Scena prva - mletački oficir stavlja jabuku na sto jedne od starobarskih kafana. Niko je nije ni dirnuo desetak dana, dok je nije podigao i zagrizao Hasan-aga Pepić.
Scena druga, dan kasnije - Hasan i Mlečić na barskoj plaži u ljutom boju ukrštaju sablje, sve pršti, dok ih sa strane prate đeveri - stari domaći termin za sudije nekadašnjih megdana, i brojni Barani.
Vješti mačevalac sa flote pod zastavom krilatog lava, usidrene ispred Bara, uspio je da rivala utjera u more do koljena, kada se na povik svojih navijača: “Đe ćeš, Asane”, grdosija sa Sutormana trgnula i krenula svom snagom na kapetana iz Venecije, nanijevši mu ranu koja je bila kraj dvoboja.
Ovako je u usmenom i pisanom predanju barskog kraja zablježen možda i najčuveniji dvoboj sa primorske strane Rumije, koji se na sadašnjoj Topolici zbio navodno između 1717-1719.
Ako sve protekne po planu, ovaj megdan će ubrzo dobiti ekranizaciju, zahvaljujući sineastičkim alternativcima iz barskog udruženja “Zupci prodakšn”, poznatim po prvom crnogorskom špageti-vesternu “Za šaku priganica“.
“Zašto smo se odlučili da snimimo film o ovom dvoboju? Pa, zato što je iz ovog kraja, interesantan, dio tradicije. Ima nekoliko verzija tog događaja, mi smo se opredijelili za onu koju je naš veliki prijatelj Redžep Mujić opisao u svojoj knjizi. Već se ušlo u konkretnu razradu ideje, biće to igrano-dokumentarni film srednjeg metra, uradiće ga stara ekipa ‘Zupci prodakšn’, osvježena novim snagama. Biće mnogo profesionalnije nego ‘Za šaku priganica’, a glumci će svi biti naturščici iz ovog kraja”, priča za “Vijesti” Ilija Vukotić, osnivač “Zupci prodakšn”.
Prvi pik za ulogu Hasan-age: PetovićRavno petnaest godina nakon filmskog debija sa “priganicama”, taj planinar, bicklista, NVO aktivista, majstor tekvandoa, baštinik tradicije, publicista, magistar fizičke kulture, nekadašnji fotomodel i maneken... ponovo kreće u filmsku avanturu. Ovog puta iza kamere, kao reditelj i producent.
“Okidač za film bio je skorašnji planinarski pohod do groba Hasan-age u Pepićima, na sutormanskom prevoju. Hasan je bio čuveni megdandžija svoga doba, pravi orijaš, jedan od dva sina izbjeglog Hercegovca koji se po dolasku u Pepiće oženio od Marvučića. Kada su u to vrijeme Mleci pošli u pohod na Bar, njihov kapetan je izazvao na dvoboj barskog pašu, koji tada nije imao više nijednog svog megdandžiju da ga odmijeni. Savjetnici su mu predložili Hasana koji je sišao sa Sutormana i obavio mu posao”, priča Vukotić.
Oko izbora glavnog glumca on se nije mnogo dvoumio - sa svojih 195 centimetara visine i 112 kilograma težine, poznati barski planinar, maslinar i građanski aktivista Senad Seno Petović (48) bio je Vukotić prvi “pik“ za rolu sada već mitskog snagatora sa Sutormana.
Petović se sada sprema za prvu filmsku ulogu u projektu u koji je ušao “čisto da bi ta priča koju lokalni Barani dobro znaju, postala poznata i drugima”.
“Da i drugi vide, da su ovdje živjele neke ličnosti koje su kroz istoriju bile važne. A i iz ljubavi, da i ovo probam”.
U Starom Baru, veli Petović, svi znaju za Hasan-agu, mnogo priča je kao mali čuo o njemu od pokojnog đeda i od drugih, “bio je to veliki junak, ostavio je traga iza sebe”.
“Pominje se njegovo ime i u knjigama... Živio je tačno između tadašnje Osmanske imperije i Crne Gore, na samoj granici Šestana i Crmnice, u Pepićima na Sutormanu, poprištu mnogih bitaka. Obje strane su ga cijenile, junaka uvijek svako uvažava. Znam i njegove potomke, današnje Mujiće iz Tuđemila, kod njih je ta priča o Hasanu mnogo živa”.
Petović kaže da ono što je na zapadu u to doba bila rukavica u lice, u ovom dijelu Evrope bila je ostavljena jabuka na stolu. Ondašnji megdani bili su “na rane” - do prvog puštanja krvi, i “na glavu”, odnosno, borba na život i smrt, a Hasan-aga je “mnogo puta pobjeđivao u oba slučaja”.
“Kako je to XVIII vijek, film će biti kostimirana priča, naći ćemo nekoga da prilagodi nošnje. Biće i jatagani iz tog vremena, imam ih i ja nešto, jer skupljam antikvitete. Kakav će biti film - ne znam, jako je bitno da se lokalne priče održe. Živio sam dugo u Americi, a tamo se itekako cijene i valorizuju stare priče. Do sada nisam glumio, možda će ispasti nešto da valja, ali ovo je zaista bio izazov kojem nisam mogao da odolim”. Vukotić napominje da “postoje mogučnosti” da u djelu bude malo alternative i da traže sve - od para, do adekvatnih nošnji i oružja.
Stari Bar“Kamere imamo, a i nešto para, neće to mnogo da košta. Tražimo samo dobrog scenaristu. Lokacije će biti od Pepića do Starog Bara. Ko će biti mletački kapetan? Imam kandidata, još samo da pristane. U svakom slučaju, smatramo da će ovo biti valorizacija našeg etnosa, istorije, tradicije i ljepota ovog kraja, što je veoma bitno i za marketing u turizmu, a imamo i potpuno barsku priču”.
Hasan-agina ploča ispred Veljih vrata
Sagovornici “Vijesti” navode i da je Hasan-aga svojevremeno imao svoju ploču ispred “Veljih vrata”, glavne kapije Starog grada Bara.
Dobio ju je takođe na sablju, nakon megdana koji je opet izvojevao za pašu. Mogao je navodno zauzvrat da bira šta mu srce ište, no zatražio je samo opanke - da zamijeni one koje je pocijepao na putu do Bara, i ploču ispred Veljih vrata, da tamo može da sjedi petkom, kada je tu bila pijaca.
“Ploča je bila koliko ovaj sto i bila je tamo ispred Veljih vrata doskora, makli su je kad je sklanjana kaldrma”, kaže Petović.
Bonus video:
