Dugoočekivani “Slučajevi pravde”, prvi film organizacije The Books of Knjige na oduševljenje velikog broja fanova, napokon stiže u bioskopske sale širom Crne Gore. Za film u kojem režiju potpisuje Zoran Marković Zonjo, a scenario Aleksandar Radunović Popaj vlada veliko interesovanje, pa su u Podgorici gdje je premijera zakazana za 11. oktobar u rekordnom roku rasprodate ulaznice. No već od 12. oktobra, film će se naći na redovnom repertoaru Cineplexxa, a istog dana biće organizovana i premijera na Cetinju. “Slučajevi pravde” biće prikazani i u ostalim crnogorskim gradovima, pa će ga prvi put u Budvi vidjeti 13. oktobra, dan kasnije u Tivtu i Nikšiću, 16. u Danilovgradu, 17. u Kotoru, 20. u Ulcinju, 23. u Baru, 28. u Beranama, 31. u Plužinama, dok će publika u Herceg Novom ovo ostvarenje moći da odgleda 1. i 2 novembra. Premijera u Pljevljima je 3. novembra, Bijelom Polju 6, Rožajama i Petnjici 9. novembra, Plavu dan kasnije, a u Andrijevicu stižu 11. novembra.
O filmu, kao i o detaljima na snimanju za “Vijesti” govori režiser i jedan od glavih protagonista, Zoran Marković Zonjo.
Za Vaš prvi film "Slučajevi pravde" vlada veliko interesovanje. S obzirom na to da su Crnogorci lijeni i da čekaju posljednji trenutak da kupe karte, je li vas iznenadila činjenica da su za prvu i drugu projekciju ulaznice bile rasprodate u rekordnom roku?
Pa i nije iznenađenje, ako se zna da je nevjerovatno veliko interesovanje bilo na svjetskoj premijeri u Herceg Novom kao i na Sarajevo film Festivalu, što nam je mnogo prijalo. U Sarajevu smo bili u selekciji od 29 ex-YU i evropskih filmova. Organizatori su odlučili da posebnu pažnju u vidu gala premijere dobiju samo hrvatski film “Agape”, “Senke na Balkanu” Dragana Bjelogrlića i naši “Slučajevi pravde”. Njihova očekivanja su bila da će Bjelogrlić svojom visokobudžetnom serijom epohe momentalno rasprodati salu, ali smo mi ipak ugrabili prvi.
Oni koji su gledali film ocijenili su da je mnogo bolji od istoimene pilot epizode. Koliko su vam kritike, koje ste dobili za pilot epizodu pomogle da film bude bolji?
Mislimo da je ovaj film generalno najbolja stvar koju su The Books of Knjige uradile ikad. Vjerovatno se poneko neće složiti sa tim kad pogleda film, ali uvijek treba da prođe izvjesno vrijeme da bi ljudima leglo ono što radimo. Znam da smo i kod pilot epizode dobijali užasne kritike, a sad je tim istim ljudima epizoda postala klasik. Vjerovatno će kod dijela publike identično biti sa filmom. Kako kaže jedan francuski šansonjer: “Nove pjesme postaju dobre tek onda kad postanu stare”.
Da li to što ste snimili film, znači da ste odustali od serije?
Priča iz ovog filma je zaokružena i vjerovatno neće biti njenog nastavka ni u vidu serije, ni u vidu nekog drugog filma. Za ostalo ćemo vidjeti. Sad treba popiti po brufen i dobro odmoriti.
Sa dosadašnjim skečevima i projektima koje ste radili, uspijevali ste da nasmijete narod, no film ne donosi samo smijeh, već mnogo ozbiljniju priču. Otkud ideja da se snimi baš krimi komedija? Bilo koji žanr može biti pogodan okvir za naše nenormalne priče. Pošto sam ljubitelj američke serije “Zakon i red” i jako mi se sviđa stil kojim je rađena, predložio sam drugarima da to bude smjer u kojem ćemo postaviti naše likove kad je ideja serije bila aktuelna. Naravno, to je i jeftinije u odnosu na neku naučnu fantastiku, ratni spektakl ili recimo, istorijsku dramu. Drago mi je što smo postigli da to ne bude samo glupa komedija koju će ljudi zaboraviti čim izađu iz bioskopa.
Od trenutka kada je nastala ideja, do završetka filma prošlo je dosta vremena. S obzirom na to da se u Crnoj Gori do sada nijesu snimali slični filmovi, koliko je bilo teško obezbijediti novac za ovaj projekat?
U našoj državi, kad je u pitanju kultura, novac za kreativne vizije ne tražiš, nego ga prosiš. Često se ne osjećamo bolje od malih Roma koji na ulici traže euro od prolaznika. Ovaj put, srećom, bilo je dostojanstvenije jer smo za uzvrat sponzorima mogli ponuditi proizvod koji će izazvati veliku pažnju i biti aktuelan godinama.
Bioskopski film je ipak medij koji ostaje u vremenu pa će špica biti dokument i počast onima koji su pomogli da se snimi jedan ovako neobičan projekat. Kao što sad mislimo, da je Cetinje u doba Kralja Nikole bilo metropola jer je imalo deset teniskih terena, tako će možda neko za sto godina kroz naš film pomisliti da je cijela Crna Gora u tom trenutku bila avangardna. A nije, naprotiv.
Igrati u ostvarenju poput “Slučajeva pravde”, često i za glumce zna da bude veliki izazov. Koliko je bilo teško doći do Nikole Pejakovića, Nebojše Glogovca, Zenita Đozića, Izudina Bajrovića koje ćemo gledati u ovom filmu?
Sve su to ljudi koji znaju za rad The Books of Knjige pa im je prijao naš poziv. Samo se Izudin pitao da li će nam se moći prilagoditi pošto je od onog profila preciznih glumaca koji se striktno drže scenarija. Sa Koljom, Glogovcem i Zenitom nije bilo nikakve dileme da li će se uklopiti jer su to veliki majstori kojima improvizacija nije strana.
Zapletima film do kraja drži pažnju gledalaca. Koliko na taj efekat utiče činjenica da u “Slučajevima pravde” ne postoji podjela na pozitivne i negativne likove, na koje najčešće nailazimo u kinematografiji?
Činjenica da nema klasične podjele na pozitivce i negativce može biti vrlo naporna jer se emocija gledaoca želi uhvatiti za nekog od likova i poistovijetiti se sa njim, ali kod ovog filma to se ne dešava jer su svi ti naši protagonisti zapravo antagonisti, i uz to vrhunske budale. Zato gledaoca nosi stihija dešavanja iz scene u scenu, i dok bez čvrstog oslonca pluta filmom, šamaraju ga čudne replike i događaji. Nama se takav izraz sviđa i zadovoljni smo činjenicom da smo snimili film koji ne liči ni na jedan film sa našeg jezičkog područja od kad je izmišljeno snimanje filmova.
Jedan od klišea domaćeg filma je i sirovi seks kojeg u “Slučajevima pravde” i te kako ima. Je li bilo prijatno ili neprijatno snimati takve scene?
Ima jedna scena seksa u filmu koja ne može gledaoce ostaviti ravnodušnom. Do sada su reakcije publike varirale od zgražavanja do zarazog smijeha. Nama je bilo jako zabavno snimati tu scenu jer tako nešto mislim da nije rađeno ni u svjetskim okvirima, i unaprijed smo se radovali efektu šoka koju će ta situacija izazvati. Čini mi se da u tom smislu “Slučajevi pravde” pored zabavnog posjeduju i umjetnički kvalitet, jer ima nekoliko stvari koje su do sada neviđene na filmu.
Planirali ste da premijeru napravite skoro u svim gradovima, ne samo Crne Gore, već i ostalih jugoslovenskih republika. Gdje još za “Slučajeve pravde”, sem u Crnoj Gori, već sad vlada veliko interesovanje?
Pošto samo Podgorica, Budva, Tivat i Mojkovac imaju regularnu bioskopsku salu i tehniku za prikazivanje, naš distributer ART Vista sistemom mobilnih bioskopa donijeće film u sve gradove Crne Gore. Potrudićemo se da u svakom od tih gradova napravimo lokalne premijere i predstavimo ekipu filma publici. U Srbiji ćemo to uraditi sa nekoliko velikih gradova, a u BiH samo u Banja Luci. Distributer će se potruditi da film dođe i u druge države bivše Jugoslavije, ali i u neke države Evropske unije.
Film je prikazan na festivalima u Herceg Novom, Sarajevu, Mojkovcu. Hoće li “Slučajevi pravde” nastaviti svoj festivalski život?
Nismo imali vremena da se bavimo slanjem filma po festivalima jer nam je bioskopska distribucija prioritet. Ono što je u planu, a što se nekako samo od sebe desilo, su pozivi za festivale u Mostaru, u Stokholmu i Angersu u Francuskoj. Tom problematikom ćemo se više baviti u januaru kad prođe talas prikazivanja u bioskopima kući, i u regionu.
Pored toga što si bio zadužen za režiju, igraš i jednu od glavnih uloga. Koliko je bilo teško uskladiti sve to na snimanju?
To je pakleno iskustvo, ali i to bi bilo donekle podnošljivo da se uz to nisam bavio i producentskim i organizatorskim poslovima. Srećom sam kod Popaja preko veze sredio da se moj lik ne pojavljuje u nekim komplikovanim scenama, pa sam koliko toliko sebi olakšao posao.
Imate li nešto specijalno u pripremi za podgoričku premijeru filma?
Zbog ogromnog interesovanja, projekcije filma će biti u četiri sale Cineplexxa Delta, i u svakoj sali će se ekipa filma pokloniti publici. Poslije projekcija idemo svi skupa na koncert grupe “Letu štuke” u Bokešku ulicu. Taj događaj su, na našu sugestiju, organizovali Culture Club i Turistička organizacija Podgorice. Čini mi se dobar razlog da ljudi u srijedu veče odlijepe glave od svojih mobilnih telefona i pogledaju film TBOK i koncert “Letu štuke” u paketu. Teško da može bolje.
Rodnija spriječio ugovor
Veliki broj poznatih ličnosti pojavljuje se u epizodnim ulogama. Jesu li svi na prvu pristali i koga bi još volio da si mogao da vidiš u “Slučajevima pravde”?
Da, svi su lagano pristali jer su to zapravo naši prijatelji koji su htjeli da pomognu. Žao mi je samo što nije došlo do saradnje sa Nikolasom Lindherstom, čuvenim Rodnijem iz “Mućki” jer je bio zainteresovan za jednu od uloga, ali se nažalost ispriječio ugovor sa BBC televizijom sa kojom je u tom trenutku snimao neku detektivsku seriju. A i on nam nije prijatelj.
Deda iz grupe Who See ispričao je koliko mu je na snimanju bilo teško da zadrži smijeh. Koliko ti je zbog takvih situacija bilo teže da “obuzdaš” ekipu?
Kad se ekipa smije na setu, a snima se komedija, to je znak da stvari idu u pravom smjeru i da nema potrebe za obuzdavanjem. Ipak, nije dobro kad se počnu smijati snimatelji jer onda ti kadrovi mnogo tresu i tehnički su neupotrebljivi. Kad pomenuste Dedu, on glumi policajca koji pokušava biti reper, sitnu ulogu sa velikim potencijalom pa mi je žao na kraju što nije dobio više prostora.
Ne možeš očekivati da te vani uvaže ako te ne cijene u tvom selu
Ove godine Crna Gora nema svog kandidata za Oskara. Kako je to moguće, s obizom na to da smo pored “Slučajeva pravde” imali još dva dugometrazna filma producirana u tekućem ciklusu? Pošto ove godine nijedan crnogorski film po mišljenju selektora Hercegnovskog filmskog festivala nije zavrijedio da se nađe u glavnom takmičarskom programu festivala, nekako je bilo logično da se ti filmovi ne kandiduju za Oskara. Ako ne možeš u svom selu biti uvažen, bilo bi naivno očekivati da te uvaži neko drugi.
Srećan sam što su moji muzički spotovi zaslužili pažnju
Ono na šta je publika gledajući film posebno obratila pažnju je i muzika. Jednu numeru u filmu ima mostarska grupa “Zoster”, a “Letu štuke” i “Dubioza kolektiv” su premijerno uzeli učešće duetskom pjesmom “Zemlja gori”, Nemanja Nedeljkovic iz niške Stereo Banane radio ostatak muzike... Koliko su ti poznanastva i rad na spotovima mnogih muzičara sa prostora ex-YU pomogli da i za taj dio okupite sjajnu ekipu?
Srećan sam što su moji muzički spotovi zaslužili pažnju muzičara sa ex-YU prostora i što na neki način sugerišu da Crna Gora nije samo država prirodnih resursa, već i nekih kreativnih potencijala. To i respect koji TBOK uživaju u regionu su učinili da sam mogao birati ko će biti na soundtracku. Nadam se da će na kraju muzika iz filma biti objavljena na CD-u i digitalnim platformama kako je to sada praksa, a i da ću snimiti makar dva spota koji će podržati čitavu koncepciju.
Bonus video:
