Čak i ako niste gledali seriju ili vidjeli mimove koji su zavladali internetom - velike su šanse da ste čuli za Igru lignje (Squid Game).
Svi pričaju o ovom hiper-nasilnom trileru koji je postao ogroman hit otkako je prošlog mjeseca pušten na Netfliksu.
Štaviše, ova korejska serija - koja se bavi brutalnom igrom preživljavanja - na dobrom je putu da nadmaši “Bridžerton”, ljubavnu priču i tako postane najgledanija originalna serija svih vremena na ovoj platformi za striming.
Iako žanr serije nije nimalo nov, njena upečatljiva vizuelna estetika, likovi sa kojima možete da se poistovijetite i uznemirujuća studija ljudske prirode uspjeli su da pogode žicu publike širom svijeta.
Ubistva na igralištu
U seriji, grupa od 456 ljudi, prezaduženih i očajnih, uvučena je u igru preživljavanja u kojoj imaju šansu da odnesu kući 45,6 milijardi korejskih vona (39 miliona dolara) ako pobjede u nizu od šest igara.
Kvaka? Ako izgube, umiru.
Igre su sasvim proste - diječije razbibrige koje su igrali dok su odrastali.
A iznenađujući kontra punkt između nevine diječije igre i nasilnih smrti naveli su gledaoce da napeto prate radnju.
”Ljude je privukla ironija da odrasli koji su izgubili svaku nadu rizikuju svoje živote da bi pobjedili u diječijoj igri”, rekao je u intervjuu režiser serije “Squid Game” Hvang Dong Hjuk.
”Igre su proste i lake, tako da gledaoci mogu više da se usredsrede na svakog lika ponaosob umjesto na složena pravila igre.”
A tu je i element nostalgije.
Na primjer, igre sa slatkišima “Dalgona” iz treće epizode Korejci se sećaju kao one koju su rado igrali kao dijeca.
U ovom izazovu, igrači moraju pažljivo da isjeku oblik iz slatkiša od otopljenog šećera tankog kao papir uz pomoć igle.
Ako dobijete složeniji oblik, a slatkiš se polomi, gubite.
Jedan korejski korisnik je tvitovao:
”Zbog serije ‘Squid Game’ ponovo sam poželio da probam ‘Dalgonu’. Prošlo je 20 godina… Da li se one još uvjek prave? Mislim da ne mogu nigdje da ih nađem.”
Likovi kao što smo vi i ja
Stručnjaci uspjeh serije pripisuju i njenim likovima, od kojih su mnogi marginalizovani pripadnici društva.
Iako ih sve povezuju ogromni novčani problemi, oni dolaze iz svih sfera života.
Glavni lik, na primjer, nezaposleni je čovjek sa zavisnošću od kocke koji se muči da stekne poštovanje rođene porodice.
U igri on upoznaje djevojku sa tragičnom prošlošću koja je prebjegla iz Sjeverne Koreje i pakistanskog radnika kog izrabljuju poslodavci.
Kim Pjeong Gang, profesor za globalni kulturni sadržaj sa Univerziteta Sangmjung, kaže za BBC:
”Ljudi, naročito mlađe generacije, koji redovno pate od otuđenja i nezadovoljstva u stvarnom životu, izgleda da su se poistovjetili s ovim likovima.”
Kao i kod njenih komšija iz Istočne Azije, hiper-konkurentska priroda društva u Južnoj Koreji kod mnogih je raspršila sve iluzije.
Uprkos vrijednom radu, prosto nije moguće da svako dobije najbolje pozicije na univerzitetu ili dobre poslove.
Igre u seriji, koliko god smrtonosne bile, predstavljaju alternativni svijet navodno zasnovan na fer pleju.
Kako kaže jedan od organizatora igre u seriji: “Svi učesnici u igri su ravnopravni”.
Ljudima koji su doživjeli nefer tretman i diskriminaciju u spoljnom svijetu pružamo posljednju priliku da pobjede u fer takmičenju.”
Crveno svetlo, zeleno svetlo
Zapadni mediji su uporedili “Squid Game” sa “Parazitom”, Oskarom ovjenčanim korejskim filmom iz 2019. godine koji se takođe bavi ekonomskom nejednakošću i nepravdom u društvu.
Ali u istočnoj Aziji, gledaoci su istakli da serija liči na japanski film iz 2014. godine “Kako je božja volja”. Film se bavi srednjoškolcima, ali ima sličnu liniju priče, a neki su čak optužili “Squid Game” za plagijat.
Na primjer, u “Kako je božja volja” takođe se pojavljuje tradicionalna diječija igra “Crveno svetlo, zeleno svetlo”.
U jednoj od najslavnijih scena iz “Squid Game”, ogromna robotska djevojčica koristi laserske oči da registruje igrače koji su izgubili igru. Oni potom budu ubijeni.
Međutim, režiser Hvang je odbacio ove optužbe, rekavši da ne postoji “nikakva veza” između dva djela, i da su paralele izvučene samo zbog žanra serije.
”Počeo sam da planiram ‘Squid Game’ 2008. godine, a scenario krenuo da pišem 2009. godine… sličnosti na koje se ukazuje čista su slučajnost i niko tu nije kopirao nikoga”, kaže on.
U svakom slučaju, sva halabuka koja prati seriju dovela je do zahtjeva za drugom sezonom, ali ljubitelji bi mogli da se načekaju.
”Nemam dobro razrađene planove za ‘Squid Game 2’”, rekao je on za Varajeti. “Umorim se samo kad pomislim na to.”
Zašto je “Squid Game” toliko popularna serija?
Na neki način slična “Igrama gladi” ili filmu “Kraljevska bitka” iz 2000. godine, serija se fokusira na grupu ljudi, očajnički zaduženih u Južnoj Koreji.
Prvo su prevareni (tada samo kao volonteri) da odigraju smrtonosni turnir dječijih igara, shvativši da im je ovo možda jedina šansa da osvoje novac koji im je potreban za preživljavanje.
Kloji Henri je ljubiteljka korejskih serija i ona kaže da se “Squid Game” izdvaja od ostalih.
”To nije nešto što se do sada stvaralo”, kaže ova 26-godišnjakinja iz Šefilda za Radio 1 Njusbita.
”U drugim serijama možete predvidjeti šta će se dogoditi, dok je ova više ‘vau’- šok koji niste očekivali.”
Ona smatra da nas likovi i intezivna gluma drže povezanim sa serijom.
”Emocije glumca koji igra Song Gi-huna su bile tako sirove da je bilo veoma zanimljivo gledati.”
Song Gi-hun je dopadljiv zavisnik od kocke sa velikim dugovima, koji se suočava sa gubitkom ćerke. On je glavni lik u seriji.
Kloji kaže da drama gledaocima, takođe, daje drugačiju percepciju Južne Koreje.
”Ljudi generalno smatraju Južnu Koreju velikom zemljom sa mnogo bogatih ljudi, pa je lijepo vidjeti i drugu stranu o kojoj se zapravo ne govori, poput borbe i siromaštva.”
Korejski uticaj je masovno porastao u Velikoj Britaniji.
Ljudi su ovdje u oktobru više nego ikada guglali teme povezane sa Korejom, prema podacima Gugl Trendova, dok je prošlog mjeseca Oksfordski rječnik engleskog jezika u svom posljednjem izdanju dodao 26 novih riječi korejskog porijekla kako bi se našli na ovom “grebenu korejskog talasa”.
Kao i u oskarovskom korejskom filmu “Parazit”, teškoće u “Squid Game” ga čine privlačnim međunarodnoj publici, kaže dr Haj Kjong-Li - koja istražuje uspon K-drame i K-popa na Kings koledžu u Londonu.
”Ove drame ili filmovi su zabavni i imaju nešto jedinstveno što može zadiviti ljude širom svijeta”, kaže ona i dodaje:
”Oni predstavljaju kritiku društva i društveno-ekonomskih uslova s kojima se ljudi mogu povezati kroz likove.”
Dr Li kaže da druge korejske drame dotiču pitanja društva, ekonomije i politike, ali “Squid Game” je bila daleko direktniji u svom pristupu.
”Ozbiljno je, poruka je ekstremna i mislim da oslikava ono što se trenutno događa.”
Nasilje, što znači da se emisija ne preporučuje nikom mlađem od 15 godina, dio je privlačnosti serije “Squid Game” za Kloji.
”Ostale korejske emisije mogu biti prilično umjerene, ne prikazuju krv, golotinju i zamagljuju oružje”, kaže ona i dodaje:
”Lijepo je vidjeti stvari koje ne očekujemo.”
Bonus video:
