratiš manifestacije iz neke druge oblasi?
"Kada sam došao na ovo radno mjesto, pratio sam razne događaje, ali sam se kasnije profilisao za oblast kulture, jer nju najbolje poznajem, a i najviše me zanima. Crna Gora u posljednjih nekoliko godina zaista jeste radila na sopstvenoj emancipaciji. Tu televizija ima značajniju ulogu, jer je njen cilj da u sve domove prenese i reprodukuje održani koncert, izložbu, predstavu, ili drugi vid manifestacije.
Pored domaćih umjetnika iz svih oblasti koji su jako kvalitetni, što dokazuju njihovi uspjesi u inostranstvu, velika prednost crnogorskog kulturnog sektora jeste ta što često imamo gostujuće umjetnike iz čitavog svijeta. Prisjetimo se samo Karavađovog "Narcisa", zatim festivala KotorArt, Budva grad teatar, DEUS.. Ono što je meni posebno drago, a što je prema mom mišljenju obilježilo kulturnu mapu Crne Gore u 2010. je posjeta Marine Abramović i njen susret sa studentima."
• Kada bi imao autorsku emisiju kako bi ona bila koncipirana?
"Ukoliko bih imao autorsku emisiju, koju ću jednom, nadam se i imati, bila bi koncipirana kao pop-art kolaž, emisija koja sublimira najrazličitije grane umjetnosti iz čitavog svijeta. Uključivala bi po jednog gosta iz oblasti kulture, sa kojim bih diskutovao o uvijek jedinstvenoj i aktuelnoj temi. Segment te emisije bih posvetio predstavljanju crnogorskih mladih autora i stvaralaca."
• U kojim trenucima si imao najviše treme, da li pamtiš neke anegdote koje bi mogao da podijeliš sa čitaocima?
"Ne znam da li imam sreću ili nesreću da zapravo skoro nikad nemam tremu. Mislim da je istrijebljena kroz razne nastupe još u djetinjstvu. Naravno, ponekad se vrati u najbanalnijim situacijama. S obzirom na to da na nju nijesam navikao, znači da joj nijesam ni naredan.
Jednom se, recimo, desilo da sam pri odjavi emisije "Život je lijep" pored kamermana uočio koleginicu Milicu Minić. U tom momentu bilo mi je jako čudno što se ona nalazi tu, i činilo se kao da je njeno prisustvo degradiralo zamišljeni koncept odjave, te su iz mene sasvim spontano izašle riječi: "Poštovani gledaoci, ja više nemam ništa da vam kažem".
Bonus video:
