Ljubitelji SF priče “Vremeplovčeva žena” (The Time Traveler’s Wife) nakon knjige, pa filma dobili su priliku da kroz čitav serijal koji im je ponudila produkcija HBO, a može se odgledati na platformi HBO MAX se upuste u ovu priču.
Knjigu je napisala Odri Nifeneger, pa su fanovi bili oduševljeni istom, a dobro je prošla i filmska adaptacija. Zato su sa nestrpljenjem iščekivali seriju koja je dugo najavljivana.
Glavne uloge povjerene su Rouz Lesli (Kler) koju je publika imala priliku da gleda i u seriji “Igra prestola” dok i Henrija tumači Teo Džejms. Serija se sastoji od šest epizoda, koje će nam donijeti mnogo više detalja od filma, a nastala u adaptaciji Stivena Mofata koji je bio zadužen za scenario, dok režiju potpisuje Dejvid Nater.
Kler je lijepa studentkinja umjetnosti, a Henri, pustolovni bibliotekar. Znaju se od Klerine sedme i Henrijeve dvadesetosme godine, a u braku su od njene dvadesetčetvrte i njegove trideset druge. Kler je pametna, vatrena i nezaustavljiva, i većinu života čuva nevjerovatnu tajnu.
Od svog šestog rođendana, ima imaginarnog prijatelja - ljubaznog i duhovitog čovjeka (koji je nekad mlad, nekad star) koji se pojavljuje u šumi iza njene kuće i priča joj priče o budućnosti. Posjete misterioznog Henrija su svijetle tačke njenog djetinjstva. Kako godine prolaze shvata da njen prijatelj nije izmišljen, već putuje kroz vrijeme i posjećuje je iz budućnosti - i to ne iz bilo koje, već iz njene.
Henriju je dijagnostikovan hrono-poremećaj: njegov genetski časovnik periodično se vraća na nulu i on tada putuje kroz vrijeme, a vuku ga trenuci emotivnih teškoća iz njegovog života, kako prošlog, tako i budućeg. Njegovi nestanci su spontani, njegova iskustva nepredvidljiva, nekad potresna, a nekad zabavna.
Kako je bilo donijeti ovu priču, otkrivaju glavni glumci Rouz Lesli i Teo Džejms...
Koga igrate u seriji “Vremeplovčeva žena”?
Rouz Lesli: Ja igram Kler Ebšir, koja je u stvari Žena Putnika kroz vrijeme. Ovo je priča o Kler i Henriju i koliko treba da budu dobri kad su zajedno. To je priča o putovanju njihove ljubavi i kakva je u opšte njena perspektiva. Kroz Kler učimo šta je živeti sa nekim i vidjeti u njemu ljubav, sa nekim ko može da putuje kroz vrijeme. Onda vidimo kako se sve to odražava na njena prijateljstva i na njene odnose sa porodicom. Vidimo koliko je teško prebroditi oluju u vezi Kler i Henrija.
Teo Džejms: Igram Henrija DeThambla, drugu polovinu para u priči “Vremeplovčeva žena”. On pati od nevolje, invaliditeta, jer ima tu sposobnost da putuje kroz vijeme i ne može to da kontroliše - ne zna kada će se to dogoditi. On upoznaje ljubav svog života, Kler Abšir, ali se stalno udaljava od nje svojom nesposobnošću da ostane u jednom vremenu i na jednom mjestu. To je nekako priča puna nade i ljubav, ali je i prilično tragična na mnogo načina.
Igrate isti lik u različitim godinama. Koji je bio tvoj omiljeni?
Rouz Lesli: Bilo je jako zabavno prikazati lik u različitim fazama njenog života i videti razvoj kroz koji ona tada prolazi. Za mene je to bila ona od 16 godina jer sam najviše uživala igrajući je. Imala sam vrlo realistične ekstenzije za kosu što je to značilo odjednom sam imala kosu sve do kukova. Igrala bih se s time i vrtjela oko mojih prstiju što je nešto čega se sjećam da sam radila kada sam bila mlađa i imala dužu kosu. Tako da je bilo prilično nadrealno vratiti se u prošlost i pokušati da se sjetim kako je to bilo kad sam bila šesnaestogodišnjakinja. Stiven Mofat začinio je scenario komedijom tokom određenih scena, bilo je zaista prijatno osloniti se na to.
U suštini, o čemu je za vas priča?
Rouz Lesli: Pa za mene, smatram da je Kler u potpunosti posvećena ljubavi koju osjeća prema Henriju. Mislim da je to za divljenje i izvanredno - da je spremna da sačeka, i da ima nevjerovatnu dozu strpljenja i razumijevanja. Veoma su istrajni u tome kao para da ovaj odnos, bez obzira na sve prepreke, funkcioniše. Osjećam da je to poruka i ona je izvanredna i lijepa: oboje su na ovom putu zajedno nepokolebljivi u svojoj vjeri da se posvete tome i da se potrude da njihova veza funkcioniše najbolje što mogu. Ta istrajnost za njihovu ljubav je nešto čime sam bila obuzeta dok sam igrala ovu ulogu.
Teo Džejms: Mislim, teško je to sumirati na neki način jer postoji toliko mnogo stvari. Znate, radi se o sjećanju. To je takođe neka vrsta paralele jer se na taj način bavimo traumatičnim događajima u našim životima, bilo da se radi o zlostavljanju koje Kler trpi; ili Henri koji je morao da se izbori sa gubitkom majke, sve je to oblikovalo njihove živote. Ali srž toga je, mislim, pitanje može li ljubav prevazići vrijeme? Da li je ljubav veća? Ima li besmrtnosti i da li je ljubav izvan prizora ljudskog tijela? Može li se ljubav uzdići iznad svega toga? Znam to zvuči bezobrazno, ali na neki način jeste: radi se o tome da ljubav pobjeđuje sve, iako je na kraju osuđena ljubavna priča.
Kako biste branili da Henri posjeti Kler kao mladić?
Teo Džejms: Smiješno je jer knjiga nikada nije bila problem. Mislim da je Važno je zapamtiti da Henri upoznaje Kler sa 28 godina. On ima 28 godina, formiran je čovjek i upoznaje 20-godišnjakinju. Oni se sastaju, imaju iskušenja i nevolje, oni zaljube se, vjenčaju, odluče da žive zajedno. Kada je sreo Kler, i upoznao, zavolio, oženio se njom. Vraća se u prošlost kako bi se družio sa ljudima do kojih mu je stalo, upoznao ih i na mjesta koja su mu najvažnija. On se recimo ne vraća u period kad mu je majka umrla, a on bio dijete, u vrijeme kad su se njegovi roditelji upoznali, već se vraća u prošlost da upozna mlađu verziju njegove žene. Mislim da to nije bio problem u smislu, to je kao da smo ti ili ja poznavali našeg partnera i bili sa njima 15 godina, i odjednom dobijamo uvid u njihovu malu verziju njih samih. To putovanje kroz vrijeme je na neki način i metafora za pamćenje i kako se ono razvija u vezi. Postoji dublja filozofska priča o kokoški i jajetu - kada se dogodio početak veze? Ali mislim da to nema veze sa prikladnošću u vezi, mislim da je to samo koncept putovanja kroz vreme i paradoks toga.
Mnogo je napravljeno o vašoj hemiji zajedno na ekranu...
Rouz Lesli: Mi se volimo! Imali smo veliku sreću kada smo prvi put došli za početak snimanja u Njujorku, imali smo tri ili četiri nedjelje probe prije našeg prvog snimajućeg dana. Bilo je to vrijeme koje je omogućilo Teu i meni da upoznamo jedno drugo; da osjetimo ko smo; da se razumijemo prije nego što krene kamera, kako ćemo prikazati ove likove. Steven (Moffat) je vjerovatno posljednja osoba koja je ovo rekla, ali on je to tako briljantno napisao, dijalog između ova dva lika, posebno kada se upoznaju. On daje takvu neku vrstu lakog osjećaja svetlosti u njihovoj interakciji, kada ste nasuprot nekome ko je veoma dobar može samo da podigne scenu. Uvijek sam mislila da je gluma poput tenisa: ako imate veoma dobrog partnera, onda sami kreirajte svoju igru. Kao kao rezultat, veoma je radosno iskustvo dijeliti ekran sa tobom Teo!
Teo Džejms: Slažem se sa tim. Lako je kada imaš sjajnog glumca ispred sebe, kao što je Rouz, a onda imaš odličan materijal. Dio našeg posla je da se povežemo sa likova što je više moguće i učininimo ih da se osjećaju stvarnim za publiku, ali i za sebe u trenutku koliko je to moguće. Ali to su nam olakšali alati imali na raspolaganju.
Da možete da putujete u prošlost, gdje i kada biste otišli?
Rouz Lesli: Vratila bih se u prošlost da upoznam svoje roditelje i da ih upoznam prije nego što su mi postali roditelji. Voljela bih da upoznam svoju mamu u 20-im godinama, upoznam njen mozak, način razmišljanja i vidim ko je bila prije nego što sam je upoznala.
Teo Džejms: Baš bih volio da vidim kako će ljudska rasa izgledati za dva vijeka. To je, čini mi se, dovoljno dugo da se može mnogo toga desiti i na bolje i na gore, ali dovoljno je blizu da neće biti potpuno neprepoznatljivo mjesto. Sa globalnim zagrijavanjem, kakvu ćemo planetu ostaviti generacijama koje dolaze? Volio bih da vidim da li ćemo na kraju zabrljati gore, u odnosu na to kako je sad.
Bonus video:
