Džejms Bond nema vremena za umiranje. To je naziv novog, 25. po redu, Bondovog filma („Nije vrijeme za umiranje“) koji ove godine dolazi u bioskope.
Međutim, tajni agent 007 je imao dovoljno vremena da premijeru planiranu za 2. april ipak pomjeri na 12. novembar.
I tako se Evropa i ostatak svijeta distanciraju, zatvaraju u kućne kancelarije i dobrovoljne karantine, i gledaju stare filmove iz serije o Džemsu Bondu.
Za razliku od fudbala, olimpijade ili bioskopa, klasici sa Bondom dostupni su čak i sada.
Bond je više od super-agenta u službi Njenog Veličanstva – on je panevropski mit.
Genijalne naprave
Kao i Evropa kakvu smo poznavali prije korone, Bond je rastao na ruševinama Drugog svjetskog rata.
Dvanaest romana u seriji o Bondu objavljeno je između 1953. i 1964. godine i svaki je odražavao iskustvo njihovog autora Jana Fleminga sa svjetskim špijunskim obračunom u vrijeme Hladnog rata.
Fleming je tada bio aktivan u britanskoj pomorskoj tajnoj službi i inspirisali su ga stvarni ljudi i operacije.
Tvorac Džejmsa Bonda kasnije je bio blizak prijatelj sa šefom CIA, koji je bio proglašen velikim obožavateljem Bonda. Za magazin „Life“ izjavio je da je nekoliko puta tražio od odjeljenja CIA za tehniku da napravi genijalne uređaje poput „Q“. Mislio je na odašiljač za praćenje koji je Bond prokrijumčario u prtljažniku zlikovca Goldfingera, ili otrovnu oštricu koju Rosa Kleb ispušta iz cipele u filmu „Iz Rusije s ljubavlju“.
Njemica Lote Lenia glumila je Rosu Kleb u filmu „Iz Rusije s ljubavlju“ 1963. godine, a Gerd Frebe, odnosno Aurik Goldfinger, je već iduće godine započeo malu tradiciju u filmovima o Bondu – tradiciju „loših momaka“ sa njemačkog govornog područja. Kristofer Valc kao vječni negativac Ernst Stavro Blofeld trenutno oživljava tu tradiciju u filmovima „Spektra“ i „Nije vrijeme za umiranje“.
Ali pored njih tu su i filmski velikani poput Kurda Jirgensa u filmu „Špijun koji me volio“ ili Klaus-Marije Brandauera aka Maksimilijana Laga u „Nikad ne reci nikad“.
Cijeli filmski lik Blofelda sa karakterističnim ožiljkom preko desne polovine lica kreiran je po uzoru na austrijskog oficira SS Ota Skorženjija.
Njegovo lice je decenijama bilo simbol apsolutnog zla. A to je u poslijeratnom periodu mogao biti samo nacista.
Za to je postojalo sasvim logično objašnjenje unutar svemira Džejmsa Bonda: agent je rođen početkom dvadesetih u njemačkoj Rurskoj oblasti, gdje je njegov otac bio dio britanskih okupacionih sila nakon Prvog svjetskog rata.
Tako barem piše u jedinoj "autorizovanoj biografiji" autora Džona Pirsona iz 1973. godine.
Džejms je averziju prema Njemcima naslijedio od oca – i ona se temelji na katastrofi 20. vijeka.
"Zli Njemac" bio je nepogrešiv odjek vremena nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, Prvi i Drugi svjetski rat su za Bonda samo nebitne pozadinske priče u odnosu na Hladni rat.
Glavni sukob Bondovog svemira bio je međunarodni sistemski sukob Istoka i Zapada, komunizma i zapadne demokratije.
Uvrijeđenost Sovjetskog Saveza
Uticaj Bondovih filmova u Hladnom ratu bio je ogroman. Oni su doveli i do zvaničnih političkih reakcija: Nakon filma "Iz Rusije s ljubavlju", Sovjetski Savez (SSSR) je bio toliko uvrijeđen da ne samo da je zabranio sve filmove o Bondu do sredine sedamdesetih, već je izvršio i pritisak u mnogim zemljama da zabrane film u bioskopima.
I još nešto: Bond je u SSSR-u zvanično proglašen nepoželjnom osobom.
Diplomatske sankcije za izmišljeni lik bile su zaista jedinstven događaj. Sasvim je jasno: Bond je na sve strane shvaćen ozbiljno i pronašao je svoje mjesto u kulturnoj politici i Istoka i Zapada.
Špijunske naprave, trikovi, automobili, žene, zabave i spektakularne lokacije za snimanje filmova – mnogi gledaoci i danas uživaju u zabavnim momentima.
Ono što je zaista važno su negativci i scenariji ispunjeni neizvjesnošću. Oko toga se sve vrti.
Sam Bond mijenja nijanse i ima vrlo malo prostora za promjene i igru. On će biti taj koji će uvijek pobijediti, uvijek će biti Britanac i uvijek muškarac.
Producenti su to jasno dali do znanja u najnovijem filmu, „Nije vrijeme za umiranje“.
Evropski mit
Ali, to ne važi za njegovog protivnika. Jer, negativac i njegovi planovi se uvijek mijenjaju u skladu sa vremenom. Preko zlih Njemaca i Hladnog rata, zatim prijetnje svjetskom miru („Dijamanti su vječni“, "Samo dvaput se živi“ ili „Operacija Svemir“), nuklearne terorističke grupe („Operacija Grom“), prvog rata u Avganistanu („Dah smrti“), krijumčara droge Centralne Amerike („Dozvola za ubistvo“), postsovjetskih krijumčara oružja („Zlatno oko“), sukoba oko resursa („Zrno utjehe“), pa sve do terorizma i digitalnog masovnog nadzora („Spektra“).
Saga o Bondu odražava posebne prijetnje koje su karakteristične za određeno vrijeme. A koliko je zbog toga jako uzbuđenje, govori i najava novog negativca Ramija Maleka koji glumi Safina u „Nije vrijeme za umiranje“.
Mnoge zanimaju pitanja poput onih ko će sljedeći glumiti Džejmsa Bonda, koje će zlo sada da prijeti, ali i o imidžu žena u filmovima.
Gotovo je nevjerovatno koliko jedan izmišljeni lik može da pokrene debate.
Svako vrijeme i svako društveno pitanje želi da se odrazi u Bondu, a svaka zemlja i svaki grad žele da budu na platnu iza agenta 007 dok progoni zlikovce i doživljava avanture.
Bond je već dugo zajednički evropski mit, rođen u Hladnom ratu.
Bonus video:
