Trenutno, osim što je urednik emisije CG sport, radi sportsku rubriku u Dnevniku i prenosi utakmice.
Zahvaljujući svojoj profesiji bio je u prilici da obiđe mnoge atraktivne destinacije, prisustvuje istorijskim sportskim događajima. U razgovoru za “Puls” se osvrće na komentatorski dio posla, opisuje mjesta na kojima je bio i objašnjava zašto neuobičajeno radno vrijeme za njega nije problem.
Šta je prednost, a šta mana sportskog novinarstva?
"Prednosti je mnogo. Praćenje vrhunskih sportskih događaja, putovanja, saradnja sa sportistima - najzdravijim tkivom društva. O manama ne bih, jer zaista volim ovaj posao i radim ono što sam želio još od ranog djetinjstva.
Jedino što mi se ne dopada je to što mnogi potcjenjuju sportsko novinarstvo, posebno taj komentatorski dio posla. I sam sam mislio da ću, čim uđem u komentatorski ili voditeljski studio, biti bolji od onih koje sam slušao i gledao na televiziji, u praksi to sve izgleda mnogo, mnogo teže.
Da li se nekada iznerviraš tokom prenosa neke utakmice i kako reaguješ u takvim situacijam?
"Vrlo rijetko i isključivo na utakmicama crnogorskih reprezentativnih selekcija, tada su emocije pojačane. Međutim, nakon nekoliko stotina prenosa, dovoljno ste iskusni da vas neka sudijska greška ili neiskorišćena šansa ne mogu izbaciti iz takta. Tu smo da objektivno prenosimo utakmicu, a ne da navijamo.
Zahvaljujući sportskom novinarstvu bio si u prilici da obiđeš mnoge države, no koja je ostavila snažan utisak na tebe i zašto?
"U prethodnih devet godina posjetio sam 25 država, bio na nekoliko evropskih i svjetskih prvenstava i na Olimpijskim igrama. Impresionirale su me skandinavske zemlje - perfektno su uređene, ljudi su ljubazni, svi govore engleski jezik, jedini problem je što je čak i ljeti, barem za naše navike, previše hladno.
Pariz je, po meni, najljepši grad u Evropi, Trg Svetog Marka u Veneciji najljepši kutak kontinenta, u Berlinu je najbolji provod, najukusnija hrana."
(Opširnije u TV dodatku Puls)
Bonus video:
