Kada bi ChatGPT napisao dugometražni scenario, opet bi ne bi bio toliko očigledan i bezdušan kao što je deseti dio 'Paklenih ulica’, akcijske franšize koja nikada neće izumrijeti, kažu iz ‘Rolling Stone’. Ovo je manje film nego serija o automobilskim nesrećama, od kojih su mnoge jednako spektakularne, ali i potpuno uklonjene od bilo kakvog emocionalnog ili logičnog konteksta. Deseti dio je zatupljujući kolaž vatrenih, ispreplijetanih scena, u kojim nećete vidjeti ništa novo.
Bio je jednom davno akcijski film o ekipi uličnih trkača. Bio je smiješan, pun zabave, jeste prilično skromnih razmjera, ali je bio dobar. Bilo je to, vjerovali ili ne, prije 22 godine. Da, Paklene ulice pripadaju onoj eri prije 11. septembra, a njegovi stvaraoci zasigurno nikada nisu predviđali da će biti čak deset takvih filmova. Kada se ljudima sviđa proizvod, industrija nastavlja da ih proizvodi.
Paklene ulice 10 je ispunjen već dobro poznatim kaskaderskim ulogama, a digitalno prikazani haos dovodi do besmislenog zapleta sa dešavanjima iz prošlih dijelova. Čini se da je tim, koji još uvijek uključuje Vin Dizela, Mišel Rodrigez, Tajrisa Gibsona, Ludakrisa i Sunga Kanga, ubio narkobosa, čiji je sin (Džejson Momoa) sada spreman da spali sve pred sobom u potrazi za sadističkom osvetom. I to je uglavnom to.
Džejson Momoa je ogroman lik koji se pojavljuje u prefinjenim bluzama, cereka se, podsmjehuje i viče. Sve u svemu, očigledno se zabavlja više od svih ostalih. Iako je negativac, on je dosta šaljiv i zabavan, privlačan publici. Za razliku od, recimo Dizela, koji u filmu ima nekoliko svojih standardnih metoda izvođenja glume svog lika Dominika, što čini sidro cijele franšize. S vremena na vrijeme, kada je prepun dubokih emocija, Dom skupi usne i promrmlja njegovo klasično o vrednovanju porodice.
Do sada u ovoj franšizi iskorišćen je prilično veliki broj automobila; sigurno se od filma do filma trude da nadmaše prethodni. U desetom dijelu Paklenih ulica automobili se katapultiraju, slijeću iz helikoptera, dižu u vazduh (više puta nego što možete izbrojati) i prevrću iznova i iznova, a dosta često se koriste i kao oružje. Ali sve je to i ranije viđeno. Kada jedete samo sladoled, brzo će vam se smučiti. Kada je sve što dobijete automobilski haos, počinjete da čeznete za nečim radikalnim, poput razvoja karaktera likova na primjer. Bez obzira na prepoznatljivu ljudskost koju ova serija stalno promoviše, to više nije zanimljivo za gledaoce. Zbog stalnog povratka starih likova, besmislenih priča, deseti dio Paklenih ulica sve više djeluje kao da ga je napisao neki softverski program poput ChatGPT-a.
A možda je to sve što obožavaoci filma zapravo žele. Možda finoće poput priče, patetike i motiva ovdje nisu bitne i neophodne. Gotovo sigurno možemo očekivati još jedan dio filma za par godina nalik ovome.
Bonus video:
