Za najbolji dugometražni igrani film na 3. Internacionalnom filmskom festivalu Forteca Perast, proglašeno je ostvarenje "Heartstone" iz 2016. godine reditelja iz Islanda Gudmundura Arnara Gudmundsona. Film je prikazan u utorak veče nakon ceremonije zatvaranja festivala i dodjele nagrada.
Film je okarakterisan kao "romantična drama i melanholična oda slobode ljubavi", mada je, sa svim okolnostima koje svjedoče životu mnogo kompleksniji. Prateći "djetinjstvo, dječaštvo i mladost" glavnih likova reditelj prikazuje okrutnu, ali realnu, a istovremeno i toplu priču o prijateljstvu, odrastanju, ljubavi, te i o društvu i porodici, a sve to smješta u malo selo na Islandu sa nestvarno lijepim predjelima.
"Film nije etiketa o homoseksualnosti, već iskreno, zahvaljujući autobiografskoj prizmi, delikatno putovanje koje istražuje bolne nabore složene tranzicije između djetinjstva i adolescencije, istraživano bez lažne skromnosti u teškom kontekstu islandske zajednica. Protagonisti, mladi Tor i njegov prijatelj Kristijan, uronjeni u divnu i okrutnu prirodu i svijet odraslih, ostaju istrajni u nespretnom ponašanju gdje ljubav izbija u instinktivnom obliku, ali i tragično neumoljivom otkrivanju i novoj, zastrašujućoj samosvijesti", obrazloženje je žirija koji je donio ovu odluku, a koji su činili Andrijana Popović, predsjednica i članovi, reditelji Aleksandar Vuković i Vuk Marković, svi iz Crne Gore.
Oni su istakli da Gudmundsonova svježina rediteljskog umijeća "poziva na akutnu i aktuelnu savremenu refleksiju opisujući gorak i uznemirujući ukus sentimentalnog portreta, tjelesnog poštovanja u uzrastu života u kojem potisnute strasti eksplodiraju, ili još gore, postaju žrtve tišine i ravnodušnosti, stagniraju kao - gorak i izgubljen aspekt žaljenja zbog ljubavi koju nikada ne živimo slobodno".
"Ljubav koja se ne usuđuje da izgovori ime uništava dječakovo srce, boreći se sa prvim pristupima sa drugim polom i očiglednim sukobom između dva različita, ali podjednako uznemirujuća impulsa. Opterećeni težinom očinske homofobije, ovog progresivnog otkrivanja seksa, hrišćanski krik ostaje nečuven, ugušen talasima jezera koje postaje metafora za krivicu gluvoće čitavog društva, dezorijentisana strahom", ističe žiri u svom obrazloženju.
Nagrada za najbolje žensko prisustvo na filmu pripala je filmu koji je otvorio takmičarsku selekciju u Perastu, ispred Crkve svetog Nikole- "Sameblod" rediteljke Amande Kemel.
"Istražujući ljudsku traumu, rediteljka vizuelno edukuje prema empatiji i osjećanju pripadnosti, porijeklu i korjenima. 'Lapponci - SEMI' - (divlji) naseljenici utopljeni u predrasude, sterotipe i pasivno prihvatanje vrijednosti opisani su kao antiteza vremena tridesetih godina prošlog vijeka u kojima su akutne potrebe ujedno i trauma koja se teleportuje zatvorenim balonom vremeplova koje je ustvari kulturno društveno- socijalno i psihološko vječno pitanje, uvije otvoreno: poštovanje manjina".
Želju za 'negdje drugdje', za zemljom koja ne postoji, Kemel je opisala poezijom vizuelne metafore 'žene' kao figure prenesene van vremena. Ne samo po oblačenju, običajima, jeziku svog naroda, simbolu 'irvasa', već i kao ukorijenjenu genetiku vezanu za njenu krv. Fokus je oproštaj koji postaje nova vrijednost u trenutku praštanja i ujedno oscješćavanja pripadnosti", naveo je žiri.
Filmovi koji su prikazali raznovrsnost festivala, istakla je organizatorka Jelena Ivanišević Paunović, poznatija kao Jelena Mila, jesu prekjuče prikazani dokumentarac "Živjeti. Voljeti" rediteljke iz Švedske Mete Aakerholm Gardel, zatim dokumentarac "Unuk" (Enkel) novinara i reditelja iz Srbije Aleksadra Reljića. Ta dva filma,kazala je Jelena Mila, prikazuju različitost kroz brigu o čoveku. Ona je posebno istakla i film Ranka Maraša u selekciji "Montezza" koji "prikazuje ljepotu krajolika u kojem se Forteca film festival održava".
Specijalna nagrada filmovima "Izgrednici" i "Kako smo matirali Žutu Damu"
Dodijeljene su i posebne nagrade filmovima "Izgrednici" reditelja iz Srbije Dragana Zečevića i dokumentarnom filmu "Kako smo matirali Žutu Damu" autorke Nade Vasić koja je kardiolog po struci.
"Film 'Izgrednici' predstavlja prizmu postmodernog društva u sagledavanju problematike mladih kroz dinamičnu tehniku inovacije posmatranja relanog i irealnog, posmatranog i doživljenog. Psiho-socijalna drama simbolikom naracije nudi niz aktuelnih pitanja i provocira buđenje svijesti o sostvenom tijelu, prostoru i vremenu. Efektom igre perspektiva - prospektiva (promjena načina gledanja) reditelj Zečević je uspio da otvori kutiju životnih pitanja mladih kroz doživljenu eksperimentalno vođenu aktuelnu scenu društvenih zbivanja i problematike mladih", obrazloženje je žirija za ovu odluku.
I da se ne zaboravi - "film koji čuva vrijeme i sjećanja, edukuje našu memoriju da ne bismo zaboravili vriednosti prošlosti da bi gradili budućnost", film o odnosu medicinskog osoblja, prvenstveno medicinskih sestara i djece koja su se liječila od tuberkuloze od 1955. do 1985. godine na Klinici u Beogradu izmamio je osjećanja publike i žirija koji je istakao da vrijeme moramo sačuvati od zaborava,
"Moramo se stalno podsjećati da niko nema važniju misiju nego medicinski radnici, jer od njih često zavisi život našeg bližnjeg i nas samih. Potreba dijeljenja rediteljke Nade Vasić kroz istinu vrijednosti koja vokacijom i vizijom prevodi činjenice u lični protagonizam naracije kao i nosilac i čuvar etike svoje profesije".
Bonus video:
