Za dvije sedmice, tačnije 6. aprila, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, vrata će otvoriti prvi filmski muzej na Balkanu “Valter brani Sarajevo”. Posvećen je upravo kultnom partizanskom ostvarenju Hajrudina Krvavca, snimljenom po njegovom i scenariju Moma Kapora, a idejni tvorac ovog projekta Jasmin Duraković za “Play” otkriva da će se u budućnosti odati počast i drugim klasicima velikog platna.
Duraković, direktor Filmskog centra Sarajevo, režiser, scenarista i novinar, ispričao je šta će sve posjetioci ustanove “Valter brani Sarajevo” moći da vide, ali i kako je došao na ideju ovog muzeja.
“Ideje ne dolaze same od sebe nego su rezultat taloženja svijesti o stvarima, ljudima i djelima oko nas”, odgovara on.
Kako kaže, počeo je da razmišlja o tome kada je prošle godine kao direktor ušao u Filmski centar Sarajevo, analizirajući činjenicu da je centar vlasnik najvećeg filmskog kataloga u Bosni i Hercegovini.
“Film ‘Valter brani Sarajevo’ je puno više od jednog filma. Jeste remek-djelo bosanske i nekadašnjeg jugoslavenske kinematografije, ali je i simbol Sarajeva i jednog vremena. Imamo prava na ovaj film i prostor u centru Sarajeva za njega; sasvim dovoljno razloga da se uđe u tu priču”, dodaje on.
Ipak, do realizacije ideje bilo je mnogo prepreka i izazova.
“Novac je uvijek prva prepreka, ali zahvaljujući činjenici da je prošle godine Fimski centar Sarajevo izuzetno dobro poslovao, ostalo nam je nešto sredstava za ovaj projekat. Istovremeno, od prvog trenutka smo imali ideju da to bude filmski muzej, kako iz kulturoloških razloga, tako i zbog turističkog potencijala koji ovaj projekat ima”, kaže sagovornik “Vijesti”.
“Primjere za ovo smo imali u nekim od razvijenijih zemalja svijeta, gdje svijet filmske iluzije postaje savršen turistički i ‘entertainiment’ proizvod”, zaključuje Duraković, a zatim otkriva ko su ljudi koji su pored njega uključeni u realizaciju projekta.
“Zanimljivost ovoga muzeja je da ga rade filmski radnici, uz pomoć još nekih kreativaca iz sektora kreativne industrije. Izgradnju i postavku ovoga muzeja shvatili smo kao pripremu za snimanje jednog filma. Angažovani su scenografi, scenski radnici, rekviziteri, kostimografi, krojači, vlasuljari, make-up artisti, majstori svjetla i tona, snimatelji i montažeri, te ljudi iz svijeta dizajna i digitalnih tehnologija”, nabraja on.
“Imamo i podršku brojnih partnera iz Bosne i Hercegovine, ali i regiona koji osjećaju da je ovo i njihov projekat. U Sarajevu ljudi vole da kažu ‘svi smo mi Valter’. Zato je ovo i njihov projekat”, zaključuje direktor Filmskog centra Sarajevo.
Među eksponatima koji će biti u muzeju već prvog dana je i voštana figura režisera filma “Valter brani Sarajevo”, ali i pojedinih likova iz tog filma.
“Akademski kipari Lejla Ćehajić i Samir Sučeska trenutno završavaju voštane figure Hajrudina Šibe Krvavca, Bate Živojinovića, Ljubiše Samardžića i Radeta Markovića, a planirani su u kasnijoj fazi još neki od likova iz filma”, otkriva režiser i scenarista.
“Vodeći scenograf projekta Osman Arslanagić radi rekonstrukciju nekih od poznatih scena iz filma, dok Dado Džihan radi remastering audio zvuka iz filma za potrebe muzeja”, dodaje on.
Na pitanje da li će u muzeju biti izloženi i rekviziti i kostimi iz filma “Valter brani Sarajevo”, Duraković odgovara potvrdno.
“Tu su i kostimi, rekviziti, kao i bogata multimedija vezana uz film. Želimo da posjetioci nesto više nauče o ovom filmu, kao i istorijskoj ličnosti Vladimira Perića Valtera, ali i da se zabave”, poručuje on.
“Našli smo neke od stvari iz vremena snimanja i to će biti muzejski rariteti, stvari koje pripadaju epohi kad je film nastajao, ali i vremenu Drugog svjetskog rata”, nagovještava Duraković.
Na radost ljubitelja jugoslovenskog filma, dugoročno muzej neće biti posvećen samo ostvarenju Krvavca.
“Sada nam je u fokusu ovo ostvarenje, međutim u budućnosti planiramo da u drugom, većem prostoru radimo neku vrstu filmsko-zabavnog parka/muzeja posvećenog velikim djelima i autorima bosanskohercegovačkog filma. Tu mogućnost imamo jer su, za razliku od nekih drugih sredina gdje je to sve rasprodato u divljoj privatizaciji, sva djela BiH filma do ‘92. u katalogu Filmskog centra Sarajevo”, tvrdi on.
“Puno je djela, autora i žanrova koji mogu biti predmet jedne ovakve obrade. Žanr partizanskog filma na prostoru bivše Jugoslavije je zanimljiv za ovakve priče, tu je ‘crni talas’, ali i brojna pojedinačna djela na čitavom prostoru bivše nam zemlje Jugoslavije. A stvaraju se i nova djela u čitavom regionu”, poručuje Duraković.
Kako kaže, u muzeju bi se mogli naći i neki crnogorski filmovi.
“U Crnoj Gori je zanimljiv period igranih i dokumentarnih filmova iz vremena postojanja ‘Lovćen filma’ i niza dobrih autora iz tog vremena, tu su djela u vezi s crnogorskom istorijom, te sigurno i čitav opus Živka Nikolića”, odgovara režiser i scenarista.
Iako je trenutno direktor Filmskog centra Sarajevo, Duraković pronalazi vremena i za svoju prvobitnu profesiju režisera, ali i novinara.
“Svoj posljednji igrani film ‘The Final Barrier’ (2016) snimao sam u Austriji. U Filmskom centru Sarajevo sam sa namjerom da ga revitalizujemo i napravimo jakim za dalji razvoj bosanskohercegovačkih filmova. Kad to uradimo, više neću biti direktor centra, nego ću nastaviti svoj autorski rad”, tvrdi on i otkriva na čemu trenutno radi osim na posljednjim pripremama pred otvaranje muzeja.
“Radim na dva nova filmska projekta: drama-triler ‘Sve o ljubavi, knjigama i psima’, te ‘Baladu o Pišonji i Žugi’ po čuvenoj pjesmi grupe Zabranjeno Pušenje, kao i na predstavi ‘Putovanje kroz prodavnicu praznine’ sa našim poznatim konceptualnim umjentikom Jusufom Hadžifejzovićem”, otkrio je on.
Bez kulture samo vegetiramo
Duraković je bio glavni i odgovorni urednik lista “Valter”, a uređivao je i pisao za publikacije “Bosanski pogledi”, “Slobodna Bosna”, “BH dani” i “Nedjelja”, dok je kroz rad na televiziji stvorio brojne reportaže i dokumentarne emisije, a za novinara godine u BiH proglašen je 2000.
“I danas ponekad nešto napišem za neke portale ili novine. Čitanje i pisanje čuvaju vitalnost duha i sposobnost meditacije. Nažalost, primitivna tranzicija koje nam se događala posljednjih 20 i više godina, razbila je kvalitet medijskog sistema na čitavom prostoru Balkana”, komentariše on.
“Doduše, to je i globalni trend, ali su najveće žrtve ovoga procesa male zemlje, kulture i narodi, poput naših - BiH i Crne Gore”, smatra Duraković, koji se osvrće i na to koliko danas kultura i kvalitetni projekti dobijaju prostora u medijima.
“Tu je prva nastradala kultura u medijima. Nadam da će to početi da se popravlja, jer smo bez kulture, osuđeni na neku vrstu propasti. Možemo vegetirati, ali je to dugoročno gledano propast svake zajednice ili naroda u njoj”, poručuje on.
Bonus video:
