Nevjerovatna transformacija Gerija Oldmana za potrebe uloge Vinstona Čerčila, prema mišljenju mnogih donijeće mu Oskara za najbolju mušku ulogu u filmu “Najmračniji čas” (The Darkest Hour).
O ovom ostvarenju, razlozima zbog kojih je prihvatio ulogu, ali i Drugom svjetskom ratu Oldman je pričao za The Interview People.
Kada su ti ponudili ovu ulogu, da li si se premišljao?
Bilo je straha, više od bilo čega drugog. Ako kažem ne... znate, mnogi su igrali Čerčila prije mene i uradili to dobro, pa se zapitaš šta možeš novo da uneseš u lik. Entoni (Mekarten) je napisao sjajan scenario, ša sam smatrao da ću biti u dobrim rukama, pa sam odgovorio - možda. Onda sam se vratio želeći da ih odgovorim od toga, ali je informacija već dospjela u medije.
Gledao sam neke ranije snimke Čerčila i shvatio sam da ga ljudi uglavnom pamte iz kasnijih godina kada je bio mrgodan, umjesto iz onih mlađih dana. Iz takvih snimaka sam zaključio da je bio veoma živ, dinamičan, energičan sa sjajem u očima. Izgledao je kao beba. Nisam ga takvog doživljavao ranije. Mislim da me je zarazio uticaj Alberta Finija ili Roberta Hardija.
Čerčilov glas je bio veoma karakterističan, kako si pristupio vokalno liku?
Imao je poseban glas kada je govorio u javnosti. Neke djelove je naglašavao, a nekada je spuštao ton, kao kada smanjujete radio. Njegov glas je niži i puniji od mog, pa sam radio sa profesorom pjevanja Majklom Edinom. Vježbali smo uz klavir na kojem mi je pokazivao tonove njegovog glasa, ali i sa snimcima govora.
Takođe, kao što je i sam napisao supruzi 1924. godine, Čerčil je ostajao do kasno i pio šampanjac i sodu ili brendi, pa se u nekim govorima može prepoznati kada je noć prije pio ili ostajao budan do kasno. To je bio veliki izazov, dobiti taj glas sa prizvukom viskija i cigara. Tako sam počeo rad na Čerčilu, jer bilo još stvari koje je trebalo savladati.
Igram najvažniju figuru britanske istorije, takođe sam Britanac kojem su često tražili da igra Amerikance, pa iz tog ugla sam morao da se potrudim i odradim dobar posao.
Šminka je isto bila veoma značajna za ovaj film, koliko je uticala na tvoju glumu?
Šminka je bila ružičasti slon u prostoriji, jer ja izgledam onako kako izgledam i znali smo da će biti posla za šminkere.
Da smo isključili šminku, to bi značilo da moram da se ugojim četrdeset kilograma, a to nisam želio, jer imam skoro 60 godina.
Sjećam se da sam rekao Džou Rajtu da postoji samo jedan čovjek koji može to da izvede, u pitanju je Kazuhiro Cuji, koji se penzionisao, pa sam morao da ga zavodim. Sada radi kao vajar i ne približava se filmovima, jer ne voli glumce, kaže da nikada ne sjede mirno (smijeh).
Uradio je sjajan posao, toliko da sam kao u jednoj reklami za brushalter, “zaboravio da ga nosim”. To je čudno, jer u jednom trenutku ljudi pričaju sa tobom i gledaju u Čerčila, a ti si potpuno zaboravio na to.
Pričaj nam o tome koliko je bila važna i njegova stolica?
Bili smo srećni što smo imali mogužnost da napravimo izlet kroz razne krajeve, od mjesta u kojem je rođen, kuće u kojoj je živio do sobe u kojoj je provodio najviše vremena za vrijeme rata. Upravo u toj sobi sam imao priliku da sjednem u stolicu u kojoj je on provodio vrijeme. Ono što sam primijetio da su na lijevom naslonu ostale ogrebotine od noktiju, a na desnom od njegovog prstena.
To je sjajan momenat za glumca, kada otkriješ osjećanja poput stresa i anksioznosti koji su nastavili svoj život u namještaju.
Da možeš da igraš bilo koju ličnost iz Drugog svjetskog rata, pored Čerčila, ko bi to bio?
Nešto slično sam radio sa “Nil By Mouth”, pa osjećam kao da sam zadovoljio tu potrebu. Nemam listu želja. Većina likova koje sam igrao su mi jednostavno došli, nikada ih nisam jurio.
Da li bi pristao da igraš Hitlera?
Već su mi ponudili da tumačim njegov lik, ali nisam želio. Nudili su mi i Čarlsa Mensona, ali mi to nije bilo interesantno, nisam želio da idem u tom pravcu. Ovo sada je film i o ljubavi, između Čerčila i Klementine, nešto poput ljubavnog pisma upućenog svim Britancima.
Da li je bila planirana odluka da sada igraš pozitivca, nakon puno negativnih likova u kojima smo te gledali?
Plaćali su mi veoma dobro za to, ali je uvijek postojao osjećaj sadržan u rečenici: 'Dovedite strašnog Gerija', pa sam postao toliko umoran da sam jednostavno rekao da ne želim više da igram zlikovce. Dajte mi da igram neke dobre ljude.
Tako je došao Sirijus Blek u Hari Poteru za kojeg se činilo da je zlikovac, ali se ispostavilo da je veoma dobar lik i kum glavnom junaku, a uslijedio je i Džim Gordon, nepodmitivi detektiv Gotama.
Ispostavilo se da je bila dobra odluka okrenuti brod u drugom pravcu i reći: “Nema više loših momaka, jer sam ja mali meda”. (smijeh)
Bonus video:
