Bilo je dovoljno svega par epizoda da nova HBO produkcija, serija “Mer iz Istauna” (Mare of Easttown), osvoji pažnju publike i gledalaca širom svijeta koji iz sedmice u sedmicu nestrpljivo čekaju na nove epizode.
Serija je premijerno prikazana 19. aprila na HBO GO-u, kao i na njihovom televizijskom kanalu istog dana, a sjutra izlazi nova od svega sedam najavljenih epizoda.
Ova mini-serija prati detektivku iz malog grada u Pensilvaniji, Mer Šijan, koja istražuje lokalno ubistvo u trenutku kada se njen privatni život raspada, kratko otkrivaju producenti. Ono što ovu HBO produkciju čini još primamljivijom jeste što lik protagonistkinje tumači dobitnica Oskara, Emija i Zlatnog globusa, miljenica publike, ali i kamere - Kejt Vinslet. U jednom drugačijem izdanju, ona i ovoga puta dokazuje svoje glumačke sposobnosti i to da do perfekcije može iznijeti bilo kakav karakter.
Autor i scenarista serije je Bred Ingelsbi koji se vratio u svoju rodnu državu Pensilvaniju kako bi napisao seriju, a svih sedam epizoda je, možda neplanirano ali definitivno dobro, režirao Kreg Zobel. Oni su istovremeno i izvršni producenti, uz Pola Lija, Marka Rojbala, Kejt Vinslet, Gavina Okonora i Gordona Greja.
„Mer iz Istauna“ govori o mračnoj strani blisko povezane zajednice i istražuje kako porodične tragedije iz prošlosti definišu sadašnjost. Pored toga, kaže reditelj serije Kreg Zobel, ovo je priča o tome za šta je sve sposobna i šta sve može da iznese Mer Šijan iz Istauna.
U seriji glume i Džulijen Nikolson koja igra Lori Ros, Merinu najbolju drugaricu iz detinjstva, zatim trostruka dobitnica Emija Džin Smart koja igra Merinu majku Helen, dok njenu kćerku tinejdžerku glumi Enguri Rajs. Evan Piters je u ulozi detektiva Kolina Zabela koji pomaže Mer sa istragom, a još jedan dobitnik Emija Gaj Pirs ovoga puta igra lokalnog profesora Ričarda Rajana, dok Merinog bivšeg muža tumači Dejvid Denman.
U ostalim ulogama su Džo Tipet, Kejli Spini, Džon Daglas Tompson, Patrik Marni, Džejms Mekardl, Sosi Bejkon, Nil Haf, Kejt Arington, Rubi Kruz, Ejsa Dejvis, Inid Graham, Džastin Hurt Dankli, Izi King, Makenzi Lansing, Kameron Man, Kija Mekirnan, Džek Malhern, Entoni Norman, Dru Šid i Madlin Vajnstin.
Reditelj Zobel za sobom ima projekte “The Leftovers” i „Westworld”, a ovome se priključio nakon što je proces započet, jer je prvobitni reditelj bio u nemogućnosti da nastavi sa radom. Kako je došlo do saradnje, šta je bilo posebno izazovno, kako je bilo raditi sa Kejt Vinslet, ali i snimati u Pensilvaniji i prilagođavati se okolnostima pandemije virusa korona, otkriva Zobel i zaključuje da se ponosi postignutim.
Kako ste se pridružili ekipi serije “Mer iz Istauna”, kako je došlo do te saradnje?
Ja sam se seriji pridružio kada je kompletan proces već bio započet. Reditelj koji je bio u “prvoj postavci” je iz više razloga privatne prirode bio prinuđen da napusti projekat. Tako sam se ja priključio seriji neposredno nakon što je produkcija zapravo počela sa snimanjem. Angažovan sam sticajem okolnosti, a onda se saradnja nastavila i trajala duže od godinu!
Šta Vas je privuklo kod ove produkcije pa ste željeli i odlučili da preuzmete projekat u nezgodnim okolnostima?
Pročitao sam scenario i priča mi se odmah dopala! Ipak, mislim da ono što me je stvarno privuklo jeste tih nekoliko, ne čak ni scena/kadrova, već par tejkova, snimaka i određene teme koji su iz HBO-a već snimili i podijelili.
Takođe, mislim da su mnogi od nas oduvijek bili i jesu obožavaoci Kejt (Vinslet). Ja sam njen fan još od “Nebeskih stvorenja” (Heavenly Creatures), ali je nikada ranije nijesam vidio da radi i snima ovako nešto. Ubrzo, sve je bilo kao “O, pa to je super izbor!”. Kejt je pronašla zanimljiv novi lik u kakvom je ranije nijesmo mogli vidjeti i nadam se da sam i ja kao reditelj uspio to da prikažem i predstavim u seriji. Mer Šijan je vrlo sposobna osoba, ona je u stanju da sa sobom nosi veliki teret i da idalje radi svoj posao kvalitetno i da nastavlja dalje sa svojim životom. Serija je u suštini o tome - za šta ste sve i koliko sposobni. Na sceni, ispred kamera sve je prilično ozbiljno, ali ono što je zanimljivo sa Kejt u svemu ovome jeste da je ona i te kako zabavna i duhovita, a u isto vrijeme i namćorasta. Njen pristup je toliko jedinstven da sam se ja odmah dao na režiju i promišljanje o tome dokle ona može stići i kako da ja svemu tome dopriniesem.
Kako je bilo Vama kao jednom reditelju da upravljate čitavom serijom koja ima unaprijed određen broj epizoda i datume emitovanja?
Ovo je zapravo drugi put da radim na tome, nakon serije “One Dollar” koju sam radio za CBS All Access, a koju niko nije pogledao, ali sam ja ipak ponosan na nju. (serija je otkazana nakon jedne sezone iako je naišla na dobar prijem kod publike -prim.aut.). To mi je dalo mnogo inputa i razvilo mi perspektivu kako da se projektu posvetim ovoga puta. Vi ste nekako odgovorni za to što pokušavate istovremeno da vidite i šumu i svo drveće u njoj. Prema mom mišljenju, to što epizode izlaze sedmicu za sedmicom je pozitivna okolnost, jer znate da će ljudi procesuirati svaku od njih, a ne preletjeti ih. Konkretno u ovom projektu, s obzirom na to da je u pitanju drama-misterija, istinski izazov je bio kako da izgradimo i na neki način strukturiramo sve što radnja donosi, a imajući na umu mjesto i trenutak u kojem će se gledaoci i publika naći, odnosno na kojem su se prethodno zaustavili. O tome smo uglavnom Kejt i ja razgovarali skoro pa svakog dana.
O čemu se radi u seriji, kako biste je Vi predstavili?
Rekao bih da nije u pitanju serija koja prati samo policijsku ili detektivsku istragu. Nije proceduralna, nije uobičajena. Ja bih rekao da je možda u pitanju drama sa elementima detektivske misterije. Ipak, u mojoj glavi je to zapravo baš serija o ovoj ženi. To je realna priča, njen portret.
Koliko je ona, Mer, produkt mjesta i zajednice iz koje dolazi?
I te kako jeste. Mislim, mi smo se neprestano šalili oko toga - biti Mer...iz Istauna. Može se reći da i sâm naslov serije mnogo govori, iako je to, znate, veoma formalno, možda i previše uokvireno, za priču i sve ono što mi pokušavamo da dosegnemo i prikažemo. Bilo je ljudi iz tehničkog dijela ekipe koji su zapravo lokalci, potiču iz manjih sredina (i neke stvari su im bile potpuno normalne), dok bismo Kejt i ja znali da se pogledamo i začuđeno kažemo da nešto slično, na primjer, ne postoji u Los Anđelesu ili da tako nešto nećete vidjeti u Londonu, recimo... Upravo te stvari su vrlo specifične i posebne da smo baš njima i željeli da se posvetimo, odamo počast na neki način i tako tom mjestu udahnemo život.
Radnja serije je smještena u malom gradu u Pensilvaniji. Kako biste opisali svijet koji ste pokušali da kreirate, stvorite?
Mi to zovemo “Ex-urban” (područje udaljeno od centra metropole, na periferiji, ali urbano, naseljeno i adekvatno povezano u cjelinu koju čini sa ostatkom grada - prim.aut.). Ne baš prigradsko naselje, ali ne ni ruralno, nego možda najsličnije onim djelovima u Americi gdje ste izvan gradskog jezgra, ali je to mjesto gusto naseljeno.
Znate, Pensilvanija je potpuno ludo mjesto! Kada smo snimali, bili smo u Pensilvaniji i čekali smo na objavljivanje rezultata glasova u Filadelfiji kako bismo saznali šta se dešava sa predsjedničkim izborima. Toliko različitosti, drugačijih ljudi, ličnosti, mišljenja! Pensilvanija je bila jedan popriličan simbol radničke klase (blue collar), od samog osnivanja Laburističkog pokreta (koji štiti prava i interese radnika). Dakle, nosi takvu neku i energiju - udaljena je dva sata od Njujorka, ali vam se čini kao da ste i te kako daleko od Njujorka! Pokušali smo to da ispoštujemo. Ja sam sa juga, iz Džordžije, i iako primjećujem mnogo razlika, mogu reći da sam osjetio neku vrstu povezanosti sa Pensilvanijom, čak možda i samo zahvaljujući tome što dolazim iz mjesta koje nije u potpunosti kosmopolitski liberalno (kosmopolitski liberalizam - kritika zapadnjačke liberalne misli, zalaže se za prevazilaženje individualizma zarad potpuno inkluzivnog koncepta; polazište je ideja zajedništva svih i pretpostavka da sva ljudska bića duguju to jedni drugima, uprkos stvorenim granicama.)
Kako je pandemija virusa korona uticala na proces snimanja serije?
Svi su neprestano nosili “zaštitnu opremu”. Uporedo smo imali i relativno strogo razvijenu logistiku, čitav plan i program svega, što mislim da se pokazalo kao održivo. Nijednom nijesmo bili prisiljeni da pauziramo ili zaustavimo proces rada, za razliku od mnogih drugih projekata, što je samo po sebi veliko dostignuće, po mom mišljenju. Biću iskren: svakog jutra sam se budio zabrinut da ću baš tog dana saznati da ćemo morati da stanemo sa svim. Ali nijesmo, nije bilo tako. Takođe smo uspjeli i da shvatimo kako se snima na lokaciji koja je logistički bila mnogo zahtjevnija nego što inače jeste. U to vrijeme smo radili i sa 350 ljudi istovremeno, na šta sam ponosan!
Svakog jutra sam se budio zabrinut da ću baš tog dana saznati da moramo da prekinemo sa snimanjem. Ali nijesmo, nije bilo tako
To što epizode izlaze sedmicu za sedmicom je pozitivna okolnost, jer znate da će ljudi procesuirati svaku od njih, a ne preletjeti ih. Konkretno, u ovom projektu, s obzirom na to da je u pitanju drama-misterija, istinski izazov je bio kako da izgradimo i strukturiramo sve što radnja donosi, a imajući na umu mjesto i trenutak u kojem će se gledaoci i publika naći, odnosno prethodno zaustaviti
Bonus video:
