U razgovoru za HBO, koji ekskluzivno za Crnu Goru prenose “Vijesti”, glumci Džo Dempsi i Džejkob Anderson, publici koja prati seriju “Igra prijestola” poznatiji kao Džendri i Sivi Crv, prenijeli su svoja iskustva sa snimanja osme sezone, a ispričali su i kako su uspijevali da u medijima ne otkriju bitne detalje, te koje su vještine stekli zahvaljujući ovom projektu.
Nove epizode publika u Crnoj Gori može pratiti putem HBO Go video striming usluge i na HBO kanalu, svakog ponedjeljka u isto vrijeme kada i gledaoci u Americi, odnosno u tri sata ujutru, dok je repriza u 20 časova.
Kako posljednja sezona “Igre prijestola” počinje za vaše likove?
Dempsi: Kada smo posljednji put vidjeli Džendrija ona je bio veoma srećan. On je uz ser Davosa i veoma uzbuđen. Džendri se vratio sa svog obilaska sjeverne strane Zida. Kada se priključite osmoj sezoni, on je...
Anderson: Na veoma smiješnom konju (smijeh).
Dempsi: Nemam najduže noge na svijetu, pa je zaista bilo smiješno, ja sa raširenim nogama. U mojoj glavi naravno, imao sam utisak da izgledam veoma opasno, ali su me brzo razuvjerili. U svakom slučaju, da sumiram, tu sam i u osmoj sezoni. Pripreme za dalja dešavanja su počele veoma ozbiljno. Pokušava da se pripremi što bolje za bitku za spas čovječanstva, dok se istovremeno trudi da ga drugi likovi ne nerviraju previše.
Da li je dobio svoj čekić nazad?
Dempsi: Ne. Nikada neće više doći do njega.
Šta se događa sa Sivim crvom?
Anderson: On je na Zmajkamenu. Zmajkamen je za Vesteros kao ostrvo Vajt Engleskoj. Ovo govorim sa velikim poštovanjem prema Vajtu i ljudima koji žive na njemu. Ipak najbolje što se dešava Sivom Crvu je što počinje osmu sezonu na konju. Do sada ga nikad nismo vidjeli na konju.
Nikada nije jahao konja?
Anderson: Zapravo, moja prva sezona je bila treća i prije početka snimanja sam išao na časove jahanja, a kada sam završio otišao sam u Maroko gdje sam imao večeru sa Danijelom Bretom Vajsom (producent serije) i on me je pitao kako se snalazim. Odgovorio sam mu da je sve sjajno i da mi se mnogo dopada jahanje konja, da je veoma zabavno. Začuđeno me je zapitao zašto idem na časove jahanja, a ja sam mu rekao: “Ne znam, to je tvoj šou”. Tada mi je rekao da moj lik nikada neće jahati konja, jer je on vojnik pješadinac. Tako da, nakon svih ovih godina je zaista lijepo što mogu da iskoristim časove jahanja.
Postoji li nešto, ma koliko bilo zagonetno i nejasno, što možete da otkrijete o seriji?
Dempsi: Jedino što mogu i što ću reći je da mislim da se neće završiti onako kako mislite da će završiti.
Anderson: Složio bih se sa time. Što je sjajno.
Dempsi: Jednostavno mislim da ova sezona počinje na određeni način veoma... Ne može se reći da je osjećaj kao zatišje pred buru, ali na veliki način jeste priprema za ono što će uslijediti. Utisak je kao da se sprema kataklizma.
Mora da ste postali veoma dobri u čuvanju tajni, u posljednjih nekoliko godina?
Anderson: ”Poker fejs”. Svi su postali veoma dobri u suzdržavanju ekspresija na licu.
Dempsi: Ranije sam komentarisao kako smo obučeni za političke karijere, većina nas. Sjećam se da su mi tokom prve tri sezone govorili da ne otkrivam nikakve detalje o seriji, ali tada se činilo da spojelri nisu strašna stvar. Serija nije bila toliko “velika stvar”, kao što je sada. Sa osmom sezonom smo iskusili nešto što nije postojalo tokom cijele serije, veliko uzbuđenje publike, ali to što smo sada svi svjesni razmjera “Igre prijestola”, tjeralo nas je da se osiguramo da ne otkrijemo detalje. Bilo je jednako uzbudljivo za sve nas dok smo čitali scenario i snimali epizode, kao što je publici dok gleda. Prošlo je dosta vremena od kako sam bio u iskušenju da ispričam nešto svojim drugovima. Sa osmom sezonom tih iskušenja nije bilo, čak ni kada se radi o mojoj mami.
Anderson: Najbliže o osmoj sezoni što sam nekome rekao je da se stiče utisak da se ovoga puta svjetovi pomalo sudaraju. Bilo je nekoliko trenutaka kada bih se sa seta vratio kući u Belfast i ispričao supruzi šta je bilo na snimanju i šta se sve dogodilo, pa bi ona iz toga izvukla mogući rasplet serije. Ipak, mislim da je ovo serija relativno oslobođena straha od spojelar, jer ne možeš pokvariti nekome gledanje osim ako mu ne ispričaš svaki detalj. Možeš reći i otkriti neki veliki detalj iz serije, ali bez pravog konteksta, ta informacija nema isti utiscaj kao kada gledate cijelu epizodu.
Šta je to što vam neće nedostajati sada kada je snimanje završeno?
Anderson: Moj kostim je bio zaista lijepo dizajniran, ali je takođe bio i veoma nepraktičan. Vizuelno i estetski je bio prelijep, ali jedva sam se kretao u njemu. Očigledno, još je bilo teže boriti se u njemu. Ove godine sam pronašao mir u činjenici da taj kostim više nikada neću obući. Biću iskren - plakao sam kada sam ga posljednji put skinuo. Zbog kostima sam imao razne vrste žuljeva, ogrebotina i modrica, tokom cijele godine, ali kada sam posljednji put skinuo tuniku, kožni dio kostima, zaplakao sam se.
Dempsi: Ja ću ipak instiktivno reći - lažni snijeg. To je nešto što mi definitivno neće nedostajati. Jednostavno je završavao svuda, a na kraju dana bi zbog njega čačkao nos. Mrzio sam ga. Mrzio sam tu stvar. A onda bi pomislio na atmosferu koju daje cijeloj sceni i koliko pomaže. Neki od tih momenata su bili u scenama iza Zida, kada bi stajali u bjelini i jedva vidjeli tri stope ispred nas. Prskali su taj snijeg prema nama i to nam je zaista pomoglo da bolje doživimo gdje smo. Mnogo mi se dopalo snimanje te epizode. Čudna je to stvar. Instinktivno bih rekao da sam mrzio taj lažni snijeg, a sa druge strane on je dio mog nezaboravnog iskustva, pa ga na neki način i volim.
Koje praktične vještine ste stekli snimajući “Igru prijestola”?
Dempsi: Imao sam nekoliko sesija kovanja sa Stivom, koji je bio zadužen za naše oružje na setu. On je u sektoru za umjetnosti, ali je istovremeno veoma dobar kovač. On pravi krevete, kapije i razne stvari... Poslali su me da učim sa njim. To što sam napravio je bilo tragično loše, ali me je zainteresovalo za tu profesiju. Tradicionalno, na taj posao se gleda kao na nešto za mišićave ljude. Bukvalno provodiš dan udarajući vrući čelik drugim metalom.
Anderson: To je tako muževno.
Dempsi: To je veoma muževno. Znojiš se cijelo vrijeme, ali moraš imati umjetnički osjećaj i delikatan dodir.
Anderson: Ja mogu da bacim koplje prilično daleko. Kada bi neko rekao da moram da se borim i da od oružja imam samo koplje, siguran sam da bih nanio štetu protivniku.
Bonus video:
