Serija “Beti” prati živote raznolike grupe mladih žena koje se probijaju kroz pretežno muški svijet skejtbordinga u Njujorku. Najbolje prijateljice, Kert i Dženej, osnivaju “ženski skejterski kružok“ i upoznaju Haniber, Indigo i Kamil u parku za skejtere. Ovih pet veoma nezavisnih, samosvjesnih i upečatljivih djevojaka ubrzo formiraju bliske veze koje im pružaju hrabrost da budu ranjive i istražuju svoje identitete. Dok prihvataju međusobne razlike, skejtbord zbližava ove žene, ali njihova prijateljstva i ambicije daleko prevazilaze ovaj sport.
U drugoj sezoni glavne junakinje se nose sa svim izazovima koje donosi odrastanje, a njihove muške kolege im postaju pravi saveznici. Radnja nove sezone odvija se krajem 2020. godine i pravi osvrt na pandemiju u Njujorku, gdje su maske i aktivnosti na otvorenom novi standard.
U glavnim ulogama su Nina Moran kao Kert, Didi Lavlejs u ulozi Dženej, Munber u ulozi Haniber, Rašel Vinberg kao Kamil i Adžani Rasel koja igra Indigo. Ostale uloge tumače Katerina Tanenbaum, Endru Darnel, Lil Dre, Roble Ali, Rad Perera, Izabel Palma, Danijel Melendez, Aja Aldamin, Florens Pedrosa Blejk Murad, Aleksander Kuper, Rejkvon Hajnz, Mozes Acevedo, Džuda Lang, Džo Apolonio i Sejdž Cezar.
Režiju potpisuje Kristal Mozel, koja je ujedno među izvršnim producentima serije, uz Alaju Sofiju Murad, Igora Srubščika, Džejsona Vajnberga i Eni Šmit.
Rašel Vinberg i Adžani Rasel govore o njihovim likovima u novoj sezoni “Beti”, temama koje su pokrenute u seriji, kao i o saradnji i prijateljstvu sa režiserkom Kristal Mozel.
Kako ste se osjećali kada ste čuli da će se snimati i druga sezona serije “Beti”?
Rašel Vinberg: Bila sam jako uzbuđena. Zapravo, kada smo saznale, bila sam sa Kristal na plaži u Montauku. Ona mi je rekla: “Snimamo drugu sezonu”, a ja sam bila presrećna zbog toga.
Ovo je sjajna šansa da više istražimo. Mislim da smo u prvoj sezoni mnogo rekli, ali uvijek smo željeli da pokažemo i ispričamo više o svijetu u kojem se nalazimo. Posebno smo htjeli da podijelimo sve lude priče sa kojima smo se susretale tokom prethodnih par godina. Pa smo i dobile tu priliku.
Adžani Rasel: Prvu misao koju sam imala bila je: “Pretpostavljam da se ljudima sviđa”. Drago mi je što sam imala priliku da predstavim žene, crnkinje u svijetu skejtbordinga, kao i kretanje kroz Njujork dok pokušavate da odrastete i shvatite ko ste.
Odnosi u glumačkoj ekipi izgledaju vrlo prirodno. Kako je bilo raditi zajedno sa čitavom ekipom na ovoj seriji?
Adžani Rasel: Svi smo mi prijatelji. U jednom periodu sam i živjela sa Kristal, režiserkom “Beti”, a Rašel je nekoliko godina živjela sa Munber. Svi smo kao porodica, a takođe smo i bliske jedne sa drugima.
Rašel Vinberg: Takođe smo navikli raditi takve stvari, kao što je snimanje u ovom maniru. Mislim da kada ste skejter, uvijek imate kameru na sebi dok izvodite trikove i imate grupu koja se međusobno bodri, a takav je osjećaj i kada snimate sa njima.
Ponekad dođete na set i ne osjećate se tako dobro, ali srećom imate svoje prijatelje da razgovarate i da vam pomognu da prevaziđete to. Onda se odjednom nađete u sceni gdje se smijete sa njima i osjećate se mnogo bolje.
Šta je to što se ističe u novoj sezoni, prema vašem mišljenju?
Adžani Rasel: Pa, oba naša lika prolaze puno toga u ovoj sezoni.
Rašel Vinberg: Da, slažem se. Sviđa mi se kako je ovaj put pisac dobro spojio svakog prijatelja u toj prijateljskoj grupi. Tako smo dobili priliku da vidimo preplitanje priča i bilo je jako zabavno raditi to. Adžani i ja smo se zabavljale radeći naše scene.
Adžani Rasel: Naši likovi su zaista istražili svoje međusobne odnose. Vođenje više individualnih razgovora između dva lika zaista vam omogućava da vidite ko su oni i otkrijete njihove vrijednosti i moral, kao i šta ih zaista motiviše.
Bilo je toliko nevjerovatnih i fundamentalnih tema koje su istražene u seriji, koje su je činile aktuelnom i još uvijek je čine, poput “Black lives matter”, Brione Tejlor (crnkinja koja je slučajno ubijena) koja je prikazana kroz lik Karen. Zašto su vam ove teme bile važne?
Adžani Rasel: Serija je zasnovana na našim životima, tako da će se serija razvijati i rasti kao i mi. Kao što to čini i svijet.
Rašel Vinberg: Takođe, napisana je tokom karantina kada su se počele dešavati te stvari. Naravno, kada ste u središtu toga, to će se naći u scenariju, jer se sve to dešava pred vašim očima.
Još jedna zanimljivost u seriji je pažnja posvećena detaljima u pozadini. Na primjer, ako pažljivo pogledate vidjećete plakate koji precizno prikazuju šta se trenutno događa u svijetu. U uvodnom snimku ulice, gledaoci će vidjeti napuštena mjesta zbog karantina - toliko je vjerodostojna onome što se događalo par mjeseci ranije.
Fanovi obožavaju vaš stil oblačenja u seriji. Jeste li uspjeli unijeti svoj modni stil u seriju?
Adžani Rasel: Da, definitivno jesmo. Mislim da modni ukus naših karaktera ponajviše zavisi od nas samih. Pošli bismo do garderobe i birali garderobu po principu: “Nosila bih ovo sa ovim”, “ovo izgleda dobro”, “O, modni detalji”.
Rašel Vinberg: Odjeća koju likovi nose je zapravo poboljšana verzija onoga što mi već nosimo. Svi se pretežno oblačimo kao i naši likovi.
Adžani Rasel: Ali kada bismo imali novca i više vremena za kupovinu i kada bismo mogli da uložimo više truda u to.
Koji su djelovi bili najteži za snimanje?
Rašel Vinberg: Mrzjela sam sve djelove u kojima smo se Adžani i ja morale oblačiti u odjeću u kojoj je mom karakteru trebalo biti neudobno. Jer, naravno, u toj sedmici sam imala menstruaciju, pa se zbog toga već nisam osjećala kako se inače osjećam. Nositi usku garderobu u kojoj se moj lik zapravo osjeća nelagodno mi je bilo najteže.
Adžani Rasel: Sve interakcije koje Indigo ima sa muškarcima su jednostavno užasne i možete vidjeti da je omalovažavaju. Možete vidjeti da u tim situacijama ovi muškarci ne poštuju žene i to je mizoginija, a te scene predstavljaju traumu koju sam doživjela. Ne govorim samo o romantičnim vezama, već mislim i na šetnje ulicom, taj način interakcije sa strancima, gdje samo pomislite: “Odakle vam smjelosti da tako razgovarate sa nekim?”.
Kako je bilo raditi za HBO?
Adžani Rasel: Nevjerovatno, ali naravno bilo je drugačije i intenzivnije, jer naš zajednički rad u prošlosti je bio mnogo opušteniji. Ovo je HBO! Tako da smo osjećali da: “Moramo da pojačamo našu igru”. “Skate Kitchen” je bio slobodan film. Iskreno, bile smo samo mala grupa drugarica.
Kako se osjećate povodom emitovanja serije?
Adžani Rasel: Prestravljena sam!
Rašel Vinberg: Serija je za naše vršnjake. Ona je za djevojke i ljude koji su slični nama. Dakle, to je sve što je u stvari važno. Šta god je neko drugi htio da kaže, zapravo nije važno. Nije za svakoga.
Adžani Rasel: Napravili smo seriju za određenu ciljnu grupu, za ljude koji su poput nas. Za one koji su nedovoljno zastupljeni ili pogrešno predstavljeni.
Rašel Vinberg: Mislim da je to serija sa kojom se svi mogu povezati, ali fokus je na našim vršnjacima.
Kako je bilo raditi sa Kristal?
Rašel Vinberg: Ona je poput člana porodice. Znamo je oduvijek, a i živjeli smo sa njom. Jako smo bliski i sarađujemo. Zapravo smo toliko bliske da se ponekad i posvađamo, jer: “Ne želim to da kažem” ili “Zašto ne bismo to rekli”, a ona bi na to odgovorila: “Ja sam režiser” i očigledno je da se svi međusobno poštujemo, ali je zabavno šaliti se.
Generalno gledajući - ona je vrlo uviđajna za ono što imamo da kažemo i uvijek sluša naše mišljenje, a i takođe nas pita šta mislimo o nekim stvarima.
Adžani Rasel: Ona nas mnogo podržava i nije još jedan bijeli reditelj-producent koji priča priču o ovoj grupi ljudi koju pritom pogrešno predstavljaju. Mi pričamo svoje priče i zato mislim da je serija “Beti” bila toliko uspješna koliko je autentična i iskrena. Ona je otvorena za saradnju sa nama.
Šta biste izdvojili iz cijele serije, imate li neku uspomenu koje ćete se sjećati?
Adžani Rasel: Kada je moj lik bio zakačen za žicu, kada sam lebdjela. Ta scena je bila zabavna.
Rašel Vinberg: Kada smo vozili skejtbord u uvodnoj sceni. To je bilo stvarno super jer su blokirali cijelu ulicu u Sohou, a bilo je prekrasno okruženje i možete vidjeti Boveri. Samo sam neprestano razmišljala: “Ovo je stvarno super i stvarno smo u gradu i radimo ovo. Ne znam hoćemo li ovo ponavljati”. To je jedan od tih trenutaka.
Mogućnost da budete uzor koji vam je falio tokom odrastanja
Na internetu je bilo toliko pozitivnih reakcija mladih žena u vezi sa prvom sezonom. Da li ste dobijali dirljive poruke obožavaoca?
Rašel Vinberg: Da, puno njih. Dirljive su čak i ako su, kao neke od njih, “samo” poruke poput “Počeo sam da vozim skejt zbog tebe.”
Adžani Rasel: Naročito kada smo svi zajedno, ljubavi je puno.
Rašel Vinberg: Zapravo sam počela da vozim skejtbord jer sam gledala film “Lords of Dogtown” rediteljke Ketrin Hardvik. Gledajući film pomislila sam: “Ovo je baš kul” i baš mi se dopao lik Emili Herša, bila sam opsjednuta njime. Dakle, potpuno je nevjerovatno kada nam priđu ljudi i kažu da su počeli voziti skejt zato što su nas vidjeli u “Beti”.
Adžani Rasel: Moj uzor za skejtbording, tokom odrastanja je bila Redži iz crtanog “Rocket Power”, ona je bila animirani karakter sa ljubičastom kosom. Bila je jedina djevojka koja je vozila skejt. Gledala sam “X Games” i razmišljala sam: “To je kul, ali ne djeluje mi kao da pripadam tamo”. Oduvijek mi se sviđala vožnja skejta, tako da kada sam upoznala Ninu (Moran) sa 18 godina, ona je rekla: “Hoćeš da voziš skejt? Ne moraš više ništa reći”. Donijela mi je dasku za skejt, zauvijek sam joj zahvalna na tome. Imala je povjerenja u mene, koje ja sama nisam imala da bih započnem skejtbording.
Druga važna stvar za mene, a koja me drži motivisanom za rad u seriji “Beti”, jeste da budem uzor koji nisam imala tokom odrastanja. Tokom ove sezone snimala sam sa djevojčicom koja ima 10 ili 13 godina i rekla mi je: “Ne viđam mnogo ljudi koji liče na tebe ili imaju sličnu frizuru kao ti (u svijetu skejtbordinga)”, a ona je imala ogromnu prelijepu afro frizuru. Tako sam srećna što ova crna djevojčica ima toliko samopouzdanja u sebe, tako mlada i da može biti toliko introspektivna. Ponovo sam bila ganuta kada mi je prišla njena mama govoreći: “Tako mi je drago što vas je upoznala. Zaista je sjajno što ima nekoga na koga se može ugledati ko skejtborduje”. Djevojčica me pitala da li se možemo slikati, na šta sam ja odgovorila: “Naravno”, a onda sam joj rekla da moram ići, okrenula sam se i počela jecati. Nakon toga sam bila prilično emotivna.
Bonus video:
