U razgovoru za HBO, koji ekskluzivno za Crnu Goru prenose Vijesti, glumci Rori Meken i Kristofer Hivju, koji u “Igri prijestola” tumače likove Pseta i Tormunda, pričali su o doživljajima sa seta, ali i o radnji posljednje, osme sezone.
Ipak, britanski i norveški glumac pazili su da u intervjuu ne otkriju previše, s obzirom na to da je emitovanje sezone nedavno počelo, a crnogorska publika nove epizode može pratiti putem HBO GO video striming usluge i na HBO kanalu, svakog ponedjeljka u isto vrijeme kada i fanovi iz Amerike, odnosno u tri sata ujutru, dok se repriza prikazuje u 20 časova.
Kako nova sezona počinje za vaše likove?
Hivju: Posljednji put kada smo vidjeli Tormunda on je bio na Zidu. Zmaj Bijelih hodača je napao Zid i led je pao, lomeći se. Nije bilo puno detalja o tome šta se dalje dešava. Vidio sam puno stvari na internetu, gdje imate ruku koja se uzdiže iz snijega i slično. Ali ja sam ovdje, pa mogu da kažem da je to preživio.
Meken: On je dio ekipe. Više nije usamljenik. Možda je pronašao neke smjernice u životu, neki značaj. I dalje mrzi svoga brata, ali je za njega bitnije to što je dio veće misije.
Hivju: Od kako je bio dovoljno odrastao da je u stanju da sluša, Tormund je slušao priče o Bijelim Hodačima i Tuđinima. To je najveća prijetnja, to su horor priče iz njegovog djetinjstva. Onda se udružio sa Mensom Rajderom koji nije pričao ni o čemu drugom osim osim o načinu da se prevaziđe smrt. Tako da je sve ovo bila prijetnja tokom cijelog njegovog života. Pokušao je da prođe preko Zida kako bi pobjegao od njih, ali i zauzeo zamak. Udružio je snage sa Džonom zato što imaju istu perspektivu. Sada je napad u toku i u pitanju je spasavanje ostatka čovječanstva.
Kako je bilo na finalnom čitanju scenarija gdje su učestvovali svi glumci?
Meken: Dali smo mnogo truda. Kada se čitalo naglas bilo je mnogo energije, ali bilo je i par glumaca koji zaista (mada sam mislio da se šale) nisu pročitali scenario do tada. Čekali su taj poseban dan. Kit (Harington) je vrlo odlučan.
Hivju: Rekao je: “Ne govorite ništa. Ja ne znam ništa. Hajde da čitamo i iskusimo sve zajedno”.
Meken: Nije se samo pretvarao.
Hivju: Zanimljivo je to što kada pročitaš scenario imaš svoje lično iskustvo, ali kada čuješ rečenice, kada ih odglumiš, postaje nešto sasvim drugo.
Meken: Tako je slušao scenario i na njegovom licu se moglo vidjeti “Neeeee”. Bilo je vrlo emotivno.
Hivju: Bio je to momenat poput Božića.
Meken: Sjećam se da smo stojali oko deset minuta i samo aplaudirali, a onda smo pogledali u Dejvida (Beniofa) i Dena(Vajsa) i vidjeli njihov “vau” izraz. Naježio sam se samo misleći o tome.
Dok se milioni ljudi širom svijeta raduju finalnim epizodama...
Meken: Neće biti razočarani. Ne.
Hivju: Mislim da će ljudi biti sve: neki će biti tužni, neki će biti srećni jer je njihova teorija bila tačna. Neki ljudi će plakati, a neki će razbiti svoj televizor. Mislim da će ljudi reagovati na različite načine.
Meken: Zato što su imali sve u svojim rukama, sve teorije i ostale stvari i ako to ode u potpuno pogrešnom pravcu, neće ići u korist njihovoj verziji.
Hivju: Ali to i jeste cijeli koncept serije – ovo je vrlo nepredvidiva priča. Ne prati Aristotelov princip početka, sredine i kraja. Mislim da je to dio uspjeha serije, zato što je nepredvidiva i ne možete pretpostaviti šta će se sljedeće desiti. Ljudi ne znaju. Sjedio sam u Game of Thrones baru u Atlanti prije par godina, pod maskom naravno, jer je to bilo jedino mjesto gdje sam mogao da gledam seriju. To je bila epizoda kada se Rori vraća. Meken: Nemoj mi reći da je reakcija bila “O, ne”.
Hivju: Ne. Bilo je kao da je Amerika pobijedila na Olimpijskim igrama ili nešto slično. Svi su počeli da vrište i moposmio sam da je reakcija bliža sportu nego umjetnosti. U tome je ključ uspjeha - ljudi ne znaju kako će se završiti i tako je i sa posljednjom epizodom. Može otići u bilo kojem pravcu.
Kada se osvrnete na seriju, kada ste shvatili da je sve podignuto na neki drugi nivo?
Meken: Nakon nekoliko sezona zaista. Dugo sam bio u procesu negiranja. Nisam puno ni gledao... Imao sam jednu godinu pauze, ali i tada si negdje u sredini i odjednom pored tebe prođe stranac u nekom zaista zabačenom mjestu i iznenada čuješ: “Jesi li živ ili mrtav?”.
Hivju: To je ono što sam ja prolazio posljednjih godinu dana. Sa mojom bradom ne mogu da se maskiram. Naočari za sunce ne pomažu, ali ljudi u Skandinaviji gdje ja živim su kul. Priključio sam se u trećoj sezoni i već je sve bila velika stvar, a naravno od tog momenta je samo nastavilo da raste. Ipak, ljudi su OK u većini slučajeva, na kraju nije da se osjećam ugroženo.
Normalno, mnogo je toga što će vam nedostajati sada kada je snimanje “Igre prijestola” završeno. Postoji li nešto što vam neće nedostajati?
Meken: Pa, za mene su to kostimi. Ja sam bio jedan od onih koji su imali prostetiku na licu. One za opekotine. Svakoga dana. Tako da mi to neće nedostajati. Tu je i to što dok sam radio, uglavnom sam imao samo pola brade. Jedna strana je uvijek morala da bude obrijana. A onda bih otišao kući i ljudi bi mi govorili da moram to da sredim, a ja bih objašnjavao iznova i iznova, da ako nemam bradu na toj strani lica to znači da radim, ali bih svakako čuo komentar da “to ipak izgleda previše smiješno”.
Hivju: Tokom veoma dugog perioda ova brada je bila zaštitni znak i govorila je “u vlasništvu HBO”. To više nije tako, pa je možda i obrijem. Vidjećemo.
Bonus video:
