Američki glumac Džeremi Strong najpoznatiji je po ulozi Kendala Roja, sina starog magnata Logana Roja, u seriji "Nasljednici", za koju je 2020. godine dobio nagradu Emi za najboljeg glavnog glumca u pomenutom ostvarenju, kao i Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u televizijskoj dramskoj seriji za 2022.
Tajm magazin proglasio ga je jednim od 100 najuticajnijih ljudi na svijetu za 2022. godinu.
Serija koja u fokusu ima borbu za moć unutar više nego unosnog porodičnog medijskog carstva, priča o svađalački nastrojenim multimilionerima koji jedni drugima zabijaju nož u leđa, postala je planetarno gledana.
To koliko je Strong bio posvećen ovoj ulozi najbolje pokazuje činjenica da se dva puta ozbiljno povrijedio na snimanju. Naime, u prvoj scena kad se Kendal zaglavi u saobraćaju na putu do sastanka odbora i juri ulicama donijela mu je povredu stopala. Strong je želeo da bude znojav i bez daha, te je slomio lijevo stopalo trčeći u cipelama Tom Ford. Druga povreda bila je ozbiljnija. Strong je skočio sa platforme visoke pet stopa i sletio u tvrde Guči cipele, udarivši u butnu kost koju je slomio. Danas na tom mjestu ima šinu.
Serija je za prethodne sezone dobila pohvale za scenario, glumu, muziku, produkciju i ispitivanje teme. Za tri sezone serija je imala 148 nominacija za razne TV nagrade, a najboljom u raznim kategorijama (drama, glavni i sporedni glumac, režija, scenario, muzika, podjelu uloga...) proglašena je 52 puta.
Džeremi, zašto je serija Nasljednici završena?
Mislim da je to pitanje za Džesija Armstronga. Vjerovatno, vodi se time da sve ima svoj početak i kraj. Isto važi i za lik koji tumačim. Naravno, briljantan je pisac tako da je mogao da proširi i rastegne priču, mogao je da iskopa još neke razloge da je nastavi jer je imao beskonačno bogatstvo mogućnosti za to. Međutim, mislim da je osjetio taj pravi trenutak kad treba da okonča priču. Kada se osvrnem nazad i sjetim se tog putovanja na kom sam bio - ulazim u auto, slušam rep Beastie Boys i shvatam da je to zaista jedan dug i beskrajan proces koji sam prošao.
U prvoj epizodi nove sezone, susrećemo se sa Kendalom koji je živahan i entuzijastičan. On, Šiv i Roman su "Nova generacija Rojevih koji imaju svoju pjesmu koju žele predstaviti". Koja je njihova pjesma?
Sviđa mi se kako ste to rekli. Mislim da je Kendal zaista živahan na početku četvrte sezone. Zadnji put ste ga vidjeli u blatu - od glave do pete, na parkingu u Italiji, raznesen na milion komada. Nakon čega je ponovo svoj život uzeo u ruke kako je znao i umio. Mislim da se, dok je živio u Los Anđelesu, vozao Malholandovom ulicom, jeo sjemenke i pjevao pjesme grupe “Tom Petty and the Heartbreakers”, spreman da nađe novu himnu koju će pjevati sa braćom i sestrom. Kada govorimo o “Novoj generaciji Rojevih koji imaju svoju pjesmu” misli se na grupu, trio. Njih troje ujedinjeni su protiv oca, mada, i do sad je svako od njih bio protiv Logana. Govori se o tome kako će svako od njih ostaviti svoj pečat, pojedinačno ili zajedno, kao prava trojka.
Kao što Roman kaže u toj sceni: jedini je koji želi da započne biznis iz poslovnih razloga. Šiv to radi da "s*ebe Toma", Kendal da "s*ebe oca". Zašto je Kendal još uvijek tako opsjednut željom da, kako kaže Roman, s*ebe oca?
Ipak mislim da to nije u potpunosti istina. Mislim da je, kao i uvijek, motiv Kendala veoma složen. Smatram da on stvarno u tome vidi dobru priliku za pogodbu da kupovi “Pierce media” kao nasljedne firme. Ima isti osjećaj za biznis kao njegov otac. Dio onoga što vidimo u ovoj sezoni jeste spoznaja toga da li Kendal ima DNK Logana. To pitanje visi nad nama sve četiri sezone. Ali kupovina “Pierce media”, imajući u vidu lasersko oko Kendala je nešto što ima smisla za mene na poslovnom nivou. Uz to, imaćete i dodatni bonus, što mislim da je prilično strašno smiješno, a to je nasamariti oca kad je u pitanju njegov životni cilj.
Pomenuli ste scenu iz posljednje epizode treće sezone, kada je Kendal ostavljen pored kanti za smeće. U tom trenutku izgovara: "Nešto stvarno nije u redu sa mnom. Ne znam šta dovraga nije u redu sa mnom?". Šta nije bilo u redu sa Kendalom tada?
(Pauza) Ne znam. Kada on kaže da ne zna, osjećam se kao da ni ja ne znam. Mislim, zar se svi tako ponekad ne osjećamo (Smijeh)? Nešto nije u redu sa njim, njegovim životom. Ima veliku rupu veličine kanjona koju treba da popuni, što on i pokušava da uradi. Prvo kroz zavisnost, a kasnije preko ambicija. Misli da ako postane glavni direktor, alfa i dominantna osoba u porodičnoj drami, možda će to promijeniti sve. Ali vidjeli smo kako očajnički pokušava da dovede sve u red, ščepavši pozitivnost i snagu koja ga gura, poput čamca za spašavanje.
Ako ostane bez pozitivnosti, i vjere u sebe, potonuće. Kendal je uvijek ležeran kada je na tankom ledu. Dakle, kada kaže da nešto nije u redu sa njim, dio toga, naravno, ima veze sa nesrećom, i smrću dječaka u Engleskoj, i bolom koji još uvijek nosi sa sobom. Međutim, rekao bih da u tome ima i nešto više. Taj osjećaj uznemirenosti, ili ti bolesti, je ono o čemu se govori u programu oporavka kroz koji prolazi. Osjećaj da nešto nije u redu, da je poremećeno, pogrešno.
To sam htjela da pomenem. Vaša druga rečenica u prvoj epizodi: "Ispušio sam konja, i da ti kažem, je*eno je dobro". Kendal će uvijek biti zavisnik. Koliko Vam je teško bilo, kao glumcu, da izgradite taj aspekt njegove ličnosti? Kroz kakva ste istraživanja morali da prođete spremajući se za ovu ulogu?
Da, ta rečenica vas vraća na početak, zar ne? Naravno da sam uvijek osjećao ogromnu potrebu za tim da isprobam sve kroz šta bi prolazio moj lik, sav taj haos, kako bih na najrealističniji način odglumio to. Moguće je samo približno odraziti to. Ako sam ne prođeš kroz iskustvo krzo koje je prošao lik koji igraš, teško da ćeš moći iznijeti to. U tome se sastoji misterija glume, makar dio nje.
Postavio sam pred sobom dosta ostvarljivih zadataka. Išao sam na sastanke sa svojim prijateljima, razgovarao sa puno ljudi, pročitao sam puno memoara o zavisnosti. Prosto sam pokušao da je shvatim najbolje što sam mogao, i dušom i tijelom. I onda sam sve to akumulirao lik koji igram. Sve to je poslužilo kao podloga za moju glumu. Međutim, kada Kendal kaže da mu je to potrebna “ta stvar” - u tom smislu je pravi “planinar”. Hoće da se popne na Ajger. Treba mu velika visina. Treba mu nešto čime će da ispuni tu zastrašujuću prazninu. A u ovom slučaju, to je novi projekt. Sada tim stvarima pristupa sa određenom revnošću, donekle fanatizmom, s obzirom da mu je novi projekat potreban kako bi opstao.
Dosta se raspravlja o tome koliko ste posvećeni tom djelu svoje uloge, vodeći se idejom ili sve ili ništa. Kako je saznanje da je ovo posljednja sezona uticalo na surovost sa kojom posljednji put pristupate Kendalu?
To je zaista zanimljivo pitanje. Iskreni odgovor je: “nikako”. S jedne strane: nisam znao da li će to biti posljednja sezona. Nismo znali dok se nismo približili snimanju posljednje epizode. S druge strane, takođe sam vjerovao i osjećao da sam spreman da je došao kraj mog lika. Uvijek sam to imao na umu - jer se i on tako osjećao. Smatrao sam da mu je preostalo svega još nekoliko poteza.
Vidjeli smo kako je Kendal gubio bukvalno sve. Vidjeli smo ga na najvećoj nadmorskoj visini kada je bio na samom vrhuncu, ali i kada je bio u devetom krugu pakla. I što je dramatično, lik može ići tako daleko samo u trenucima nevjerojatne katarze, trenucima fantastične transformacije i trenucima puta u Damask. Tako da nisam bio iznenađen kad je Džes odlučio da završi seriju. Pretpostavljam da sam tada, kada smo snimili završnu scenu, postao itekako svjestan važnosti tog trenutka i šta to zapravo znači. A tome, da budemo iskreni, nema mjesta na snimanju. Ne možete nositi taj teret svuda. Tako da mislim da to nije bila jedna od najboljih scena. Ali, strogost je ista, bez obzira na sve.
Koliko ste zadovoljni završetkom Kendalove priče u posljednjih 10 epizoda?
Vrlo sam zadovoljan. Sa Džesijem Armstrongom i ovim briljantnim piscima, na kraju svake sezone, pitao sam se kako uopšte možemo da idemo dalje od ovoga. Kako će ovi momci da prevaziđu postignuti nivo? A oni to svaki put uspiju da urade. Ova sezona mi se iznova i iznova činila kao lavovski dio za nas. Mislio sam da ćemo svi zajedno otići ka dnu.
Jedna od lijepih stvari dugog rada na nečemu je taj neki konačni ansambl koji se tokom godina snimanja stvori. Imao sam puno posla sa svojom braćom i sestrom ove godine. I samo vrijeme koje smo proveli zajedno omogućilo nam je, kao glumcima, da budemo prisutni i da vjerujemo jedni drugima, u momentima snimanja, na prilično ozbiljan način - a toga nema kad radite samo na jednom filmu ili jednoj stvari. I to je bilo vrlo uzbudljivo. Još uvijek razmišljam o tome kako će Džes da završi priču mog lika. Mora da donese neke odluke, a to je za sad u vazduhu. Tako da neću saznati prije vas.
Jedno teško pitanje za kraj: ako ste primorani da odgovorite, koja je vaša omiljena, najupečatljivija, najteža, najvrednija scena koju ste snimili tokom svih 40 epizoda i 40 sati?
Mislim, stvarno je nemoguće odlučiti se. Ali scene koje ću ponijeti sa sobom u grob uključuju finalne scene prve sezone: ulazak u sobu sa ocem i Marcijom, majkina kuhinja, odlazak sa ocem u kuću pokojnog dječaka u Škotskoj, vrijeme provedeno sa braćom i sestrom u kućici za čamce, konferencija za novinare, soba za rođendanske poklone, onaj prljavi parking u Italiji, i sto za kojim smo večerali u Italiji sa ocem...
Ovako bih mogao da nabrajam do beskonačnosti. Zaista ne mogu da se odlučim jer je cijelo ovo iskustvo neprocjenjivi dar za mene, što se tiče pisanja serije i onoga kroz što sam prošao kao glumac.
Bonus video:
