Dok u Crnoj Gori nije poznata javnosti, Beranka Marijana Janković gradi uspješnu karijeru u svijetu kao glumica. Crvenim tepihom na dodjeli Oskara prošetala je 2013. godine, a film u kojem je tada igrala „Helium“ osvojio je tu prestižnu nagradu u kategoriji kratki film. Ove godine bila je nominovana za Robert Award u Danskoj, za najbolju sporednu ulogu, a možda će je na nekoj od narednih dodjela i osvojiti, s obzirom na to da je zaigrala u filmu čuvenog reditelja Larsa fon Trira.
To ostvarenje, „The House That Jack Built“, u kojem igra studentkinju, trenutno je u postprodukciji, kao i „Pijavice“, „Odd Job Man“ i „Vultures“ u kojima takođe glumi, a o svim tim projektima, glumačkom početku i ambicijama, Jankovićeva je pričala za „Vijesti“.
„Rodila sam se u Beranama, ali sam se preselila u Dansku sa roditeljima kada sam imala šest godina. Bila sam baš mala kada sam došla“, prisjeća se 35-godišnjakinja, koja je u Danskoj završila osnovnu i srednju školu, ali i Nacionalnu akademiju dramskih umjetnosti.
„Poslije osnovne škole sam završila tri godine u privatnoj školi glume, jer nisam htjela da idem u Gimnaziju. Odmah sam željela da se fokusiram na glumu. Nakon toga sam aplicirala za Akademiju, tada sam imala 19 godina“, pojašnjava Jankovićeva i dodaje da studenti pokušavaju i po pet godina uzastopno da se upišu, ali je ona imala sreće i primljena je nakon prvog apliciranja.
Uz to, ona se može pohvaliti i time što je prva strankinja koja je upisala tu Akademiju.
„Bilo je ljudi koji su poticali iz mješovitih brakova, Danaca čiji je jedan roditelj iz druge zemlje, ali ja sam prva glumica, strankinja koja je završila tu Akademiju i koja je uspjela da živi od glume“, objašnjava ona, a zatim ističe da je u Danskoj veoma uspješan i njen kolega i sugrađanin, Dejan Čukić.
„On je takođe iz Berana i prvi je Crnogorac, zapravo jedini koji je završio tu Akademiju, a ja sam krenula njegovim stopama. Bio bi je velika inspiracija, jer sam osjećala da imam talenat koji je insistirao da izađe iz mene, a on mi je bio uzor, podržavao me je, što mi je bilo veoma značajno na početku karijere“, priznaje glumica, a zatim otkriva kada se prvi put rodila želja da postane glumica.
„Jedina veza koju sam ja imala kao dijete sa Danskom su bile Hans Kristijan Andersen i njegove bajke, pa sam još tada zamislila da je ovo zemlja u kojoj mogu da uradim sve što poželim, kao da je čarobna. Sjećam se da kada sam tek došla, razmišljala sam o tome šta bih najviše voljela da budem, a profesija glumice je tada bio neki najveći uspjeh koji sam mogla da ostvarim“, prepričava ona. „Sve je počelo iz neke nevine pomisli djeteta da možeš da postaneš šta god želiš i eto, to mi se ostvarilo“, dodaje Janković, koja se odlično sjeća i svoje prve uloge.
„Moj debi poslije škole je bio u predstavi 'Romeo i Julija' u kojoj sam igrala Juliju, u pozorištu u Kopenhagenu. Počela sam sa dramatičnim ulogama. Poslije toga sam radila Elektru, pa Karmen i tako se nastavilo sa grčkim dramama, valjda imam taj srpski temperament koji odgovara tim velikim, dramatičnim i pozorišnim ulogama“, uz smijeh konstatuje Janković, koja se brzo preselila na filmska platna. „Uvijek me je više interesovao film nego pozorište, iako ga takođe mnogo volim. Ali bilo mi je zanimljivo kako na filmu možeš da ponavljaš scene i to kako možeš da napraviš život, kao u pozorištu sa publikom, tako na filmu sa kamerom. Prva uloga koju sam dobila je bila glavna u jednom danskom filmu i tako sam se valjda dokazala, da sam dovoljno dobra da me angažuju i za druge projekte“, smatra ona.
Nije trebalo dugo da se Janković probije u glumačkom svijetu, pa se danas može pohvaliti saradnjom sa Larsom fon Trirom.
„Do saradnje je došlo tako što su me oni zvali i tražili da odigram baš tu ulogu. Kada se radi o gospodinu Fon Triru, nema razmišljanja o tome da li je mala ili velika uloga, već kažeš 'Naravno. Da'“, priznaje ona.
„Jeste sporedna uloga, ali bilo je veoma interesantno raditi sa njim, zato što je on po meni jedan od najboljih svjetskih reditelja i do sada je 'Helium' bio najveći uspjeh, ne lično moj već za cijelu ekipu, reditelja, producente, scenariste, a ovo je baš velika stvar za mene - to što me je Fon Trir zvao da budem u njegovom filmu“, nastavlja glumica uz opasku da joj nije bilo bitno ni da li će se pojaviti u filmu tek toliko da zatvori vrata.
„Samo mi je bilo bitno da radim sa njim i hvala bogu desilo se, dobila sam ulogu, nisam statirala“, konstatuje ona uz osmijeh, a onda otkriva kakav je danski režiser na setu.
„On je u dobroj poziciji, jer je i veoma dobar pisac, pa je njegov scenario mnogo dobar, a kada imaš dobru priču i dobre glumce, onda zaista ne treba mnogo. Tako da je što se saradnje tiče bilo veoma lako, jer smo svi ušli u priču. To je najbolji scenario koji sam ja u životu pročitala iako je malo 'hard kore'“, osvrnula se Jankovićeva na snimanje.
„Sva pitanja koja kao glumac možeš da imaš, imaju odgovor ako je scenario dobar. Tako da, šta god da sam pitala, Fon Trir je imao odgovor, što je po meni karakteristika dobrog režisera. Lak je za saradnju, ima super smisao za humor, pa nam je bilo veoma zabavno. Mislim da smo uspjeli da nađemo zajednički jezik“, kazala je ona.
Kako kaže, veoma bi volela da „The House That Jack Build“ stigne i u crnogorske bioskope, ali prije toga da proživi dobar festivalski život.
„Ako znamo Fon Trira dobro, jasno nam je da bi on volio da se vrati u Kan i ja bih to, takođe, voljela da se tamo vrati poslije svega što je bilo na Kanskom festivalu“, priča Jankovićeva, aludirajući na 2011. godinu kada je Lars fon Trir proglašen za nepoželju osobu na toj manifestaciji, jer je na šaljiv način pokušao da opravda Adolfa Hitlera.
„Svakako, nadam se da će film biti uspješan svuda u svijetu, a premijeru očekujemo na proljeće“, dodala je glumica, koja očekuje i premijere filmova „Pijavice“ i „Vultures“.
„'Pijavice' su srpski film Dragana Marinkovića, to je prvi put da sam dobila priliku i ponudu da radim u Srbiji. Ja se Srbije i Crne Gore sjećam kao stare Jugoslavije, jer je tako bilo kada smo mi otišli i to će uvijek biti moja zemlja, pa koliko god da sam imala uspjeha svugdje u svijetu, uvijek sam željela da se vratim i radim kod nas“, otkrila je Jankovićeva.
„To mi se ostvarilo i bilo je prelijepo. To je moj prvi srpski film, pa očekujem da me možda on smjesti na listu naših glumaca što bih voljela“, ističe ona i dodaje da je film rađen u produkciji Laze Ristovskog.
„U glavnim ulogama smo Nikola Đuričko, Ristovski i ja. Bilo je lijepo raditi sa njima i nadam se da će mi to otvoriti neka nova vrata, ali i u Crnoj Gori, gdje sam nepoznata. Pa se nadam da će ovaj film pomoći, ali i to što sam nedavno bila u Beranama na manifestaciji Dani nordijskog filma. Da će podsjetiti ljude da postojim, ukoliko im zatreba tip glumice kakva sam ja“, odgovara ona.
„Zavidim našim glumcima, jer imamo fantastične reditelje, priče i glumce. Ja cijenim svoj posao i uvijek bih voljela da radim sa najboljima, a o našim umjetnicima imam takvo mišljenje“, ispričala je Janković, koja nema vremena za pauze.
„Sada završavam islandski film. To je takođe bilo lijepo iskustvo, jer sam naučila njihov jezik, pa sad radim na razvoju dalje saradnje sa njima. U decembru počinjem da igram predstavu u Kopenhagenu, a u međuvremenu sam napisala scenario za kratak film koji ću ja režirati, to će biti moj debi“, otkriva ona.
„To će biti priča o mom životu, angažovala sam troje glumaca iz Srbije. Film će se zvati 'Maja', pošto je moj nadimak Maja“, pohvalila se glumica.
Uvijek je lijepo vratiti se kući, u Berane
Iako je od šeste godine u Danskoj, gdje je ostvarila uspješnu karijeru, Marijana Janković ne zaboravlja svoj rodni grad, pa se nedavno rado odazvala na poziv organizatora Dana nordijskog filma u Beranama.
„Kad čovjek traži svoj mir u sebi, mislim da se on postiže kada u nečemu uspiješ. To povezivanje mog djetinjstva i ovoga što sam sada, umjetnica i glumica je bio taj uspjeh koji sam ostvarila samim mojim dolaskom u Beranama“, smatra ona.
„To je bio vema lijep osjećaj, jer sam uvijek vjerovala da će se nešto tako desiti, ali nisam mogla sama to da pokrenem, jer nemam kontakte i veoma sam zauzeta u Danskoj. Kada su me pozvali nisam se dvoumila, već sam druge obaveze ostavila po strani, jer i meni to znači za moj duhovni mir“, kaže ona i dodaje da je ta manifestacija bila značajna i za Berance.
„Bila sam u Gimnaziji gdje sam pričala sa mladima, pokazala da sam i ja isto došla iz Berana, grada gdje je sve izgleda nemoguće, ali sam uspjela. Bilo mi je veoma bitno da našoj omladini dam snagu, volju i nadu da mogu da postignu više od sebe, kao što sam i ja“, pojasnila je Janković koja se nada da će se to nastaviti.
„Napravili smo male korake, a nadam se da ćemo uskoro početi zajedno da trčimo“, poručila je ona uz opasku da je bilo lijepo „vratiti se kući“.
Bila ubijeđena u uspjeh filma “Helium” koji je dobio Oskara
Jedan od najuspjenijih filmova u kojima je igrala Marijana Janković, svakako je „Helium“ koji je 2013. godine nagrađen Oskarom, a glumica se prisjetila snimanja, kao i momenta kada je dobila ulogu.
„Bila sam na ljetovanju u Crnoj Gori kada me je reditelj zvao i ponudio mi ulogu. Rekao mi je da snimanje počinje za nedjelju dana, a ja sam mu odgovorila da sam napokon na odmoru i da ne bih željela da se vraćam prije vremena. Međutim, on me je zamolio da pročitam scenario i sjećam se da sam, kada sam to učinila, shvatila da je u pitanju nešto posebno“, prepričava ona.
„I dok smo snimali film imala sam dobar osjećaj, a uvijek sam znala koje uloge da odaberem, koje će negdje da me odvedu i pomjere kao glumicu, kao čovjek. 'Helium' je bio kratak film, ali jedan od takvih iz kojeg sam naučila dosta toga. Divna je priča i znala sam da će daleko otići“, kaže glumica, koja prepričava i anegdotu sa dodjele Oskara.
„Čak sam i tamo govorila da ćemo sigurno pobijediti, kada su novinari uzimali izjave, pa me je reditelj zamolio da to ne govorim“, uz smijeh priča Janković.
Bonus video:
