“Djeca zla”, prva srpska serija koja je prikazana na platformi HBO MAX, izazvala je veliku pažnju javnosti. Već u prvim danima televizijski projekat građen po bestseleru sudije Miodraga Majića srušio je sve rekorde.
Radnja ovog uzbudljivog trilera počinje ubistvom političara u njegovoj kući na Dedinju, a ubica ostavlja krvavi dukat u ruci žrtve. Potraga za počiniocem biće samo okidač za niz drugih događaja koji će otkriti da je riječ o zločinu strasti, osvete, opomene i simbolike. Beogradski advokat Nikola Bobić kojeg je sjajno utjelotvorio srpski glumac Radovan Vujović pokušaće da pronađe odgovor na to pitanje, ni ne sluteći da će ga odgovor zauvijek promijeniti.
Maestralnom i veoma uvjerljivom ulogom tužiteljke Ane Baste, pažnju na sebe je skrenula i srpska glumica Milica Janevski. U intervjuu za “Vijesti” priznaje da je znala još na kastingu da će joj ova rola pripasti koja na najbolji način proslavlja deceniju njene televizijske i filmske karijere. Uskoro ćemo imati priliku da je gledamo i u filmu “Nedjelja”, gdje je dobila zadatak da dočara Marinu Tucaković. O pomenutim ulogama, ali i onima koje bi tek voljela da dobije priča za “Vijesti” Milica Janevski....
Serija “Djeca zla” za kratko vrijeme je osvojila publiku, te je već danima glavna tema. Vi u ovom projektu igrate jedan od glavnih likova - tužiteljku Anu Bastu koja dosta utiče na samu radnju. Kako je tekao put od prihvatanja uloge do veoma uvjerljive role Ane Baste i jeste li i sam čitali prije scenarija knjigu gospodina Majića?
Ulogu sam dobila na kastingu. Sjećam se, posljednje pare koje sam imala kod sebe, potrošila sam na “advokatsko odijelo” i rekla sebi: “Ovu ulogu ću da dobijem kako otvorim vrata”. Tako je nekako i bilo. Naravno poslije je uslijedio kasting sa mojim divnim i beskrajno talentovanim kolegom Radovanom Vujovićem i rediteljima Ivanom Stefanovićem i Vladom Tagićem. Ubrzo potom je i uslijedila potvrda da je uloga moja. Knjigu sam neposredno pred kasting pročitala.
Interesantno je da Ana Basta u početku ne može se svrstati ni u pozitivne ni u negativne likove. Koliko je bilo zbog toga teže graditi ovu rolu?
Ništa nije teško, ako imate vođstvo reditelja i sjajne partnere.
Igrajući Anu dočarali ste bol, patnju, ali i osjećaj za pravdu. Koje emocije Vam je bilo najizazovnije odglumiti?
Sve emocije koje ste nabrojali su mi veoma poznate, tako da nije bilo “teško”. Bilo je izazovno naći pravu mjeru svega.
Gledali smo Vas u raznim projektima: “Ubice mog oca”, “Pad”, “Bunar”... S obzirom na to da jedne iste glumce gledamo u gotovo svim pojektima, koja od uloga Vam je otvorila vrata, jer samo u 2023. godini gledaćemo Vas u nekoliko projekata?
“Decu zla” sam radila prije skoro tri godine, “Bunar” prije dvije, “Pad” prije godinu, ali se potrefilo da sve izlazi u ovoj, pa se vjeruje, stiče takav utisak. A projekat koji je meni otvorio karijeru bila je serija “Kosti” reditelja Saše Hajdukovića i scenariste Nikole Pejakovića koji sam radila u Banjaluci. Premijera je bila tokom korone, tako da su je svi pogledali. Od tada telefon ne prestaje da zvoni, hvala Bogu.
Naredni najavljeni projekat je film “Nedelja” gdje igrate Marinu Tucaković. Koliko je teže donijeti takvu ulogu s obzirom na to da je Marina bila veoma cijenjena i da svi znaju? Kako ste pristupili njenom liku i ima li razlike u odnosu na to kad dobijete neki izmišljeni lik?
Vrlo je izazovno i nezgodno igrati nekog takvog kao što je Marina bila. Vrlo autentična i narodu veoma poznata, sa ozbiljnom karijerom iza sebe. Trudila sam se da ne karikiram i imitiram, nego da uhvatim taj njen duh i energiju, koju su svi kod nje voljeli, a da u tome ne pretjeram i nađem mjeru. Još nisam pogledala film, ali sam dobila “dojavu” da je njen suprug Futa pogledao i da je rekao: “To je to, kao da gledam svoj život”. E to mi je najveći kompliment.
Iako ste ostvarili mnoge pozorišne uloge, danas su Vam otvorena vrata za televizijske projekte, odlučili ste se za status slobodnog umjetnika. S obzirom da mi na Balkanu uvijek razmišljamo o tome da je državni posao - siguran posao, koliko je bilo teško donijeti odluku da karijeru gradite kao slobodni umjetnik ne vezujući se ni za jedno pozorište?
Bila sam zaposlena u predivnom pozorišu. Narodno pozorište Sombor, tamo sam dugo radila i čak diplomirala. Slušajući svoje biće odlučila sam da idem dalje i izađem iz toga. Bilo je dosta neizvijesno i naporno. Ali ubrzo poslije toga uslijedio je poziv Gorčina Stojanovića koji me je pozvao da radim predstavu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. A sedam dana prije tog poziva ja sam se već preselila u Beograd. Bilo je trenutaka kada nisam imala za kiriju i to po nekoliko mjeseci, ali sa ove perspektive ništa ne bih mijenjala. Bila sam dosljedna sebi i kadra da se upustim u tu avanturu. Neizvjesnost drži čovjeka budnim.
Posljednjih godina uglavnom su u fokusu kad su filmski i televizijski projekti u pitanju neke akcione priče, trileri, drame... Kakvu ulogu priželjkujete koja bi bila potpuno drugačija od Milice Janevski?
Voljela bih neku komediju, neki malo lakši i ljepši sadržaj.
Ženske uloge se tretiraju kao prateća oprema nekog glavnog junaka
Dosta je golotinje u domaćim serijama i filmovima koje idu u udarnim terminima. Kao glumici i ženi, smeta li Vam to što je žena kroz mnoga ostvarenja predstavljena kao seksualni objekat? Pod kojim uslovima biste i sami pristali da se obnažite?
Opšte je poznato na ovim prostorima da se ženske uloge tretiraju kao prateća oprema nekog glavnog junaka koje ili trpe batine i silovanja ili bilo šta da trpe ili su pak seks simboli. Naravno to se sada mijenja sve više i srećna sam zbog toga. Imala sam priliku da se obnažujem i u pozorištu i na filmu isključivo i samo kada je to imalo smisla za ulogu i kad je naravno umjereno i sa ukusom u bezbjednim uslovima. Jako mi je zanimljivo, da u eri pornografije koja nas napada na sve strane, sa svih medija, da je žensko tijelo na filmu, korišćeno na pravi način u svrhu neke sudbine ili priče, i dalje tabu tema. To je samo indikator da smo i dalje na niskom nivou svijesti kao vrsta.
Bonus video:
