Moja zemlja je i dalje Srbija i Crna Gora

Moji sportovi su tiši, ozbiljniji i traže više vještine, a to su ronjenje, jedrenje i lov. To su čudni sportovi za današnje generacije”
212 pregleda 30 komentar(a)
Vuk Kostić, Foto: Facbook.com/VukKosticFan
Vuk Kostić, Foto: Facbook.com/VukKosticFan
Ažurirano: 23.12.2017. 14:34h

Srpski glumac Vuk Kostić nedavno se vratio na male ekrane sa drugom sezonom krimi serije “Ubice mog oca”, a kako kaže, i sam je pogledao prvu epizodu koja mu se veoma dopala.

“Igrao sam predstavu u ponedjeljak, pa sam je gledao u repriznom terminu i super je, baš mi se sviđa”, priča za “Vijesti” Kostić i dodaje da nema problem poput nekih kolega koji ne vole da gledaju sebe na ekranu.

“Nije mi problem, niti mi je čudno. Iza sebe imam 40 filmova i gledao sam puno puta sebe u filmovima i serijama”, odgovara on, a potom objašnjava da projekte u kojima glumi ipak ne doživljava kao publika.

“Zato što se sjećam svakog snimanja kadra, šta sam jeo tada, da li je bilo mnogo vruće... pa ne mogu da se uživim u radnju, ali sam siguran da je ova serija vrhunska. To sam znao i dok smo je snimali”, tvrdi glumac, kojem nije bilo teško da se vrati u kožu svog junaka, inspektora Aleksandra Jakovljevića, koji pokušava da pronađe ubice svog oca, kako to govori i sam naziv serije.

“Nije ni u prvoj sezoni bilo teško uživjeti se u lik, ali definitivno mi je prijalo da se vratim toj ulozi i veoma opušteno. To je kao sa predstavom koju si već igrao, pa znaš kako sve to ide”, objašnjava on.

S obzirom na to da su mnogi mediji u Srbiji najavili da druga sezona nosi više akcije, Kostić je bio raspoložen da odgovori i na pitanje da li je za njega to značilo snimanje zahtjevnijih scena i naporniji rad na setu.

“Nije bilo naporno, jer ja to volim da radim. San svakog dječaka je da igra Jakovljevića, da se juri sa kolima i da puca manevarski ćorcima, ne naravno pravim mecima”, smatra on, a zatim otkriva kako se pripremao za lik inspektora.

“Imam, bogu hvala, dosta drugara koji su iz tih bezbjedonosnih struktura, imao sam i strica koji je bio inspektor u policiji. Tako da sam sve to sve već znao i prije početka snimanja”, tvrdi glumac.

Iako kaže da je ostvarenje dječačkog sna da glumi policijskog inspektora, Kostić ipak otkriva da ne bi mogao da se bavi tom profesijom u stvarnom životu.

“Ne. Ne vjerujem. To je veoma stresno. Ne bih mogao da gledam sve te strahote svakoga dana. Mislim da mi to ne bi prijalo. Nisam čovjek koji bi mogao da gleda kriminal. Jedino bih mogao, ako se radi sa oružjem, da budem vojnik, jer on brani svoju zemlju, a ovo je nešto drugo”, konstatuje Kostić, čiji je lik zaljubljen u koleginicu forenzičarku, a koju igra Nina Janković.

Na pitanje da li bi mogao da radi kao forenzičar, Kostić odgovara da se ni tu ne bi pronašao.

“Nikako! Ja se tim ljudima divim, jer da bi se bavio time moraš imati posebnu etiku i stomak, da bi mogao da se susrećeš sa takvim strašnim stvarima. To je za mene noćna mora, koju ne bih volio nijednom da sanjam”, ističe glumac, svjestan “da i taj posao neko mora da radi”.

“Ti ljudi puno pomažu, jer je forenzika veoma uznapredovala i neviđeno je koliko ta oblast pomaže policiji. Sada mogu da pronađu čovjeka uz pomoć brisa, opuška cigarete i to je veoma važno i vrijedno i njima svaka čast”, poručuje on.

U međuvremenu, glumac je snimio i film i seriju “Meso” u kojoj igra sa Igorom Đorđevićem, Nikolom Pejakovićem, Marijom Pikić i drugima.

“Tu igram potpuno suprotni lik, razbojnika, đubre”, uz smijeh pojašnjava Kostić koji se slaže da je upravo ta mogućnost igranja različitih likova najveća čar glumačkog posla.

“Jednog dana si princ, drugog kralj pa onda lopov i stalno mijenjaš. To je najveća draž”, ističe on, a zatim izdvaja najveći glumački izazov u karijeri.

“Sigurno 'Velika drama' Siniše Kovačevića koju igram u Narodnom pozorištu u Beogradu već 17 godina. To mi je bilo najčarobnije”, rekao je Kostić o predstavi u kojoj igra glavni lik, Milorada Vučića.

Ova predstava prati crnogorsku porodicu koja naseljava oblast Vojvodine poslije Drugog svjetskog rata, a srpski glumac tumači lik Crnogorca. Iako fiktivni Crnogorac, Kostić često dolazi u Crnu Goru kod svojih kumova i prijatelja, a to se kako kaže, neće promijeniti.

“Dolazim sigurno jednom ili dva puta mjesečno, bez obzira na to da li je zima ili ljeto. Crnu Goru smatram svojom zemljom, odnosno moja zemlja je i dalje Srbija i Crna Gora”, poručio je on.

U fudbalu iz ljubavi prema OFK Beograd

Kostić je nedavno postao jedan od potpredsjednika skupštine OFK Beograd, što je, navodi učinio iz ljubavi prema klubu, a ne zbog toga što želi da bude “fudbalski funkcioner”.

“Taj klub je pao mnogo nisko u srpskoj ligi, nije čak ni u drugoj i ja sam tu čisto iz romantičarskih ideja, nemam ni platu”, kaže on i ističe da je veliki navijač ovog kluba, te da je tu ljubav naslijedio od oca (Mihajla Pljake Kostića).

“U fudbal se naročito i ne razumijem, da budem iskren, osim trčanja. Igram ga sa kumovima i drugarima, čisto da im pravim društvo. Kao i sva normalna djeca igrao sam fudbal kada sam bio mali, ali nisam nešto previše opčinjen tim sportom”, tvrdi Kostić, koji je poznat po drugim sportskim aktivnostima.

“Moji sportovi su mnogo tiši, ozbiljniji i traže više vještine. Nema puno ljudi koji mogu da ti prenesu interesovanje za sportove kojima se ja bavim, a to su ronjenje, jedrenje i lov. To su čudni sportovi za današnje generacije”, kazao je on.

Bonus video: