Sjajna ekipa glumaca okupila se da odigra “do sada neviđenu” verziju, kako su organizatori saopštili, kultnog komada Dušana Kovačevića “Balkanski špijun”, a da stvar bude ljepša - događaj je organizovan u dobrotvorne svrhe.
Dragan Bjelogrlić (uloga Ilije Čvorovića), Mima Karadžić (Đura), Vesna Trivalić (Danica), Branka Katić (Sonja) i Gordan Kičić (Petar Markov) odigrali su ovu popularnu predstavu, koja je opisana kao prva “Zoom” predstava u Evropi i privukli nevjerovatan broj gledalaca koji su je ispratili onlajn - čak preko 200 hiljada.
Zato se se slobodno može reći da je ovaj događaj u organizaciji Mozzart Sporta potpuni uspjeh.
Predstava “Balkanski špijun” puštena je u etar za Pravoslavnu novu godinu, a mogla se pogledati na Mozzartovom YouTube kanalu.
Od publike se tražilo da šeruje link ove humantirane predstave, a svakim šerom Mozzart je povećavao iznos donacije koja išla za pomoć Udruženju dramskih umjetnika Srbije.
Osim toga, cijela postava glumaca odrekla se honorara, koji su takođe donirani.
Srpski glumac Gordan Kičić opisao je ovu ideju kao fenomenalnu i za “Vijesti” pričao o tome kako je došlo do toga da učestvuje, te prenio utiske sa događaja i odgovorio na pitanje da li se nešto slično može očekivati i u narednom periodu.
“Pravo da vam kažem, meni su se javili iz te produkcijske kuće, to je bila njihova inicijalna ideja, zajedno sa udruženjem dramskih umjetnika. Njihov je bio predlog, sad ja ne znam ko je rekao što će ko da igra, ali samu ideju kada su mi iznijeli, kada su mi rekli da žele da naprave to i da je u pitanju dobrotvorni događaj, ja sam sa velikim zadovoljstvom prihvatio”, kazao je on na početku razgovora za “Vijesti”.
Kako su dijeljene uloge i kako ste se pripremali za ovaj događaj?
Dobra je podjela uloga bila, sasvim logična, meni je pripalo da igram ovog podstanara. Razgovarali smo dosta o tome što i kako da odradimo, Nemanja Ćeranić je bio reditelj predstave i par dana prije nego što smo to radili smo se čuli vidjeli, razgovarali uglavnom preko zooma i sve je prošlo glatko. Nije nam puno trebalo. Posebno mi se svidjela ekipa koja se okupila.
Kakav je bio odnos sa ekipom i rediteljem budući da ste svi već stari znanci?
Fenomenalno, toliko je sve išlo lako jer su svi bili veoma raspoloženi da to uspije i nekako se osjećala dobra energija i to se i vidjelo sa druge strane na snimku predstave, odnosno na tom događaju koji smo uspjeli da odradimo, tako da je zaista bilo veliko zadovoljstvo učestvovati u cijeloj toj akciji.
Kako vam je izgledalo učešće Zorana Kesića, budući da on jedini u ekipi po vokaciji nije glumac, mada i u njegovom poslu ima nekih glumačkih elemenata?
Odlično, on je super odradio svoj dio posla, baš se odlično uklopio, nekako mu je prirodno to išlo. Ne znam kako da izrazim koliko sam zadovoljan što je sve dobro prošlo i presrećan što smo skupili taj novac za Udruženje dramskih umjetnika. Mislim da je to najveća donacija koju smo imali.
Kakvi su dalji planovi, hoće li se ovakva akcija ponoviti ili je priča zaokružena?
Mislim da je priča sad trenutno zaokružena, vidjećemo za dalje. Jako veliki broj ljudi je pogledao to i zbog toga sam istinski srećan, u nevjerovatno kratkom roku to je došlo do ogromnog auditorijuma. Za četiri, pet dana to je vidjelo preko 200.000 ljudi. Tako da je to stvarno fenomenalno.
Kako bi ocijenili godinu za nama i što se tiče vašeg rada i što se tiče srpske kinematografije za koju su mnogi kazali da je doživjela procvat?
Jeste, jako se puno snima, ne samo što se tiče kinematografije, već i televizijskog sadržaja koji se trenutno proizvodi u Srbiji. Nevjerovatno da se uprkos svemu toliko snima. Desili su se neki sjajni filmovi koji su pušteni za vrijeme korone. Ja sam imao tu sreću da moj film završi distribuciju prije početka cijelog ovog haosa oko pandemije koronavirusa, ali smo onda imali cijelu seriju pod nazivom “Mama i tata se igraju rata” koja je emitovana na televiziji pod koronom.
Tako da ne znam što bih rekao, nekako je bila baš čudna godina, čudno vrijeme, sve to što se radilo na televizijskoj i kinematografskoj sceni nije u srazmjeru sa onim što nam se dešava, ali sa druge strane je to i dobro jer nas tjera da budemo budni, da imamo motiva da radimo punom parom, pokazuje da se ipak nešto dešava, da nije sve stalo, da imamo što da radimo.
Negdje je spisak filmova koji su se borili da budu predstavnici Srbije u izboru za Oskara prikazao tu šarenolikost, tu je bio i vaš film, kakav je po vama bio izbor i što mislite o kontroverzama koje je izazvao?
Ne bih to komentarisao jer je to odavno gotovo. Mislim da je bila zanimljiva godina iza nas i vidjećemo što nam sve stiže. Puno filmova koji djeluju zanimljivo je završeno, sad će sačekati da budu pušteni u bioskope, što je isto prilično komplikovana situacija da tako kažem. Očekujete neku gledanost, imate neke planove što se tiče prikazivanja na festivalima i sličnih stvari, a to je sad sve prilično neizvjesno kao što i sami znate. A sa druge strane, ne mogu ni zauvijek filmovi da se čekaju, da se čuvaju... Tako da sve je to okej.
Kakvi su vam planovi za naredni period?
Trenutno pišemo drugu sezonu serije “Mama i tata se igraju rata”, s obzirom na to da je prva super prošla i da je naišla na veoma topao prijem, što nam je izuzetno drago. To je sad u toku.
Imam par nekih najava, ali vidjećemo, još ne mogu puno toga da otkrivam dok se neke stvari ne potvrde, jer prosto moramo vidjeti kako će se odvijati situacija sa otvaranjem i zatvaranjem bioskopa i festivala. Eto, to je situacija u kojoj se nalazim trenutno.
Bonus video:
