Atraktivna crnogorska glumica Tihana Ćulafić igra glavnu žensku ulogu u prvom igranom filmu The Books of knjige, “Slučajevi pravde”. Njena uloga Marije, supruge glavnog lika Duška Mačeka (Veselin Gajević Gajo) bila je voma zahtjevna, no Tihana ju je na pravi način donijela.
“Podrazumijevalo se da ću da radim sa Buksovcima koliko god da mi je bilo mučan osjećaj nakon pročitanog scenarija. Kada sam pristala da igram Mariju jedino što sam htjela je da nađem neku dobru i udobnu poziciju odakle ću to i da uradim. Zaista je tu bilo i dosta kolegijalne i prijateljske priče, i onda je sve na snimanju bilo kako treba jer tu sam svoja na svome. Oni su fantastični profesionalci, tako da je sve bilo super”, priča Tihana za “Vijesti”.
Njena saradnja sa Buksovcima datira još od prije više od godinu dana, kada je sa njima snimala jednu reklamu.
“Ta reklama došla kao neka probna varijanta za film. Snimali smo to mjesec dana prije filma, iako sa ove distance ispada da je to bilo davno. Bilo je lako, zabavno, ljudi imaju puno iskustva, rada, snimanja, to je sve proteklo u najboljem mogućem redu jer oni nose poseban duh koji meni prija, zato sam i lakše pristala na ulogu Marije”, objašnjava ona.
Kako akciona krimi komedija sa primjesom crnog humora poput “Slučajeva pravde” nije se snimala do sad, mnogim glumcima trebalo je vremena da se priviknu na svoje uloge, a šta je to Tihanu najviše privuklo da zaigra u filmu Zorana Markovića Zonja, otkriva:
“Privukla me je pozicija žene u toj čitavoj brutalnoj priči detektiva, podzemlja, kriminala... Uopšte ta iskrivljena slika i pogled prema ženi, to je ono što me je najviše privuklo i što i danas puni snagom kada je film već osvaja bioskope širom Crne Gore”, ispričala je ona.
Njena uloga, kako kaže, bila je još teža i zahtjevnija jer se u većini scena pojavljuje polu naga, no, Tihana ne izaziva uzdahe samo na filmu, već se rado prisjetila i situacije sa premijere na Sarajevo film festivalu kada je zbog haljine ispod koje nije nosila grudnjak, bila primijećena na crvenom tephu, a o njenom stajlingu su pisali mediji širom regiona.
“Zaista sam zahvaljujući ovom filmu imala neka simpatična iskustva, a jedno od njih je svakako i ta premijera u Sarajevu gdje sam zahvaljujući izboru haljine izbila u prvi plan. Delikatno je to, ja sam privatno vrlo drugačija, ne mogu reći da sam stidljiva, jer sam glumica, ali ne volim da provociram takve stvari niti mi to nešto u žvotu znači. Bavim se glumom i scene poput onih u Slučajevima pravde ne smatram strašnim, jer to je samo posao. Više kroz Mariju gledam odnos prema ženskom tijelu koje je tema čitave uloge”, kaže sagovornica “Vijesti”.
Tihani ovo nije prvi film. Naime, mlada glumica igrala je jednu od uloga u prvijencu Ivana Marinovića “Igla ispod praga”.
“To je bila potpuno drugačija uloga. Inače me film najviše zanima. Priželjkujem sebi da se otvori ta priča u punom zamahu i da češće dobijam uloge i igram u filmovima“, ne krije svoja očekivanja Ćulafić iako je svjesna toga da se u Crnoj Gori mnogo manje snimaju filmovi nego u ostalim bivšim jugoslovenskim republikama.
“To što sam odlučila da živim u Crnoj Gori, ne znači da sam se ograničila i da ću samo ovdje da radim. Naprotiv, otvorena sam za sve moguće saradnje i van granica naše zemlje i smatram da mjesto mog boravka ne treba da utiče na to. Mislim da je moguće graditi uspješnu karijeru i sa ove pozicije iako je mnogo teže”, svjesna je Tihana.
Tihana je imala nekoliko projekata na kojima je učestvovala, a da su rađeni van granica Crne Gore.
“Sarađujem sa agencijama već neko vrijeme koje rade i sa inostranim produkcijama, a nadam se da je ovo tek početak i da će toga u budućnosti biti više. Mislim da je to priča koja se postepeno otvara, kao i da moje vrijeme tek dolazi” zaključuje ona.
Meni je tijelo instrument za rad i ne brinu me reakcije
Nema mnogo glumica koje bez kompleksa kroz filmove pokazuju svoje tijelo , a one koje su bile spremne da prihvate i takvu ulogu, mnogo su češće igrale u filmovima poput Nede Arnerić, Mire Furlan... No, Tihana se nada da uloga Marije neće biti presudna da joj dodjeljuju ovakve i slične uloge, već da će tokom karijere imati priliku da pokaže svoj talenat i kroz drugačije likove.
“O tome ne razmišljam jer me isključivo zanima umjetnička crta u svemu što radim. Meni je tijelo instrument za rad i ako ga čovjek/žena normalno nosi, onda ne treba mnogo da se brine kakve će reakcije izazvati”, smatra ona.
Bilo bi lijepo kada bismo mogli da više snimamo
I u tih malo filmova koji se snime kod nas, režiseri prednost daju gostujućim glumcima, no sagovornica smatra da nije to jedini problem.
“Generalno čini mi se da je proizvodnja nedovoljna kao i činjenica da je mali broj filmskih produkcija. Zato se glumac mora orijentisati na nešto što se radi van granica Crne Gore. Bilo bi lijepo kada bismo mogli da najviše snimamo kod nas i živimo od svog posla, ali, nažalost je to nemoguće. Smatram da neko mora da se pozabavi time i napravi neki plan jer ima toliko glumaca sa akademije unazad 20 godina”, savjetuje ona
Bonus video:
